Riječ je o rješenju Uprave od 16. februara 2026. godine, kojim je „Carinama“ naloženo vraćanje u prvobitno stanje lokacije koju čine katastarske parcele 771, 772, 773/1 i 774 KO Baošići, u opštini Herceg Novi. U rješenju se navodi da ta lokacija predstavlja integralni dio zaštićene okoline Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
„Carine“ su 6. maja podnijele tužbu Upravnom sudu protiv rješenja Ministarstva kulture i medija od 15. aprila, kojim je odbijena njihova žalba na rješenje Uprave. Potom su 3. juna zatražile da se izvršenje tog akta odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora.
Kompanija je tvrdila da bi izvršenjem rješenja nastupila očigledna, ozbiljna i nepopravljiva šteta, ne samo za „Carine“, već i za širi javni interes. U zahtjevu su naveli da bi vraćanje lokacije u prvobitno stanje, u ovoj fazi realizacije projekta, faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa „Carine 5*“ u Baošićima tokom turističke sezone 2026. godine, jer je predmetno kupalište, prema njihovom stavu, funkcionalno neophodan dio kompleksa projektovanog za smještaj približno 2.000 gostiju.
„Carine“ su tvrdile i da bi izvršenje rješenja dovelo do otkazivanja rezervacija i aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operaterima, aktiviranja penala, zahtjeva za naknadu štete i narušavanja poslovnog ugleda na međunarodnom turističkom tržištu. Ukazivali su i na moguće posljedice po lokalnu ekonomiju, turističku privredu, zaposlenost, prihode lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišnih taksi i turističkih naknada.
Rješenjem Upravnog suda, u koje je Pobjeda imala uvid, ocijenjeno je da kompanija nije učinila vjerovatnim postojanje osnova za odlaganje izvršenja. Sud je naveo da stranka mora dokazati da bi izvršenjem pobijanog akta za nju nastupila nenadoknadiva šteta, odnosno da se takva šteta mora opredijeliti, opisati i konkretizovati. Po ocjeni suda, navodi „Carina“ o posljedicama po poslovanje, turističku sezonu, ugovore, javne prihode i turističku privredu ne mogu se dovesti u vezu sa nenadoknadivom štetom po samu kompaniju. Sud je ocijenio da su te tvrdnje široko postavljene, da zahtijevaju dokazivanje, te da tužilac nije konkretizovao obim eventualne štete niti je pružio dokaze da bi ona bila nenadoknadiva.
Ovom odlukom Upravni sud nije odlučivao o zakonitosti rješenja Uprave i Ministarstva, već samo o zahtjevu da se izvršenje rješenja privremeno odloži do okončanja upravnog spora. Uprava za zaštitu kulturnih dobara prethodno je odbila prijedlog „Carina“ za odlaganje izvršenja, ocjenjujući da bi odlaganje bilo suprotno javnom interesu, jer je, prema stavu tog organa, šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i zaštićeni prostor već nastala nasipanjem obale.
Protiv rješenja Upravnog suda dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Crne Gore u roku od 15 dana od dana prijema odluke.