Jadransko more često posmatramo kroz prizmu prirodnih ljepota i turizma, ali iza te slike krije se složen prostor oblikovan različitim ljudskim aktivnostima, ekonomskim interesima i političkim procesima. Upravo iz potrebe da se sagledaju svi ti slojevi nastao je „Novi atlas Jadrana“, projekat APSS Instituta iz Podgorice, podržan od strane Programa za kulturu i kreativnost Zapadnog Balkana (Culture and Creativity for the Western Balkans), British Councila i Ministarstva kulture i medija. 

Zasnovan na istraživanju koje traje od 2022. godine, Atlas mapira ljudski uticaj na Jadran - od infrastrukturnih zahvata, pomorskih koridora i energetskih sistema do ribarstva, turizma i vojnog nasljeđa, nudeći drugačiji pogled na more koje dijele brojne države i zajednice.

Autorka projekta i osnivačica APSS Instituta, Dijana Vučinić u razgovoru za Analitiku, govori o nastanku projekta, najzanimljivijim otkrićima do kojih je istraživanje dovelo, ali i o izazovima sa kojima se suočavaju Jadran i vodeni ekosistemi u Crnoj Gori.

Od studentskog istraživanja do atlasa Jadrana

ANALITIKA: ”Novi atlas Jadrana“ objedinjuje veliki broj podataka o ljudskom uticaju na more. Kako je nastala ideja za ovakav projekat i što ste prepoznali kao ključnu potrebu da se realizuje?

VUČINIĆ: Počelo je sve kroz temu Master studija Fakulteta arhitekture Karlsrue gdje sam predavala 2023. godine. Studenti su se inicijalno bavili post-military odnosno post-vojnim strukturama na Jadranu. Konačan ishod tog studija bila su rješenja za tunele i potkope na poluostrvu Luštica koji su nekad služili za sakrivanje podmornica i drugih plovila. 

U toku semestra imali su dodatni zadatak da analiziraju ljudski uticaj na Jadranu, odnosno sve što se nalazi u moru ili ispušta u more, a nije prirodno. 

Tako su nastale prve mape. U okviru Creative Europe - New Temporality projekta, u kojem učestvuje APSS Institut, smo nastavili da razvijamo dalje te teme. Tako je ovo istraživanje, predstavljeno kroz niz mapâ bogatih podacima i pokazalo mjesta gdje se nalaze olupine, infrastruktura, uzgoj ribe, kanalizacioni ispusti, zaštićena područja (http://www.discoveradriatic.me/).
 U kasnijoj fazi, istraživanje je preraslo u izložbu pod nazivom „At the Beach“, održanu u Paviljonu Mies van der Rohe u Barseloni, u februaru 2025. godine. Instalacija je bila postavljena u velikom bazenu ispred paviljona kao dio kolektivne izložbe Pavilion Cross- Occupancies, finansirane od strane programa Creative Europe.

More bez vidljivih tragova, ali sa dubokim ljudskim uticajem

ANALITIKA: Projekat je baziran na dugogodišnjem istraživanju i mapiranju različitih slojeva uticaja – od infrastrukture do vojne prisutnosti. Koji su Vas podaci ili otkrića tokom rada najviše iznenadili?

VUČINIĆ: Za razliku od kopna gdje se lako pronalaze svi istorjski i drugi tragovi, na moru nema vidljivih tragova. U okviru Novog Atlasa Jadrana, obala se ne posmatra kao stabilna linija ili pejzaž, već kaoproces - prostor u kojem se prepliću dinamika prirode, ljudske intervencije, infrastruktura, istorija, ekonomije i ideologije.

Nekoliko je ključnih podataka na mapama koji ukazuju na ove procese i na duboku povezanost regiona u ekonomskom i političkom smislu. Prije svega tu su podvodni kablovi u Jadranu, naftne i gasne platforme, eksploatacija gasa, pomorski koridori i energetska infrastruktura. Nas je zanimalo da vidimo kako se svi ti podaci preklapaju i kakve zaključke iz toga možemo izvesti.

