Predsjednik Upravnog odbora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, prof. dr Boban Batrićević, obratio se ambasadama zemalja članica EU, Delegaciji EU, te SAD i Velike Britanije upozoravajući na slučaj koji, kako ističe, ukazuje na pritiske na akademsku zajednicu u Crnoj Gori.

Povod za njegovo pismo je reakcija institucija i postupanje ombudsmana u vezi s autorima udžbenika Crnogorskog jezika za drugi razred gimnazije, Jelenom Šušanj i Adnanom Čirgićem, ocjenjujući da vic o policajcima u tom udžbeniku nije ispunio pedagoški cilj

Pismo prof. dr Batrićevića prenosimo integralno:

"Uvažene ekselencije,

Dozvolite na početku da Vas pozdravim i zahvalim na dosadašnjem interesovanju za rad Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Siguran sam da ste u prethodnom periodu imali prilike viđeti da se radi o ozbiljnoj visokoškolskoj instituciji koja na najbolji način promoviše nauku, obrazovanje, akademsku čestitost i društvenu odgovornost, a da je naša privrženost evropskim integracijama Crne Gore neupitna.

Ovu priliku koristim da vas informišem o jednom vrlo zabrinjavajućem slučaju koji se tiče dvoje mojih kolega, uvaženih filologa Jelene Šušanj i Adnana Čirgića. Oni su već mjesecima mete napada Nezavisnog sindikata policije, koji ih neosnovano optužuje da su u gimnazijskome udžbeniku za crnogorski jezik i književnost, čiji su autori, iznijeli negativne kvalifikacije na račun pripadnika policije. Sve je kulminiralo prošle sedmice kada je ombudsman g. Siniša Bjeković dao mišljenje u kome se složio sa Nezavisnim sindikatom policije.

U nastavku ovoga pisma jasno ću vam ukazati na izlazak iz okvira nadležnosti od strane ombudsmana, budući da je isti frivolno tumačio disciplinu za koju ne pośeduje ekspertizu i da je direktno povrijedio akademski integritet Čirgića i Šušanj.

O udžbeniku

Udžbenik za 2. razred gimnazije objavio je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva 2011. godine i u upotrebi je od školske 2011/2012. godine. Autori su Adnan Čirgić i Jelena Šušanj, urednica Lida Vukmanović-Tabaš, a recenzenti su u ime naučnih radnika prof. dr Jakov Sabljić (Sveučilište u Osijeku, Hrvatska) i mr Čedomir Drašković, u ime nastavnika Zoja Bojanić-Lalović i Biljana Ćulafić te Branka Martinović u ime psihologa i pedagoga. Dakle, ljudi iz struke su svojim potpisima – i na univerzitetskome nivou i na praktičnome nivou i na razvojnome nivou – potvrdili da je udžbenik prikladan za upotrebu u obrazovnome sistemu.

Nacionalni savjet (u skladu sa Zakonom tijelo koje odobrava za upotrebu sve udžbenike i obrazovne programe) 11. jula 2011. godine odobrio je ovaj udžbenik.

Punih 15 godina udžbenik je bio u upotrebi prije nego je Igor Rmandić, u ime Nezavisnoga sindikata policije, 15. decembra 2025. godine podnio Ombudsmanu (i istovremeno svim medijima) pritužbu na vic koji se nalazi na 58. strani udžbenika i koji glasi:

„Na uviđaju ispred gimnazije, pored čovjeka koji je izazvao udes stoje dva policajca i prave zapisnik. Onaj što piše pita kolegu: ‘Kako se piše gimnazija – sa ili bez j?’ Drugi se češka po glavi pa odgovara: ‘Najbolje da pomjerimo kola kod pošte, to sigurno znamo kako se piše.’“

U pritužbi je navedeno da su policajci predstavljeni kao glupi, neobrazovani i neinteligentni, da je očigledna predrasuda objavljivanjem u udžbeniku dobila osnovu da se smatra aksiomom, da je u pitanju diskriminacija policijskih službenika, da se zbog toga stvara odbojnost đece prema profesiji i prema uniformi, da je policijac predstavljen kao neko nesposoban da pomogne i sebi, a kamoli drugima, da je predmet ismijavanja i da neko ko ugrožava i sposobnost sopstvene đece, da se đeca kroz vic uče da mrze, da ponižavaju, da žive s predrasudama, da diskriminišu i sl.

Autori su objasnili, u čemu su imali podršku urednice izdanja kao i cjelokupne recenzentske komisije, da je vic književna forma koja se interpretira na časovima književnosti, da su vicevi zasnovani na stereotipima, ali da je u datome vicu u pitanju benigni humor, da se policajci iz vica ne mogu smatrati neobrazovanima jer samo obrazovana osoba zna da postoje pravopisne dileme, da se ne mogu smatrati neinteligentnima jer su u vicu pokazani kao snalažljivi, da se ne mogu smatrati glupima jer glupi ljudi ne razmišljaju o pravopisu, da je cilj vica bio da se na duhovit način pokaže da se s pravopisnim problemima nose sve profesije u posve neočekivanim momentima, da po Zakonu o zabrani diskriminacije koji je važeći u CG nije u pitanju govor mržnje, niti diskriminacija, jer policijski službenici ne spadaju u ugrožene grupe, te da je u pitanju pritisak policije na slobodu govora.

