Autori udžbenika Crnogorski jezik za drugi razred gimnazije, Jelena Šušanj i Adnan Čirgić, uputili su otvoreno pismo Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica (ZUNS)povodom zahtjeva za izmjenu sadržaja tog izdanja zbog vica koji se u njemu nalazi već petnaest godina, a koji je nedavno problematizovao Nezavisni sindikat policije.

Reagujući na postupanje Zavoda i pozivanje na mišljenje Ombudsmana, autori u pismu dovode u pitanje pravni osnov i proceduru donošenja takve preporuke, kao i odnos institucije prema autorima i stručnom timu koji je radio na udžbeniku.

Njihovo pismo ZUNS-u prenosimo integralno:

Na samome početku, izražavamo oštar protest zbog iskazanog nepovjerenja ZUNS-a prema timu dokazanih akademskih i prosvjetnih radnika i radnica što je kreirao, uredio i recenzirao udžbenik koji se u obrazovnome sistemu koristi već petnaest godina i koji je u momentu nastanka prošao, po odluci ZUNS-a, i strože procedure od uobičajenih i pravilnicima propisanih.

Duboko smo razočarani stavom sekretara Stefana Rabrenovića, za kojega vjerujemo da djeluje u ime čitave uprave ZUNS-a, a koji tvrdi da „u pomenutom aktu, Zaštitnik jasno, činjenično i nedvosmisleno utvrđuje“ da vic (forma koja je po pravilu zasnovana na stereotipima, a predstavlja legitiman pedagoški i naučni resurs), vrijeđa „prava policijskih službenika zloupotrebom slobode izražavanja i upotrebom uvredljivog govora sa elementima stereotipizacije i stigmatizacije profesije; da se istim doprinosi društvenoj marginalizaciji određene profesije, konkretno, policijske; da se isti koristi kao stereotipan prikaz policajca kao osobe ograničenog intelektualnog kapaciteta; da se u konkretnom radi o zloupotrebi prava na slobodu izražavanja i da se istim nije ostvario pedagoški cilj“.

S tim u vezi iznosimo ovo:

1. ZUNS nije uzeo u razmatranje ni mogućnost da Ombudsman nije u pravu. Nije ni pokušao zaštititi ne svoje vanjske saradnike i saradnice, već ni svoje zapošljene. Kako uprava ZUNS-a očekuje da će se neko odazvati pozivu da piše udžbenik ili još prije recenziju, ako zna da mu ZUNS neće stati u zaštitu kad institucije sile počnu manipulisati sadržajem? I da će i glavni urednik Radule Novović i odgovorni urednik Lazo Leković bez riječi dopuštiti da pravnici (Ombudsman i sekretar) određuju je li neki detalj udžbenika ostvario pedagoški cilj.

Čitavome timu pravnika koji ZUNS zapošljava, a građani i građanke plaćaju, nije palo na pamet da pogleda ima li Ombudsman ingerencije da komentariše pedagoške ciljeve nastavnih sadržaja, koji daleko prevazilaze granice njegove ekspertize.

Ni u jednoj riječi Ombudsman nije prijavio da je za razmatranje ostvarivanja pedagoškoga cilja angažovao stručnjaka ili stručnjakinju za tu oblast iako na to ima pravo u skladu sa Zakonom o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Sl. list CG 42/2011, 32/2014 i 21/2017), član 40, stav 1.

To što Ombudsman nije angažovao stručnjaka/stručnjakinju iz oblasti metodike, pedagogije ili didaktike koji bi mogao procijeniti je li ispunjen pedagoški cilj čini njegovo mišljenje vrijednosnim sudom, a ne činjenicom. Da nije svako mišljenje činjenica, uči se na časovima Medijske pismenosti u završnome ciklusu osnovne škole.

