„Ustavni sud je ukinuo presudu Vrhovnog suda Crne Gore zbog povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, te dostojanstva i prava ličnosti, vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje, u skladu sa pravnim stavovima izraženim u odluci. Podnosilac ustavne žalbe je 2015. u privatnoj zdravstvenoj ustanovi O. podvrgnut operativnom zahvatu na oku, koji mu je preporučen od strane ljekara te ustanove, nakon kojeg je došlo do trajnog gubitka vida“, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Kako navode, Osnovni i Viši sud u Podgorici, a potom i Vrhovni sud, odbili su njegov tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je podnosilac potpisivanjem saglasnosti potvrdio da je upoznat sa prirodom i mogućim rizicima operacije.

Ustavni sud je, imajući u vidu praksu Evropskog suda za ljudska prava, utvrdio da redovni sudovi nijesu na odgovarajući način ispitali da li je podnosilac ustavne žalbe bio jasno i potpuno informisan o svim rizicima medicinske intervencije, uključujući mogući gubitak vida.

Ustavni sud je posebno ukazao da Vrhovni sud nije cijenio od kakvog je značaja činjenica da je u potpisanoj saglasnosti za operaciju navedeno da su sve informacije navedene na poleđini saglasnosti, a upravo je poleđina saglasnosti prazna.

„Informacije su sadržane na posebnom papiru, odvojenom od saglasnosti i podnosilac tvrdi da takve informacije nikada nije dobio. Osim toga, informacije o rizicima ukazuju na to da je moguća „ablacija rožnjače“, pa se postavlja pitanje da li je takva, medicinska terminologija bliska podnosiocu, da li mu je precizno pojašnjeno šta ona znači i da li je jasno bio upućen u to da može ostati bez vida“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Vrhovni sud se nije bavio ni time od kakvog je značaja to što Osnovni i Viši sud istrajavaju na tome da je podnosilac o mogućim rizicima upoznat usmenim putem, a takva konstatacija nije navedena u medicinskoj dokumentaciji.

Pored toga, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi propustili da utvrde da li je oftalmološka klinika bila dužna da pacijenta uputi u Klinički centar Crne Gore, odnosno da li je ta zdravstvena ustanova preduzela sve u cilju zaštite zdravlja podnosioca i saniranja komplikacija koje su nastupile. Umjesto toga, Vrhovni sud se isključivo bavi propustom podnosioca ustavne žalbe, odnosno time što je odustao od predloženog, novog vještačenja Medicinskog odbora.

Ustavni sud naglašava da je Evropska konvencija živi instrument i da je redovni sudovi moraju tumačiti u svijetlu sadašnjih uslova i sve viših standarda koje je potrebno poštovati u cilju zaštite ljudskih prava i sloboda.