Država nema strategiju za borbu protiv maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja, nema nacionalni registar svih oblika vršnjačkog nasilja na godišnjem nivou, niti nacionalni tim za koordinaciju u ovoj oblasti, kazao je bivši načelnik za maloljetničku delinkvenciju Ekan Jasavić gostujući u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E.

Sistem prevencije vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori nije funkcionalno uspostavljen, ne postoji jedinstvena evidencija slučajeva, a nema ni dokaza da je nasilje među djecom smanjeno – ključni su nalazi najnovijeg izvještaja Državne revizorske institucije (DRI).

Jasavić kaže da ga podaci DRI nijesu iznenadili, jer je ta institucija samo potvrdila ono što se, kako navodi, moglo pretpostaviti – da je vršnjačko nasilje iz godine u godinu u porastu.

“DRI je samo konstatovala loše stanje i lošu institucionalnu komunikaciju kada je u pitanju vršnjačko nasilje, da nema kontinuiteta sistemskog i preventivnog djelovanja u ovoj oblasti i zato imamo porast vršnjačkog nasilja, ali i mnogo težih oblika nasilja među vršnjacima iz godine u godinu. Sve to znači da se stvorio narativ, ne samo kod mladih nego i kod starijih, da smo normalizovali vršnjačko nasilje, agresiju i nepoštovanje”, rekao je Jasavić.

On ukazuje da Crna Gora nema nacionalnu strategiju za suzbijanje vršnjačkog nasilja, iako je strategija koja je važila od 2017. do 2021. godine, kako tvrdi, davala rezultate, ali je kasnije potpuno zanemarena.

“Država nema strategiju u borbi protiv maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja, nema nacionalni registar svih oblika vršnjačkog nasilja koji su se dogodili tokom jedne godine, nema ni nacionalni tim za koordinaciju kada je u pitanju vršnjačko nasilje. To pokazuje da je DRI prikazala pravu sliku odnosa države prema ovom veoma ozbiljnom društvenom problemu”, istakao je Jasavić.

Kako je objasnio, registre vršnjačkog nasilja trebalo bi da vode Uprava policije, Ministarstvo prosvjete, tužilaštvo i škole, ali da upravo nedostatak međusobne povezanosti tih institucija predstavlja jedan od ključnih problema.

“Slučajeva vršnjačkog nasilja mnogo je više nego što se zvanično prikazuje. Krenite od škola, gdje se dešava najveći broj takvih slučajeva. Zbog nastojanja da se predstavi kako je vršnjačko nasilje u padu, određeni podaci se prikrivaju, a pojedini slučajevi se ne prijavljuju. Nažalost, dolazimo u situaciju da svake godine imamo između 100 i 120 slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, dok smo u 2025. godini, za svega 11 mjeseci, imali 73 maloljetnika koji su odgovarali za 48 krivičnih djela teških oblika vršnjačkog nasilja. Problem vršnjačkog nasilja nije samo stvaranje narativa da je agresija normalna, već je to često usputna stanica ka izvršenju teških krivičnih djela”, zaključio je Jasavić.