Slučaj vica u udžbeniku Crnogorski jezik za drugi razred gimnazije pokazao je svu poslušnost državnoga i obrazovnoga sistema i spremnost da sve sadržaje usklade s potrebama institucija sile i Demokrata koji njima upravljaju.

Dok se građani i građanke protivno Ustavu i svim konvencijama o zaštiti ljudskih prava i sloboda progone zbog korišćenja prava na okupljanje i prava na protest, dok je čitavo Cetinje bilo zasuto suzavcem, a policija gađala gumenim mecima i šok bombama građane koji stoje, dok se sudski gone privatni mediji jer rade svoj posao i uopšte jer postoje, dok slobode svih vrsta nestaju pred našim očima, dotle Ombudsman ekspresnom brzinom progoni vic iz udžbenika.

Ali ne bilo koji vic. Vic o policajcima. I ne zbog bilo čega, nego zato što vic uznemirava policajce. Jer, kako kaže Ombudsman, vic „doprinosi društvenoj marginalizaciji određene profesije te ima potencijal da stvori neprijateljsko i ponižavajuće okruženje prema licima koje tu profesiju obavljaju“.

I tako vic, već 15 godina, marginalizuje policiju. Ombudsman bi, kad bi neko podnio pritužbu, donio i mišljenje da društvena mreža X hitno prestane da objavljuje videe Miloša Medenice i da mu u roku od 30 dana dostavi izvještaj što je učinjeno u vezi s tim zahtjevom. Jao, izvinjavam se policiji, u pitanju su videi generisani AI alatima, jeste, sad sam se śetila.

Dakle, ne marginalizuje policijsku profesiju i ne stvara atmosferu društvenoga nepovjerenja prema policiji sumnja da inspektor prikriva silovanje, hapšenje policajca zbog zelenašenja ili snimci u kojima policija bije Mija Martinovića ili pribija turske državljanje uza zidove jer su se neki momci sa Zabjela „malo zanijeli“. Ništa od toga ne uznemirava policiju. Policiju uznemirava vic.

I opet kažem, ne bilo koji vic. Nego vic u kojem dva policajca nalaze simpatičan način da izbjegnu pravopisne dileme. Eto taj vic. Onaj koji nije plod (samo) crnogorske zbilje, no koji postoji i na primjer u Poljskoj, samo što je tamo gimnazija zamijenjena bibliotekom. Ali su policajci jednako zapitani nad pravopisom. I zamislite! Poljski policajci zbog toga nijesu zajaukali niti se latili pera.

Pored ombudsmana toj čistki humora iz udžbenika u Crnoj Gori prislužuje i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS) i njegov podatni upravljački kadar. Tako na primjer juče dobijamo Adnan Čirgić i ja kao autori dopis od sekretara ZUNS-a, Stefana Rabrenovića, u kojem nam kaže da je Ombudsman sve s početka teksta „jasno, činjenično i nedvosmisleno utvrdio“, da vic nije ispunio pedagoški cilj i nalaže da se izmijeni „na način da se ostvari nastavni cilj predviđen za taj dio udžbenika“. O nastavnome cilju toga dijela udžbenika sekretar zna taman koliko i Ombudsman.

Da ZUNS ima upravu kakvu bi trebalo da ima svaka institucija povezana s obrazovanjem, ta bi uprava čvrsto stala u odbranu svojih nastavnih sredstava, u odbranu autorskoga i recenzentskoga tima, u odbranu načela autonomnosti, u odbranu dostojanstva i institucije i saradnika/saradnica. Umjesto toga, institucija koja je zadužena da objavljuje sadržaje iz kojih bi tinejdžeri i tinejdžerke trebali učiti kako se postaje intelektualno stabilna osoba, iz kojih se uči razlika između autoritarnosti i autoritativnosti, iz kojih se uči da su kritičko mišljenje i funkcionalna i čitalačka pismenost u naprednim društvima neraskidivo povezani – sa strahom gleda čistku materijala iza kojih stoji njihovo ime, nadajući se da to ime niko neće pomenuti i prekoriti.

Zalud su autori objasnili i upravi ZUNS-a i Ombudsmanu da vic ima svoj pedagoški i didaktički cilj, a to je da pokaže učenicima da se sa pravopisnim dilemama susrijeću sve profesije i to u sasvim neočekivanim momentima (kao što je pisanje zapisnika pri udesu).

Zalud je iza toga obrazloženja stala urednica Lida Vukmanović-Tabaš, dugogodišnja profesorica i urednica besprijekorne karijere, zalud i čitava recenzentska komisija na čelu s prof. dr Jakovom Sabljićem, ekspertom u oblasti metodike nastave jezika i književnosti.

Džaba je objašnjeno da je vic benigni humor, koji policajce predstavlja kao snalažljive, na duhovit način. Zalud je u reagovanjima pokazano da Preporuka ECRI, na koju se selektivno poziva Ombudsman, pokazuje da govor mržnje i diskriminacija nijesu „oblici izražavanja koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju sami po sebi ne predstavljaju govor mržnje, te da mjere protiv govora mržnje treba da služe zaštiti pojedinaca i grupa ljudi, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili religija“. Uzalud sve. U Crnoj Gori policija uređuje udžbenike, jer institucije obrazovnoga sistema nemaju kapacitet da se odupru sili.

Ombudsman je unaprijed odlučio, jednako kao i sekretar Zavoda kad je prije no je Ombudsman donio mišljenje napisao (a direktorica potpisala) dopis u kojem opisuje sprovedene procedure i koji zaključuje rečenicom da će „i pored navedenog“ Zavod „uvažiti preporuke nadležnih institucija“. Kolegijalna blanko poslušnost na štogod da stigne s te adrese. Bez čitanja, bez razmišljanja, bez kritičkoga sagledavanja, bez analize. Ljubim ruke, gospodine Ombudsmane, i briga me za generacije koje dolaze. Politika by Hladno pivo kao savršen soundtrack...

Pošto je preporuka Ombudsmana i sekretara ZUNS-a da se vic izmijeni, molim vas za pomoć i prijedloge adekvatnoga vica o pravnicima, da puštimo policiju da počine, dosta se patila.