No kao što je Ombudsman politički presudio da pedagoški cilj nije ostvaren, tako je sekretar bez kritičke primisli prihvatio Ombudsmanovo mišljenje i ustanovio da je to „jasno, činjenično i nedvosmisleno utvrđeno“. Stoga pitamo ZUNS – na osnovu koje činjenice ZUNS potvrđuje istinitost ove tvrdnje? Dijele li i glavni i odgovorni urednici Novović i Leković ovakvo Ombudsmanovo mišljenje (urednica se davno izjasnila negativno)? Ako dijele – zašto su ćutali ovoliko godina i potpisivali se na svaki reprint udžbenika? Ako pak ne dijele – zašto se ne usprotive Mišljenju Ombudsmana? Kakvu poruku šalje ZUNS javnosti ovakvim ponašanjem?

2. Sekretar ZUNS-a Stefan Rabrenović bez rasprave „posebno ističe navode iz tač. 21 Mišljenja, a koji ukazuju da je postupanje Zavoda u konkretnom slučaju bilo propuštanje dužne pažnje u procjeni mogućih posljedica korišćenja uvredljivih stereotipa prema pojedinim profesionalnim grupama“, što nas zaista uznemirava.

Je li moguće da svi u upravi (i direktorica Aleksandra Hajduković, i glavni urednik Radule Novović, i odgovorni urednik Lazo Leković) misle da je ZUNS svih ovih godina loše radio svoj posao i nije vodio računa o sadržaju svojih udžbenika koji toliko dugo traju? Je li moguće da niko u upravi institucije koja ima jednu od ključnih uloga u obrazovnome procesu na svim nivoima u Crnoj Gori nema hrabrosti da progovori i stane u zaštitu institucije kojom već godinama rukovodi?

3. Kao autori smo 30. januara poslali izjašnjenje đe na četiri strane objašnjavamo da nije postojala namjera diskriminacije; da su svi vicevi zasnovani na stereotipima, ali da ovđe nema uvredljivoga sadržaja jer policajci nijesu prikazani kao glupi – nego kao snalažljivi, nijesu prikazani kao neobrazovani – jer neobrazovani ljudi ne znaju za pravopisne dileme, nijesu prikazani kao nepismeni – upravo zato što razmišljaju o pravopisu; te da je pedagoški cilj jasan – da se kroz duhoviti sadržaj pokaže da se sve profesije svakodnevno suočavaju s pravopisnim pitanjima i to u neočekivanim situacijama. Jedno slično, kraće izjašnjenje potpisali su prije toga autori, svi živi recenzenti i urednica i uputili upravi ZUNS-a, uz protest zbog odnosa uprave.

Sekretar nije smatrao bitnim da prisustvuje sastanku autora, urednice i direktorice održanom 29. januara u ZUNS-u. Uprava ZUNS-a nije pokazala ni najmanje interesovanje za sadržaj ni izjašnjenja koje je proceduralno zahtijevala nakon sastanka. Nije ga ni pročitala, a zaključna rečenica propratnoga dopisa upućena Ombudsmanu potvrda je apsolutne servilnosti, bez i naznake mogućega kritičkog pristupa Mišljenju koje će doći, bez obzira na posljedice: „i pored navedenog“ ZUNS će „uvažiti preporuke nadležnih institucija“, ostade zabilježeno. Ne začuđuje stoga što se ZUNS ovako postavlja kad je to Mišljenje stiglo, ali mi, kao misleći građani, moramo iskazati negodovanje zbog takvoga odnosa nekoga kome je zadatak obrazovanje najmlađih.

4. Sekretar Stefan Rabrenović učitao je da je u Mišljenju Ombudsman utvrdio da su prekršeni brojni propisi, i državni i međunarodni, koje samo djelimično navodi („i drugi“). S druge strane, Ombudsman u zaključnoj ocjeni ističe: „Slijedom iznijetog, Zaštitnik smatra da predmetno postupanje, usljed zloupotrebe slobode izražavanja i prisustva uvredljivog i stereotipnog govora u udžbeniku 'Crnogorski jezik za II razred gimnazije', predstavlja uznemiravanje, kao poseban oblik diskriminacije u smislu člana 7 stav 1 Zakona o zabrani diskriminacije, koji je bio na snazi u trenutku podnošenja pritužbe.“

