Pozivni centri su bili profesionalno uspostavljeni i organizovani, podsjećajući na legitimne poslovne strukture s jasnom podjelom uloga i hijerarhijskim upravljanjem, piše Klix.ba. 

Žrtve su privučene naizgled legitimnim online investicijskim platformama putem obmanjujućih oglasa na društvenim mrežama ili web pretraga, privučene obećanjem profitabilnih investicija.

Nakon početne registracije kod ovih lažnih online brokera, žrtvama su dodijeljeni "agenti za zadržavanje" koji su se predstavljali kao investicijski savjetnici ili brokeri.

Ovi agenti su upravljali računima žrtava tokom dužih perioda, često koristeći softver za daljinski pristup kako bi dobili potpunu kontrolu nad elektronskim uređajima žrtava.

Prevaranti su se pretvarali da su profesionalni i vršili psihološki pritisak kako bi uvjerili žrtve da izvrše dodatna ulaganja, lažno tvrdeći da će to biti profitabilno.

U stvarnosti, sredstva nikada nisu investirana, već su umjesto toga usmjeravana u složenu međunarodnu shemu pranja novca, da bi na kraju nestala u rukama kriminalne organizacije.

Operateri su bili organizirani u timove od šest do osam pojedinaca, od kojih je svaki bio specijaliziran za određeni jezik kako bi ciljao svoja nacionalna tržišta. Jezici koji su obuhvaćeni uključivali su njemački, engleski, talijanski, grčki i španski.

Kao što je uobičajeno kod investicijskih prevara, poznavanje jezika korišteno je za stvaranje i izgradnju povjerenja.

Osumnjičeni su se oslanjali na ovaj element kako bi prevarili svoje žrtve, predstavljajući im lažne investicijske prilike i uvjeravajući ih da prebace značajne količine novca.

Obim i profesionalnost kriminalne mreže bili su očigledni u njenoj strukturi, koja je obuhvatala do 450 zaposlenih u različitim odjeljenjima, uključujući odjel za akviziciju kupaca, kojim su se bavili "agenti za konverziju", i odjel za korisničku podršku, kojim su upravljali "agenti za zadržavanje".

Osim toga, mreža je imala namjenske timove za menadžment, finansije, IT, ljudske resurse i razne pozadinske aktivnosti.

Vođe timova nadgledale su dnevne aktivnosti svojih timova, dok je menadžer u svakom pozivnom centru koordinirao i vodio vođe timova i cjelokupne operacije.

Operateri su primali mjesečnu platu od približno 800 eura, uz progresivnu proviziju po uspješnom ugovoru, dijelom isplaćenu u gotovini, a dijelom putem bankovnog transfera.

Kao rezultat ovih prevarantskih shema, žrtve su prebacile značajne iznose novca, procijenjene na više od 50 miliona eura.

Počinioci su također ponovo kontaktirali žrtve koje su već pretrpjele gubitke putem prevarantskih platformi, nudeći usluge za povrat njihovih sredstava.

Zainteresovanim pojedincima je naloženo da otvore račune na kriptovalutnim platformama i izvrše početni depozit od 500 eura.

Operateri, koristeći korisnička imena i djelujući pod pseudonimima, oni su nagovarali su žrtve da izvrše ovu početnu uplatu u pokušaju da ih ponovo prevare.

Istragu su prvobitno pokrenule austrijske vlasti zbog velikog broja žrtava identifikovanih u Beču oko juna 2023. godine. U aprilu 2024. godine, austrijske vlasti su se, putem Europola, obratile albanskim vlastima sa zahtjevom za informacijama u vezi sa IP adresom za koju se sumnja da je koriste počinioci, a koja se nalazila na teritoriji Republike Albanije.

Nakon ovog zahtjeva, albanske vlasti su pokrenule krivičnu istragu.

Uz podršku Eurojusta, pokrenuta je zajednička istraga koja je dovela do koordiniranog akcijskog dana 17. aprila 2026. godine.

Provedene racije rezultirale su hapšenjem deset osoba u Tirani, pretresima tri pozivna centra i devet privatnih kuća.

Tokom akcije zaplijenjeno je 891.735 eura u gotovini, 443 računara, 238 mobilnih telefona, šest laptopa, kao i razni nosači podataka i medija za pohranu.

Žrtve ove prevare nalazile su se širom Evrope i svijeta, uključujući Italiju, Njemačku, Grčku, Španiju, Kanadu i Ujedinjeno Kraljevstvo. Očekuje se da će potpuno demontiranje IT infrastrukture i tekuća analiza zaplijenjenih podataka pružiti daljnji uvid u djelovanje kriminalne mreže.