Čuveni engleski ekonomista John Maynard Keynes (sa aristokratskom titulom baron Keynes od Tiltona), krajem dvadesetih godina prošlog vijeka, u doba teške ekonomske krize, napisao je esej u kome je predstavio vrlo jednostavnu tezu o tehnološkom progresu kao putu u prosperitetnu budućnost.

Zahvaljujući tehnološkom napretku, pisao je Keynes, ljudi će za isto vrijeme proizvoditi sve više. Obrnuto, tvrdio je, svoje potrebe zadovoljiće sa sve manje rada. Ovu na prvi pogled utopističku zamisao o zlatnom dobu u kome izobilje smjenjuje oskudicu, a novac ne vlada svijetom, postavio je na čovjekovoj urođenoj težnji ka slobodi…

Još preciznije: Keynes je dokolicu vidio kao najveći izazov budućnosti: ne kako zaraditi više, već kako smisleno živjeti kad osnovne potrebe budu lako zadovoljene. Ovo, naravno, nije važilo za kolonije i siromašne zemlje toga vremena.

U XXI vijeku, dok broj prebogatih multinacionalnih korporacija raste zajedno sa tehnološkim inovacijama, porasla je na globalnom nivou i srednja i viša klasa sa mnogo većim materijalnim mogućnostima i više slobodnog vremena, nego što je to ikada ranije bio slučaj.

U većem dijelu XX vijeka, plovidba elegantnim turističkim brodovima i prvim velikim kruzerima, bila je privilegija više klase i multimilionera. Danas je to dio opšte slike masovnog turizma o čemu govori i fenomen razvoja kruzing industrije koja je u kontinuiranom rastu.

Najnovije projekcije govore da će se globalna flota kruzera značajno povećavati do 2030. godine, sa procjenom da će broj putnika porasti sa oko 36 miliona u ovoj 2026. na preko 50 miliona do 2037. godine. Globalna flota kruzera je danas veća nego ikada ranije (ima oko 460 brodova koji godišnje prevoze više od 36 miliona putnika).

Do kraja decenije, ova moćna industrija će ući u novu fazu ekspanzije jer se očekuje više od 80 novih brodova koji će biti izgrađeni do 2037. godina zbog potrebe za rastim kapaciteta i ponude. Kratkoročno, do 2030. planom narudžbina najvećih kompanija, biće izgrađeno oko 40 kruzera na pricipu “održivosti, luksuza i digitalne tehnologije”.

Više od 25.000 radnika biće direktno uključeno u ove projekte, a predviđeno je i da ta nova plovila imaju smanjene emisija CO₂ za 40% u odnosu na 2019. godinu.

U tome se već danas utrkuju velika evropska brodogradilišta, specijalizovana za gradnju turističkih i luksuznih brodova poput Meyer Turku, Chantiers de l’Atlantique i Fincantieri koji predvode u gradnji novih kruzera. Fincantieri je najstarije među njima (osnovano 1959), dok je Meyer Turku danas poznat po upotrebi najnovije digitalne tehnologije i svaki brod gradi uz 3D simulaciju i virtuelni nadzor.

Brodarski giganti poput Carnival Corporation, Royal Caribbean Group i MSC Cruises, danas zajedno čine 75 % svjetskog tržišta krstarenja, i glavni su naručioci novih brodova u ovim brodogradilištima. Sa druge strane, to će povući za sobom i stvaranje najmanje million i po novih radnih mjesta na globalnom tržištu rada.

Ukratko, kruzing industrija ne samo da će rasti do 2030. i dalje, već ulazi u novu fazu ekspanzije i tehnološke transformacije, sa fokusom na održivost i luksuzne atrakcije. Iz lokalne i regionalne vizure u svim poznatijim mediternskim lukama vidi se stalni rast broja dolazaka kruzera za oko 15 do 20 odsto godišnje.

Najbogatiji ljudi na svijetu, koji pod kontrolom drže i najveće multinacionalne korporacije, dobro znaju u kom pravcu ide “digitalizacija civilizacije”.

Jedan od najpoznatijih primjera milijardera koji je promijenio djelatnost i počeo ulagati u industriju zabave, Richard Branson (Virgin Group), danas raspolaže sa četiri svjetski poznata kruzera u svojoj floti Virgin Voyages (Scarlet Lady, Valiant Lady, Resilient Lady i Brilliant Lady). U pitanju je luksuzni segment kruzing industrije, namijenjen isključivo odraslima.

