Podsjetimo, Grbić je posljednje utakmice za Budućnost odigrao u novembru prošle godine, a potom ga je 'precrtao' tadašnji šef struke Dejan Vukićević.

"Ne znam kako se čovjek oprašta od nečega od čega se, u stvari, ne može oprostiti. Mogu da kažem da završavam igračku karijeru, mogu da kazem da skidam kopačke, mogu da kažem da je došlo vrijeme da stanem pored aut-linije i da Budućnosti pokušam da pomognem na neki drugi način, ali kada sve velike riječi sklonim sa strane, meni ovo stane u jednu mnogo jednostavniju i mnogo težu rečenicu: dječak koji je gledao stadion pod Goricom više neće istrčati na taj teren kao igrač. A taj dječak je uvijek bio tu. Bio je tu kad sam prvi put sanjao ovaj dres, kad sam mislio da je dovoljno samo voljeti Budućnost pa da ti se sve nekako otvori, bio je tu kada sam prvi put obukao plavo-bijelo i shvatio da san, kada ga dodirneš, postane još veći i još teži, jer više nije samo tvoj, nego pripada gradu, tribini, ljudima koji te znaju i koji od svojih uvijek traže najviše", kazao je on.

Kaže kako je posebno ponosan jer je nosio dres reprezentacije Crne Gore, navodeći kako je u njemu mogao još više da pruži.

Najteže mu je, ističe, palo kada su mu iz Budućnosti - ne jednom - saopštili kako u timu nema mjesta za njega.

“Bilo je u mojoj karijeri svega. Bilo je odlazaka, povrataka, rana, inata, trenutaka kada su mi govorili da više nema mjesta za mene, kada su me slali dalje, kada su vrata ove kuće za mene bila zatvorena, i neću da glumim da me to nije boljelo. Boljelo je svaki put, jer čovjek može da razumije fudbal, ugovore, odluke i sve ono što ide uz ovaj posao, ali kad ti neko kaže da nema mjesta za tebe u kući u kojoj si odrastao, onda to ne boli kao fudbalska odluka, nego kao porodična rana", naglasio je on.

Ali, kako kaže, vraćao se.

"Ne zato što sam mislio da sam veći od kluba, jer od Budućnosti niko nije veći, nego zato što nijesam znao da prestanem da joj pripadam. Ljudi prođu, uprave prođu, odluke prođu, ali Budućnost ostaje, a u meni je uvijek ostajao onaj isti osjećaj da se na stadion pod Goricom ne vraćam kao gost, nego kao neko ko je tu ostavio dio sebe mnogo prije nego što je postao fudbaler. Možda sam nekad bio tvrdoglav, možda nekad previše emotivan, možda sam nekad reagovao iz srca prije nego iz glave, ali sve što sam radio, radio sam kao čovjek koji je ovaj klub osjećao svojim. Ravnodušan prema Budućnosti nikada nijesam mogao da budem”, istakao je on.

Ipak, Grbić ostaje i u fudbalu i u Budućnosti, i to kao asistent šefu struke Srđanu Radonjiću.

Podsjetimo, Grbić je tokom karijere koja je trajala gotovo 20 godina, uz Budućnost, u našoj državi igrao i za OFK Titograd, Mogren i Mornar.

Kada je u pitanju inostranstvo, među brojnim angažmanima najdublji je trag ostavio u timu Partizana.

Crnogorski šampionat osvajao je čak šest puta - u četiri navrata sa ekipom Budućnosti i dva puta sa Mogrenom. Sa Partizanom je 2015. godine osvojio prvenstvo Srbije.