Ombudsman je ignorisao sve argumente autora i mišljenje bazirao na vrijednosnome sudu. Pritom je u navođenju pravnih normi selektivno birao argumente, te je, iako mišljenje zasniva na stavovima Preporuke broj 15 ECRI (European Commission against Racism and Intolerance), ignorisao one članove koji su ključni u pristupu datome problemu a koji govore o tome da govorom mržnje nijesu obuhvaćeni satira i bilo koji oblik izražavanja koji samo vrijeđa, povređuje ili uznemirava (paragraf 13) i da Preporuka prepoznaje da „oblici izražavanja koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju sami po sebi ne predstavljaju govor mržnje, te da mjere protiv govora mržnje treba da služe zaštiti pojedinaca i grupa ljudi, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili religija“.

Zanemario je baš one odredbe koje bi mu onemogućile da izreče Mišljenje da je vic govor mržnje. A s druge je strane koristio stavove Preporuke koji mu omogućavaju da mimo crnogorskoga Zakona proširi značenje govora mržnje i diskriminacije na profesiju (što čak i ne piše niđe u Preporuci). Takođe je preko mišljenja profesora metodike nastave jezika i književnosti, prof. dr Jakova Sabljića, koji je bio predśednik Recenzentske komisije udžbenika, i koji je ocijenio da je vic primjeren za udžbenik, Ombudsman odredio da vic u udžbeniku nije ispunio svoj pedagoški cilj – a to mu nikako nije u opisu posla niti je takvo znanje i vještine mogao steći u struci kojom se bavi.

U konačnici je ocijenio da su autori zloupotrijebili slobodu govora i dao preporuku da se vic izbriše ili izmijeni, te da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija organizuje obuke za autore i recenzente o granicama slobode govora u obrazovnome kontekstu, a Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva da ubuduće osigura temeljnu provjeru nastavnih materijala s aspekta zaštite dostojanstva i zabrane stereotipizacije.

Kontekst

Dakle, kao što vidite - navedeni udžbenik je prošao sve neophodne recenzije i zadovoljio sve neophodne pedagoške kriterijume. Čak su i mimo pravilnika Zavoda za ovaj udžbenik pored recenzenata bila uključena i dva univeritetska profesora (iz Srbije i iz Hrvatske) kao stručni konsultanti koji su nadzirali da izrada i sadržaj udžbenika budu u skladu s najvišim obrazovnim standardima. I bio je punih 15 godina u upotrebi.

Zašto je Nezavisni sindikat policije to pokrenuo baš 2025. godine, nemam tačan odgovor. Ali ako znamo da je to uslijedilo kao reakcija na javno iznesene stavove Čirgića i Šušanj u vezi sa prekomjernom upotrebom sile policije nad građanima koji su protestovali zbog afere oko Trinaestojulske nagrade, situacija postaje jasnija. Na tim demonstracijama koje je organizovala Stega, povrijeđen je naš dekan Aleksandar Radoman, o čemu sam vam ranije pisao. Potom je nekoliko mjeseci kasnije policija odlučila da procesuira učesnike skupa.

Čirgić i Šušanj, zajedno s mnogim drugim profesorima i aktivistima, tada su glasno osudili procesuiranje građana. Ubrzo nakon toga Nezavisni sindikat policije je problematizovao udžbenik. Po mom sudu, radi se o klasičnom pritisku na njihovu slobodu govora i očigledno je da se radi o pokušaju zastrašivanja.

Međutim, ono što je strašnije od navedenog jeste ponašanje ombudsmana Siniše Bjekovića koji je u potpunosti izignorisao mišljenja autora (i urednice i recenzenata) o udžbeniku, a u svome mišljenju falsifikovao konvencije o ljudskim pravima na koje se poziva, čak pogrešno tumačeći značenja pojedinih riječi. Smatram da je time u potpunosti nanio štetu ne samo ugledu Čirgića i Šušanj, već i samoj instituciji ombudsmana.

I ljudi koji su za pravo analfabete znaju da mišljenja ombudsmana nijesu obavezujuća. Ali izgleda da to u Crnoj Gori ne važi. Nakon ombudsmanova mišljenja, autorima se javio sekretar Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Stefan Rabrenović i zatražio njihovo izjašnjenje, pritom tvrdeći da je ombudsmanovo mišljenje obavezujuće.

Bojim se da je ovđe puno čudnih okolnosti. Reakcija na udžbenik poslije 15 godina, ombudsman koji falsifikuje konvencije i sekretar ZUNS koji kaže da je ombudsmanovo mišljenje obavezujuće. A sve u toku intenzivne kampanje dijela vlasti da se identitetske teme uvedu u javni diskurs, a ti djelovi vlasti ne priznaju postojanje crnogorskoga jezika.

Vrlo je teško funkcionisati u ovakvim uslovima kad gotovo na mjesečnoj bazi neko od naših profesora trpi napade i nepravdu samo zato što se zalaže da se poštuje Ustav Crne Gore, a time i njegove odredbe o službenom i jezicima u službenoj upotrebi.

Ovo pismo sam vam napisao kao ilustraciju da lakše sagledate s čime se sve akademska zajednica u Crnoj Gori srijeće. Molim vas da o ovome slučaju obavijestite svoje Vlade i ombudsmane u svojim državama. A mi ćemo pravdu tražiti pred domaćim institucijama jer i pored svih problema u zemlji, mi poštujemo svoju državu.

P. S. U prilogu ovoga pisma, šaljem ombudsmanovo mišljenje kako biste se sami mogli uvjeriti o čemu je riječ, ali i izjave autora udžbenika koje je ombudsman ignorisao".