Ta “posebnost” specijalizovanih flota plovećih gradova-hotela na morima i okeanima, sa magično privlačnim rutama, na mnogo načina je obnovila ali istovremeno i osavremnila romantični duh La Belle Époque…

Ali, zašto je pomenuti milijader odustao od prethodnih poslova (avioindustrija, telekomunikacije) i sav novac počeo da ulaže u kruzing turizam, muzičku industriju (Virgin Records), medije (Virgin Media), tematske parkove i takozvane lifestyle-brendove?

Odgovor treba tražiti u onoj utopiji o budućnosti u “industriji dokolice”, koju je predvidio John Maynard Keynes, a koja se jedan vijek kasnije pojavljuje kao realnost.

Poslovna strategija koju vodi Richard Branson ali i Elon Musk, Jeff Bezos, ili, recimo, najbogatiji Indus, Mukesh Ambanija (“težak” 100 milijardi dolara) i njima slični faraoni današnjeg svijeta, okreće se upravo industriji zabave. A, tu su kruzing i jahting industrija procijenjene kao njene najperspektivnije i najbrže rastuće grane.

Bogati brodovlasnici računaju na održivost i inovacije. Novi brodovi koriste LNG, metanol i električne priključke u lukama, što smanjuje emisije štetnih gasova, vodi se računa i o geografskoj diverzifikaciji, pa tako Karibi i Mediteran ostaju vodeće destinacije, ali rastu i polarne ekspedicije (zabilježen je porast od 22% putnika u 2024. i 2025). Takozvane Premium i ekspedicijska krstarenja bilježe najbrži rast, posebno među putnicima iz Evrope i Azije.

Ništa nije i neće zaustaviti kruzing industriju, ali će ona morati da se prilagođava, čuvajući sve zbog čega postoji: čistog mora, kulturnih artefakata i prirodnog blaga koje obilazi ploveći kružno spektakularnim predijelima svijeta.

Kad je UNESCO upozorio da bi masovni dolasci kruzera mogli ugroziti status starih gradova i luka kao svjetske baštine, počelo je sa zabranama ulazaka velikih brodova u ta područja…

Venecija je zabranila 2021. ulazak velikih kruzera u Lagunu i uvela preusmjeravanje u Margheru, industrijsko i lučko područje u Veneciji, smješteno zapadno od istorijskog centra grada, Amsterdam zabranio pristajanje velikih brodova u luci blizu centralnog dijela grada, Barcelona je ograničila broj pristajanja u Port Vell i preusmjerila kruzere ka novom terminalu u Moll Adossat, dalje od starog grada i promenade, La Ramble…

Dubrovnik je “limitirao” kruzere još 2019. na dva ulaska u luku dnevno…Kotor je uveo novi režim, prilagođavajući raspored pristajanja brodova i modernizujući luku da smanji emisije i buku…

Brzo se pokazalo da ni kruzerima ni njihovim putnicima, gostima, posadi neće smetati ove promjene… Turizam je prilagodljiv, a psihologija ljudi na odmoru, podrazumijeva uživanje u svemu, pa i posebne režime mogu da konvertuju u vrhunsku zabavu…Višak vremena današnjeg hedoniste briše svaku frustraciju. Ili, kako je to antički genije Platon rekao: “More pere sve čovjekove bolesti.”

Svijet danas traži balans između želje i ograničenja. I u tome uspijeva, jer je život zapravo trijumf nad destrukcijom. Putovanje morima i okeanima je vrhunac čovjekove superiornosti u prirodi, a, istovremno, izraz divljenja i poniznosti pred njenom snagom.

Slavni Marco Polo, venecijanski istraživač i putopisac, dok je plovio Indijskim okeanom i Južnim kineskim morem (između 1271–1295),zapisao je u svom dnevniku: “Nije putnik onaj koji je prošao hiljadu milja, nego onaj koji je vidio hiljadu čuda…”

Jedno skandinavsko predanje kaže da je njihov epski Viking, Erik Crveni, hrabrio svoje posade na brodovima riječima: “More je put, a ne prepreka!”

Čovjeka XXI vijeka, sigurnog u velika postignuća savremene civilizacije, ne treba puno ubjeđivati u ove dvije istine. Pa, i njegovu eventualnu brigu o sadržaju kontrolisane avanture na današnjim kruzerima, preuzeo je korporacijski Master minde, onaj koji projektuje zabavu i dokolicu, ispunjava želje i nudi “gratis” i “premium”…A, tu počinje jedna druga priča, o sadržaju i smislu. Njome će se baviti budući stratezi boljeg života…

(Tekst objavljujemo po dogovoru sa autorom, u okviru saradnje dva portala)