Položaj crnogorskih penzionera odavno je prešao granicu socijalne izdržljivosti. Ljudi koji su 40 godina uplaćivali doprinose i gradili ovu zemlju danas su primorani na ponižavajuće izbore – da biraju koje će recepte u apoteci preskočiti da bi kupili osnovne namirnice za puko preživljavanje.

Dok izvršna vlast javno propagira narativ o „ekonomskom čudu“, stvarnost na terenu ih demantuje. Predstojeće kontrolno saslušanje (30. jun) ključnih funkcionera izvršne vlasti pred Odborom za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore, na temu „Uticaj rasta cijena na životni standard penzionera u Crnoj Gori“, biće prilika da polože račune pred javnošću i blizu 130.000 penzionera, među kojima je oko 50.000 onih sa minimalnim primanjima.

Dosadašnji javni istupi resornih funkcionera već su izazvali ogorčenje i gnjev građana, a ovo saslušanje mora ogoliti četiri ključna paradoksa i sistemska propusta u njihovoj argumentaciji.

Prvi paradoks leži u rigidnom i birokratizovanom stavu ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damira Gutića, koji poručuje da "trenutno nema para za linearno povećanje penzija".

Tvrdnja da bi dodatno opterećenje od oko 62 miliona eura na godišnjem nivou (navodnih 40 eura po penzioneru) ugrozilo fiskalnu stabilnost, otkriva dobro poznatu matricu: javne finansije se, po pravilu, "štite" tek onda kada na red dođu najranjivije kategorije društva. Kada je potrebno finansirati glomaznu državnu administraciju, enormna partijska zapošljavanja po dubini, službena vozila, astronomske ugovore o djelu i političke kompromise unutar vladajuće koalicije, budžet se bez problema rasteže.

Drugi paradoks je da se na ovu ministarsku matricu nadovezuje i direktor Fonda PIO, hladno konstatujući da "ne treba očekivati neko veliko povećanje" uz tvrdnju da je u zadnjih par godina "povećan životni standard penzionera". Ministar Gutić to opravdava populističkim hvalisanjem da Crna Gora ima "najveće penzije u regionu" među zemljama bivše Jugoslavije koje nisu u EU.

Nominalni iznos od 557 eura ne znači ništa ako se prećutkuje realna kupovna moć. Pod uticajem stihijskih ekonomskih programa, Crna Gora je postala jedna od najskupljih država u regionu, gdje cijene hrane, ljekova i stanarina često nadmašuju one u zemljama EU.

Treći paradoks drži ministar finansija, koji se uporno skriva iza "zakonskih formula" i ponavlja da se penzije redovno usklađuju sa zvaničnim podacima MONSTAT-a o inflaciji. Ova poruka je farsa jer opšta stopa inflacije ne oslikava stvarno stanje.

Penzioneri preko 80% svojih primanja troše na hranu, komunalije i ljekove, koji su poskupili i preko 50 do 100 odsto. Dok procentualna usklađivanja od “nula zarez nešto odsto” znače svjesno osiromašenje penzionra, država kroz rekordne prihode od PDV-a i akciza puni budžet upravo na talasu ove inflacije, čuvajući taj novac za međunarodne rejtinge Standard & Poor's (S&P) i Moody's umjesto da ga vrati građanima. U godinama kada Crna Gora ne emituje nove euroobveznice, ukupan trošak za održavanje rejtinga kod obje agencije zajedno (S&P i Moody's) iznosi oko 200.000 eura godišnje.

Četvrti, vrhunski cinizam ogleda se u tome što ministar Gutić odbijanje linearnog povećanja pravda očuvanjem "principa uzajamnosti i proporcionalnosti" (odnosa dužine radnog staža i visine penzije). Istovremeno, on iznosi podatak da je u prva četiri mjeseca deficit Fonda PIO iznosio čak 135,6 miliona eura.

Upravo je aktuelna vlast kroz prethodne ekonomske reforme podigla samo minimalne penzije na 450 eura, čime je već srušila princip uzajamnosti i izjednačila ljude sa 40 godina staža sa onima koji imaju 15 godina. Sada, kada se traži ublažavanje te nepravde, naprasno se sjećaju "pravednosti". Ogroman deficit Fonda PIO je direktno priznanje da je ukidanjem ili smanjenjem doprinosa trajno obezglavljen penzioni sistem koji više nije samoodrživ.

