Uvjeren sam da poglavlje o zajedničkoj evropskoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici neće biti posljednje koje će Crna Gora zatvoriti u pristupnom procesu, ali mi se ne čini da bi povlačenje hrvatske rezerve prema zatvaranju tog poglavlja moglo doći na red vrlo brzo, kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero.

Ističe da je dobro što potpredsjednik crnogorske vlade Filip Ivanović jasno govori da se ne radi o tome da bi Hrvatska „blokirala“ pristupne pregovore Crne Gore, a dobro je i to da zagovara diplomatske pregovore u diskreciji, jer taj tip pregovora se, ako želite da oni budu uspješni, zaista mora voditi iza zatvorenih vrata, a javnost se obavještava tek kad se problem riješi.

Potpredsjednik crnogorske vlade Filip Ivanović danas najavljuje da će sva poglavlja biti zatvorena do kraja godine. Ima li naznaka da ćemo brzo zatvoriti Poglavlje 31, jer je bilo najava da će ono biti posljednje zatvoreno?

Đenero: Uvjeren sam da poglavlje o zajedničkoj evropskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici neće biti posljednje koje će Crna Gora zatvoriti u pristupnom procesu, ali mi se ne čini da bi povlačenje hrvatske rezerve prema zatvaranju tog poglavlja moglo doći na red vrlo brzo. Dobro je da potpredsjednik Ivanović jasno govori da se ne radi o tome da bi Hrvatska „blokirala“ pristupne pregovore Crne Gore, a dobro je i to da zagovara diplomatske pregovore u diskreciji. Jer taj tip pregovora se, ako želite da oni budu uspješni, doista mora voditi iza zatvorenih vrata, a javnost se obavještava tek kad se problem riješi. Nažalost, ne nastupaju svi u Crnoj Gori tako, pa čak ni resorni ministri Vlade koji su zaoštrili postojeće probleme i bitno otežali njihovo rješavanje, pri čemu, kao što znate, prednjače ministar Krapović i ostali akteri Bečićevih demokrata.

Valja znati da nijednoj državi nije ugodno biti jedina članica Unije koja ima rezerve prema zatvaranju nekog od pregovaračkih poglavlja, tako da je i hrvatskim diplomatama interes da se problem što prije riješi, ali, naravno, pod prihvatljivim uslovima.

Teško je ocijeniti je li stvarno postignut bitan pregovarački napredak, a jasno je i to da poziciju pregovarača definiše matrica „igre kukavice“. U takvim uslovima uvijek je pitanje odvažnosti pregovarača da istraju na ostvarivanju svojih interesa, ali pritom moraju biti svjesni rizika koji donosi tvrdoglavost, ako se obje strane odluče ponašati tvrdoglavo. Pritom je, naravno, rizik na strani crnogorskih pregovarača daleko veći, jer je i njihov ulog u igri veći.

Iz Brisela stižu poruke da bi sva poglavlja mogla biti zatvorena i tokom prve polovine naredne godine. Šta Vam govore ova pomjeranja rokova?

Đenero: Već dugo se bojim da je koncept o zatvaranju pregovora do kraja irskog predsjedništva vrlo optimističan scenario, čak i pretjerano optimističan. Valja znati da je Crna Gora do sada zatvorila samo 12 poglavlja o kojima se stvarno pregovaralo (zaboravimo poglavlja o obrazovanju i znanstvenom istraživanju, koja se otvaraju i zatvaraju na prvoj međuvladinoj konferenciji), a da je 19 poglavlja još otvoreno. Dakle, Crna Gora ipak nije još došla niti do polovine pregovaračkog procesa, pa je očekivanje da bi se više od polovine posla obavilo u vrijeme irskog predsjedavanja vrlo optimistično.

Jasno mi je, međutim, zašto oni koji vode pregovarački proces insistiraju na tome da bi on trebalo da bude dovršen u ovoj godini. Za oko godinu Crna Gora će se suočiti sa novim parlamentarnim izborima, a ne vjerujem da će prije tih parlamentarnih izbora biti potpisan Ugovor o pristupanju. Iduća će godina, praktično od svog početka, biti izborna i u takvim okolnostima je vrlo malo vjerojatno da bi parlament imao „koncentracije“ za toliku tehničku djelatnost vezanu za pristupni proces. Objektivno, prenošenje dijela pristupnog procesa u iduću godinu bilo bi vrlo rizično i stvaralo neizvjesnost. Bojim se da nije dobar pretjerani optimizam, posebno vezan za činjenicu da je počela priprema pristupnog instrumenta za Crnu Goru u evropskim institucijama, što dio crnogorskih funkcionera objašnjava kao definitivnu prekretnicu u procesu pristupanja, kao definitivno otklanjanje svake neizvjesnosti. U procesu pristupanja ništa nije gotovo dok sve nije gotovo, i to je činjenica na koju bi crnogorska politička elita morala biti fokusirana.