Duboko smo otišli. To je proces koji se nikada ne završava. Nikada nije bila namjera napraviti konačnu mapu; prosto nije moguće, jer se svakog dana pojavljuju nove informacije i novi slojevi.

Paralelni digitalni i analogni procesi otvorili su perspektive koje nijesmo očekivali. Dubine i prostranstva mora na zanimljiv način prepliću se sa razmjerama GIS sistema.

Iza romantične slike mora krije se složena stvarnost

ANALITIKA: Atlas prikazuje Jadran ne samo kao prirodni, već i kao politički i ekonomski prostor. Koliko je važno da javnost i društvo počnu da posmatraju more kroz tu širu perspektivu?

VUČINIĆ: Kada govorimo o moru, ovdje kao i drugdje, često polazimo od romantične predstave o njemu, kako o prirodi samoj, tako i o narativima koji ga okružuju, o mjestu koje zauzima u književnosti, sjećanjima iz djetinjstva i kolektivnoj istoriji. To je perspektiva od koje nije moguće pobjeći. 

U „Mediteranskom brevijaru“ Predrag Matvejević kaže: „Atlantski i Pacifički okean su mora udaljenosti, Sredozemno more more blizine, a Jadransko more more intimnosti“. Po meni, upravo to definiše naš odnos prema Jadranu.

Ideja ovog projekta krije se u svojevrsnoj regeneraciji regenerativnog. Taj pristup, ili taj pojam, razvijao se godinama kroz APSS projekte vezane za obalu. U našem procesu mapiranja Jadrana on ne znači povratak prirodi u romantičnom smislu, već ponovno uspostavljanje kapaciteta obale kako bismo mogli da prepoznamo ravnotežu, izdvojimo informacije i narative, a samim tim i definišemo rezilijentnost. 

U kontekstu Jadrana to podrazumijeva čitanje slojeva. Ideja je bila da postavimo mrežu slojeva gdje možemo da vidimo kako utiču jedni na druge, kako se preklapaju i prepliću: proizvodnja hrane i zagađenje; odbačena municija i zone ribolova; turizam i zaštićena područja, olupine i gustina plovidbe…

More jeste ekonomski prostor, politički prije svega. Tako gledamo i sa naše obale. More je nekako uvijek bilo ujedno i granica, sa druge strane mora je neki drugi svijet.

Podaci postoje, pitanje je kako ih predstavljamo

ANALITIKA: Može li ovakvo mapiranje i objedinjavanje podataka o Jadranu imati konkretan uticaj na donošenje odluka i odnos institucija prema zaštiti životne sredine?

VUČINIĆ: Podaci koje predstavljamo nijesu novi niti su rezultat naših samostalnih istraživanja. Oni se već nalaze u brojnim studijama Evropske Unije i pojedinačnih država na Jadranu, strategijama razvoja, urbanističkim planovima i procjenama uticaja na životnu sredinu.

Riječ je o činjenicama i analizama koje čine osnovu ključnih dokumenata vezanih za upravljanje prostorom i zaštitu životne sredine. Ono što Novi atlas Jadrana čini važnim jeste način na koji te informacije predstavlja. Kroz mape, priče i vizuelne prikaze, složeni podaci postaju dostupniji, razumljiviji i zanimljiviji široj javnosti. 

Nadamo se da upravo takav format može doprinijeti većoj svijesti o vrijednosti prirodnih resursa koji nas okružuju. S druge strane, more, rijeke i jezera nijesu samo prirodni resursi. Oni su prostor života, kulture, ekonomije i svakodnevnog iskustva. Voda je možda najvažniji zajednički resurs koji imamo i zato je razumijevanje njene vrijednosti prvi korak ka njenom očuvanju.