Posebno negativnu ulogu u ovom procesu urušavanja dostojanstva igra MONSTAT, koji se pretvorio u protočni bojler Vladinog PR tima zadužen za statistički inženjering i kreiranje paralelne realnosti.

Njihova metodologija za računanje minimalne potrošačke korpe i stope inflacije predstavlja uvredu za zdrav razum svakog građanina iz tri ključna razloga: MONSTAT tvrdi da je zbirna inflacija od 2021. do 2024. prešla 30%, a da je u 2025. godini bila 3,9%. Čak i sa tim, očigledno "ispeglanim" brojevima, Crna Gora je duplo gora od prosjeka Evropske unije koja je na 2,3%.

I dok MONSTAT crta grafikone stabilnosti, realni deficit između stvarnog rasta cijena i rasta penzija iznosi minus 2,57% u ovoj godini. Penzioneri su svake godine realno siromašniji, dok im se iz vladinih kabineta poručuje da je to napredak

Indeks potrošačkih cijena stalno minimizira brutalan skok cijena osnovnih životnih namirnica. U tabelama se izjednačava ponder za luksuznu robu ili tehniku sa cijenom ulja, hljeba, mlijeka i ljekova. Penzioneri ne kupuju nove automobile i pametne telefone; za njih je realna inflacija na proizvodima koje moraju kupiti da bi preživjeli preko 50%, a ne birokratskih 3,9%.

Vještačkim spuštanjem parametara inflacije, MONSTAT direktno učestvuje u zakidanju najstarije populacije. Pošto se penzije usklađuju na osnovu tih našminkanih podataka, oni postaju direktni saučesnici u matematičkoj pljački penzionera.

Kako Vlada, naoružana MONSTAT-ovim lažnim optimizmom, odgovara na ovaj inflatorni pakao? Odgovara milostinjom koja vrijeđa ljudsko dostojanstvo kroz zvaničnu matematiku usklađivanja za prvu polovinu 2026. godine: Šest eura!

To je cijena pola kilograma goveđeg mesa u supermarketu. Izvršna vlast je procijenila da je polugodišnji udar inflacije na životni standard starije populacije vrijedan pola kilograma mesa. Standard je toliko srozan da odlazak u prodavnicu više nije izbor onoga što se želi, već isključivo onoga što se mora i može platiti. Kvalitetnije meso ili svježe voće za mnoge su već postali luksuz, a ne redovni obroci. Penzioneri su već godinama na "dijeti", ali onoj koju diktiraju niske penzije i visoke cijene.

I dok MONSTAT crta grafikone stabilnosti, realni deficit između stvarnog rasta cijena i rasta penzija iznosi minus 2,57% u ovoj godini. Penzioneri su svake godine realno siromašniji, dok im se iz vladinih kabineta poručuje da je to napredak. Čak se savjetuje starim ljudima “da ne koriste previše ni tjestenine ni mesa“.

Izjava u kojoj se penzionerima savjetuje da smanje unos mesa i tjestenine nije tek neoprezan nutricionistički savjet – ona je ogolila ogromnu provaliju između političke elite i surove realnosti crnogorskih penzionera. Suština ove kritike je da ođe nije riječ o hrani, već o poštovanju.

Penzioneri nijesu tražili luksuz, već mir i sigurnost nakon četrdeset godina rada u kojima su gradili puteve, škole i bolnice ove države. Umjesto da budu nagrađeni za svoj rad, postali su nevidljivi za sistem koji ih prebrojava u tabelama. Crna Gora će biti istinski uspješna država tek onda kada svojim najstarijim građanima vrati dostojanstvo, a političke lekcije zamijeni realnom podrškom.

Predstojeće kontrolno saslušanje ne smije proći u znaku čitanja dosadnih statističkih izvještaja i ponavljanja izlizanih floskula. Čelnici izvršne vlasti i Fonda PIO moraju pred licem javnosti da odgovore na jedno jedino pitanje: kako sistem koji se hvali "ekonomskim čudom" ostavlja trećinu svog stanovništva u zoni ekstremnog siromaštva?

(Autor je raniji predsjedavajući Senatom DRI Crne Gore)