S obzirom na to da se u zaključnoj ocjeni Ombudsmana ne pominje nijedan drugi normativni akt, zabrinjavajuća je manipulacija sadržajem Mišljenja kojoj je prilikom posrednoga obraćanja autorima tim povodom pribjegao sekretar ZUNS-a Stefan Rabrenović. A s obzirom na to da se u segmentu o relevantnim propisima Ombudsman nije pozvao na član 7 Zakona o zabrani diskriminacije, moguće je bilo u ime institucije ukazati makar na proceduralne propuste prilikom donošenja Mišljenja.

Naročito je problematično i ostavilo je prostora za institucionalno reagovanje što Ombudsman nije dokazao da ijedan domaći ili međunarodni pravni akt reguliše diskriminaciju i uznemiravanje profesije. Za to je iskoristio Preporuku ECRI-ja broj 15, kojoj je pak cilj zaštita građana i građanki od institucija sile, a ne obrnuto. Tako da se ovakvo tumačenje Ombudsmana može smatrati zloupotrebom Preporuke ECRI-ja broj 15.

Ombudsman je sadržajem Preporuke ECRI-ja broj 15 manipulisao: u njoj se jasno kaže da govorom mržnje nijesu obuhvaćeni satira i bilo koji oblik izražavanja koji samo vrijeđa, povređuje ili uznemirava (paragraf 13) i da Preporuka prepoznaje da „oblici izražavanja koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju sami po sebi ne predstavljaju govor mržnje, te da mjere protiv govora mržnje treba da služe zaštiti pojedinaca i grupa ljudi, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili religija“ (preambula Preporuke).

Ostaje otvoreno pitanje: na osnovu kojih kriterijuma je izvršena procjena da je riječ o diskriminaciji, a ne o dozvoljenom obliku izražavanja (naročito s obzirom na preambulu i paragraf 13 Preporuke ECRI-ja broj 15)?

5. Neprijatno je bilo čitati sljedeći pasus sekretara Stefana Rabrenovića: „Preporuka Zaštitnika je nedvosmislena i odnosi se na uklanjanje ili izmjenu spornog teksta/vica kao i to da Zavod ubuduće osigura temeljnu provjeru nastavnih materijala sa aspekta zaštite dostojanstva i zabrane diskriminacije.“ Kažemo „neprijatno“ jer sekretar, a pretpostavljamo da to znači i direktorica Hajduković i glavni i odgovorni urednici Novović i Leković, prihvatajući ovaj sud Ombudsmana zapravo prihvataju da dosad nijesu temeljno provjeravali nastavne materijale. Ni da makar pokušaju zaštititi dostojanstvo institucije na čijem su čelu godinama.

S tim u vezi, u roku od dva dana od posredno dostavljenoga nam zahtjeva sekretara Stefana Rabrenovića, podnosimo sljedeće izjašnjenje:

Smatramo da je Mišljenje Ombudsmana donešeno nakon kratke i loše vođene procedure te da je instrumentalizovano, paušalno i pravno neosnovano. Budući da se u članu 22 stav 1 Zakona o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore određuje da „Zaštitnik/ca nije ovlašćen/a da mijenja, ukida ili poništava akte organa“, smatramo da je Ombudsman u preporuci zašao izvan svojih ingerencija.

Polazeći od toga da je udžbenik izrađen u skladu sa svim važećim procedurama i standardima, da je njegov sadržaj rezultat uvažavanja svih sugestija ljudi od pedagoške, metodičke i filološke struke, te da za izradu udžbenika nije predviđeno mišljenje represivnoga aparata, obavještavamo vas da ne dajemo pristanak ni na kakve izmjene predmetnoga udžbenika.

Takođe, ukazujemo da odluke o izmjenama sadržaja udžbenika spadaju u domen autorskih prava, u skladu s važećim propisima.