Nije u pitanju samo životna sredina, naš fokus je od samog početka bio na kulturi, istoriji, gradovima. Pitanje je kako se mijenjaju strategije na Jadranu koje utiču na razvoj kulture duž obale. Kada pogledate mapu kretanja teretnih brodova na Jadranu vidjećete da Bar više gotovo da ne postoji na toj mapi. Kako to utiče na taj grad? Njegovu kulturu i ekonomiju. Navodim samo primjer. U isto vrijeme ovo su podaci jednog trenutka, oni se mijenjaju konstantno, bog toga govorimo o procesima i tokovima.

Turizam, urbanizacija i zagađenje navjeći pritsci za morski ekosistem

ANALITIKA: Kada govorimo o Crnoj Gori, kako biste ocijenili trenutno stanje morskog ekosistema i koji su najveći pritisci na Jadran u našem regionu?

VUČINIĆ: Nijesam stručnjakinja za morsku biologiju i ne mogu davati stručne ocjene o stanju morskog ekosistema. Ono što mogu reći iz perspektive građanke, arhitektice i nekoga ko se kroz New Adriatic Atlas bavi prostorom Jadrana jeste da more nikada nije samo prirodni sistem. Ono je istovremeno ekološki, politički i ekonomski prostor.

Na Jadranu, a posebno u njegovom južnom dijelu i Crnoj Gori najveće pritiske vidim u masovnom turizmu, intenzivnoj urbanizaciji obale, zagađenju i nedovoljno promišljenom odnosu prema prostoru. Istovremeno, Jadran je jedan od najprometnijih pomorskih koridora u Evropi, što dodatno povećava pritisak na njegove ekosisteme.

Ono što nam je kroz rad na Atlasu postalo posebno zanimljivo jeste činjenica da je Jadran oduvijek bio prostor velikih ekonomskih i političkih interesa. Od Mletačke Republike, koja je svoju moć gradila na kontroli trgovačkih puteva, do savremenih infrastrukturnih i logističkih projekata poput kineske inicijative Pojas i put, more je istovremeno prirodni resurs i geopolitička pozornica.

Zato pitanje zaštite Jadrana nije samo pitanje ekologije, već i pitanje načina na koji razumijemo more kao zajednički prostor, resurs i kulturni pejzaž.

Voda je najvažniji zajednički resurs koji imamo

ANALITIKA: Da li smatrate da se u Crnoj Gori dovoljno sistematski pristupa zaštiti voda, ne samo mora, već i rijeka i jezera?

VUČINIĆ: Crna Gora se često predstavlja kao zemlja bogata vodom i mislim da još uvijek nijesmo u potpunosti svjesni koliko je to dragocjen resurs. Ono što je posebno važno jeste da su neka od naših najvrijednijih područja prepoznata i na međunarodnom nivou. Boka Kotorska i Durmitor već se nalaze na UNESCO Listi svjetske baštine, dok je područje Skadarskog jezera dio UNESCO-vog programa zaštite biosfere. 

Takvi međunarodni okviri zaštite nijesu važni samo zbog prestiža, već zato što predstavljaju dodatni mehanizam odgovornosti i za institucije i za lokalne zajednice. Još uvijek živimo u zemlji u kojoj je moguće piti vodu iz brojnih izvora, čak i rijeka i u kojoj su mnogi vodeni ekosistemi sačuvani bolje nego u velikom dijelu Evrope. To nije nešto što treba uzimati zdravo za gotovo.

ANALITIKA: Koliko je uopšte razvijena ekološka svijest u društvu i gdje vidite najveći prostor za napredak?

VUČINIĆ: Ponovo, uz ogradu da nijesam neko ko se direktno bavi ovim pitanjima, ono što vidim iz svoje pozicije jeste da se svijest pojedinaca ipak mijenja. Najviše zahvaljujući brojnim građanskim inicijativama i mnogim vrijednim ljudima, kako unutar sistema tako i van njega, kojima je istinski stalo do ovih tema. 

Put do očuvanja životne sredine vodi kroz osviješćenost svakog pojedinca, svakog djeteta.