Mehanizam Evropske unije za prilagođavanje ugljenika na granicama, poznat kao CBAM, već utiče na tržišnu logiku izvoza električne energije iz Crne Gore. Iako je cijena električne energije u južnoj Italiji u prvom kvartalu 2026. godine bila znatno viša nego u Crnoj Gori, planirani komercijalni tokovi iz Crne Gore prema Italiji smanjeni su za više od 2.100 MWh dnevno u odnosu na isti period prethodne godine, to se navodi u analizi „Analiza uticaja primjene CBAM-a na TE Pljevlja i lokalnu i nacionalu ekonomiju” koju je izradila NVO Eko-tim.
Prema nalazima analize, podaci za prvi kvartal 2026. godine pokazuju da su prvi tržišni efekti CBAM-a već vidljivi. Električna energija se u Italiji mogla prodati po znatno višoj cijeni nego u Crnoj Gori, razlika je iznosila oko 43 eura po megavat-satu. U uobičajenim tržišnim okolnostima, to bi bio jasan podsticaj za izvoz.
"Međutim, na izvoz električne energije iz Crne Gore sada se dodaje i CBAM trošak, koji je procijenjen na oko 74 eura po megavat-satu. Kako je taj dodatni trošak veći od razlike u cijeni između crnogorskog i italijanskog tržišta, izvoz prema Italiji prestaje da bude jednako isplativ. Drugim riječima, CBAM je praktično poništio cjenovnu prednost koju je Crna Gora imala na italijanskom tržištu. Zbog toga se dio električne energije koji je ranije mogao biti konkurentan na tržištu Evropske unije sada teže plasira ili se prodaje uz znatno nižu maržu", navode iz Ekotima.
Ključni efekat CBAM-a, zato, nije samo uvođenje novog troška, već slabljenje izvozne konkurentnosti i rast pritiska na prihode energetskog sektora.
"Ovo je važan signal za Crnu Goru. CBAM već mijenja tržišne odluke i pokazuje da izvoz električne energije iz sistema sa visokim emisijama postaje sve manje konkurentan, čak i kada su cijene na EU tržištu više“, kazala je koordinatorka programa za klimu i energiju, NVO Eko-tim, Diana Milev-Čavor.
Analiza, kako navode iz Eko tima, procjenjuje da bi oko 500 GWh planirane prodaje električne energije u 2026. godini moglo biti tretirano kao EU-relevantni izvoz, odnosno kao dio prodaje potencijalno izložen CBAM riziku. Ako bi se stopa pada trgovine između zemalja Zapadnog Balkana i EU od približno 25 odsto primijenila na taj obim, manji izvoz u odnosu na godušnji plan iznosio bi oko 125 GWh.
Bruto vrijednost takve izgubljene izvozne prilike, po prosječnoj cijeni u južnoj Italiji od 130,3 eura po MWh, iznosila bi oko 16,3 miliona eura. Ipak, analiza upozorava da se taj iznos ne smije posmatrati kao direktan neto gubitak, jer se dio električne energije može prodati na domaćem ili regionalnom tržištu. Realniji pokazatelj mogućeg manjeg prihoda jeste izgubljena izvozna premija, odnosno razlika između italijanske i crnogorske cijene, koja bi za 125 GWh iznosila oko 5,6 miliona eura.
"Suština problema nije samo u tome koliko Crna Gora može izgubiti kroz manji izvoz. Suština je u tome što se mijenja cijela ekonomska računica proizvodnje i prodaje električne energije. Ukoliko domaći sistem cijene ugljenika ostane neuređen i znatno niži od evropskog, razliku će naplaćivati EU kroz CBAM, umjesto da taj novac ostaje u Crnoj Gori i bude uložen u modernizaciju energetike, zaštitu potrošača i pravednu tranziciju“, navela je Diana Milev-Čavor.
U opreznijem, mix-based scenariju, CBAM trošak na manji izvoz od 125 GWh iznosio bi oko četiri miliona eura. U višem, default scenariju, taj pritisak bi iznosio oko 9,2 miliona eura. Upravo u tom scenariju CBAM trošak premašuje izvoznu premiju, što objašnjava zašto izvoz može opasti čak i kada je cijena na EU tržištu znatno viša.
"Crna Gora mora prestati da posmatra klimatske politike EU kao spoljne obaveze koje se mogu odlagati. One već imaju cijenu za naš energetski sektor. Tu cijenu smo već dočekali nespremni, zbog čega je neophodno hitno napraviti promjene kako bismo je pretvorili u instrument za ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i sigurniji elektroenergetski sistem“, istakla je Diana Milev-Čavor.
Iz NVO Eko-tim poručuju da je neophodno hitno unaprijediti domaći sistem određivanja cijene emisija CO₂, obezbijediti transparentno korišćenje prihoda od emisionih kredita i pripremiti energetski sektor za tržište na kojem će ugljenični intenzitet proizvodnje sve direktnije uticati na konkurentnost.