Kako tvrde, prilikom prijema crnogorska javnost svjedočila je događaju koji ozbiljno kompromituje simboliku tog datuma i vrijednosti koje bi on morao predstavljati.

Otvoreno pismo prenosimo u cjelosti:

“Gospodine ambasadore Lukašik,

Povodom prijema koji je Ambasada Ruske Federacije u Crnoj Gori organizovala 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom, crnogorska javnost je svjedočila događaju koji ozbiljno kompromituje simboliku tog datuma i vrijednosti koje bi on morao predstavljati.

Sa ozbiljnom zabrinutošću i ogorčenjem javnost je mogla vidjeti da su među zvanicama vašeg prijema bili pojedinci koji otvoreno afirmišu simboliku, narative i političko nasljeđe četničkog pokreta — pokreta koji je u istorijskim okvirima Drugog svjetskog rata dokumentovan kao fašistički i kolaboracionistički, kroz saradnju sa italijanskim i njemačkim okupatorima i borbu protiv partizanskog, antifašističkog pokreta. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se takva poruka šalje upravo na datum koji bi morao simbolizovati nedvosmislenu pobjedu nad fašizmom i svim njegovim političkim i ideološkim slugama.

Dužni smo podsjetiti da četnički pokret nije bio samo kolaboracionistički, već i formalno i suštinski fašistički pokret. Njihova zvanična ideologija, jasno definisana u poznatom dokumentu Stevana Moljevića „Homogena Srbija“ iz 1941. godine, zagovara etničko čišćenje, stvaranje „čiste“ srpske teritorije i uništenje nesrpskog stanovništva, čime se direktno poklapa sa nacističkim i fašističkim projektima iz tog vremena. Taj dokument poziva na „premještanje i eliminaciju“ miliona ljudi, a četnički masakri u Crnoj Gori i drugim mjestima pokazali su kako se ta ideologija sprovodila u praksi. Ne govorimo o „izolovanim incidentima“, već o planskom, sistemskom nasilju nad nesrbima, antifašistima i svima onima koji nijesu odgovarali velikosrpskom projektu. Ta politika nije bila otpor fašizmu, već njegova regionalna verzija, ostvarivana u saradnji s italijanskim i njemačkim okupacionim snagama, a u NDH u saradnji sa ustašama.

O ulozi četničkog pokreta ne govore „komunistički mitovi“, već arhivska građa iz Vašingtona, dokumentacija Abvera i Gestapoa, zarobljena četnička arhiva, poslijeratni sudski procesi i sovjetska vojna istoriografija.

Niko ne spori pravo Ambasade Ruske Federacije da organizuje prijeme i bira svoje zvanice. Ali diplomatski protokol ne može biti odvojen od političke i moralne odgovornosti poruka koje se time šalju javnosti zemlje domaćina.

Pod crvenom zvijezdom petokrakom Crvena armija je porazila nacizam. To je istorijska činjenica. Zato vas pitamo kako se može opravdati prisustvo i afirmacija osoba koje javno promovišu simboliku pokreta koji je bio u kolaboraciji sa okupacionim silama, na događaju koji obilježava pobjedu nad fašizmom? Da li to znači da se danas, zarad političkih interesa i savezništava, pokušava zaboraviti ko je bio na strani antifašizma, a ko na strani kolaboracije? Da li bi u Moskvi bilo moguće da se na obilježavanju Dana pobjede pored veterana Crvene armije i antifašista nađu poštovaoci i politički nasljednici kolaboracionističkih formacija koje su ratovale uz nacističku Njemačku?

A ako već pozivate četničke sljedbenike na prijem, predlažemo vam da naredne godine pozovete i njihovu ideološku braću i braću po kolaboraciji sa fašistima i nacistima – ustaše. I to one poštovaoce 369. legionarske pukovnije sa Staljingrada. Ili poštovaoce Andreja Vlasova, Petra Krasnova, Andreja Škura, Bronislava Kaminskog i drugih saradnika Trećeg rajha. I neka se umjesto „Svjaščennaja vojna“ pjeva „Lili Marlen“. Poštenije je.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!”