Pitanje razvoja vjetroenergije u Crnoj Gori često prati dilema o njenom uticaju na lokalne zajednice, turizam, poljoprivredu i kvalitet života građana. 

Međutim, iskustva evropskih zemalja koje danas predvode energetsku tranziciju pokazuju, da da vjetroparkovi mogu uspješno funkcionisati uz naselja, turističke sadržaje i poljoprivrednu proizvodnju. Umjesto pitanja da li razvijati energiju vjetra, fokus evropskih država danas je na tome kako taj razvoj učiniti što efikasnijim, ekonomski isplativijim i korisnijim za lokalne zajednice.

Vjetroturbine odavno postale dio evropskog pejzaža 

Danska, Njemačka, Holandija, Španija i Velika Britanija decenijama grade energetske politike upravo na snažnom razvoju vjetroenergije. Hiljade turbina danas se nalaze u neposrednoj blizini sela, poljoprivrednih gazdinstava, saobraćajne infrastrukture, industrijskih zona, pa čak i urbanih područja. U mnogim regionima Njemačke i Danske vjetroturbine su i sastavni dio pejzaža, jednako uobičajen element prostora kao putevi, mostovi ili dalekovodi.

Posebno ilustrativan primjer predstavlja Holandija, jedna od najgušće naseljenih država Evrope. 

Uprkos ograničenom prostoru i velikoj koncentraciji stanovništva, ta zemlja uspjela je da razvije značajne kapacitete za proizvodnju energije iz vjetra uz striktno poštovanje standarda zaštite stanovništva i životne sredine. Slična praksa prisutna je i u Njemačkoj, gdje pojedine savezne pokrajine raspolažu hiljadama megavata instalisanih kapaciteta upravo u ruralnim i prigradskim područjima.

Takva iskustva posebno su važna za zemlje poput Crne Gore, gdje se često postavlja pitanje da li razvoj vjetroparkova podrazumijeva sukob sa interesima lokalnog stanovništva ili očuvanjem kvaliteta života. Evropska praksa pokazuje da ta dva cilja nijesu nužno suprotstavljnea.

Tehnologija i strogi standardi promijenili percepciju vjetroparkova

Savremene vjetroturbine značajno se razlikuju od prvih generacija postrojenja koje su građene prije nekoliko decenija.

Tehnološki napredak omogućio je smanjenje nivoa buke, veću energetsku efikasnost i preciznije planiranje lokacija. Istovremno, svaki ozbiljan projekat podliježe detaljnim analizama uticaja na životnu sredinu, biodiverzitet, pejzaž, migracione koridore ptica i kvalitet života stanovništva.

Upravo zbog toga evropski energetski razvoj danas počiva na principu da se projekti planiraju kroz jasne procedure, stručne studije i uključivanje lokalnih zajednica, a ne kroz unaprijed postavljene pretpostavke o njihovoj štetnosti.

Pitanje vjetroenergije za Crnu Goru dodatno dobija na značaju kada se pogledaju podaci o prirodnim potencijalima zemlje.

Šta kaže Global Wind Atlas

Global Wind Atlas, međunarodna baza podataka koju su razvili stručnjaci Tehničkog univerziteta Danske uz podršku Svjetske banke, pokazuje da Crna Gora raspolaže veoma povoljnim uslovima za proizvodnju električne energije iz vjetra.

Karta prosječnih brzina vjetra na visini od 100 metara iznad tla, što približno odgovara visini osovine savremenih vjetroturbina, jasno pokazuje da pojedina područja države imaju izuzetno visok energetski potencijal.

Najizraženije zone nalaze se na planinskim grebenima centralnog i sjevernog dijela zemlje. Posebno se izdvajaju područja Krnova, planinski pojas između Nikšića, Šavnika i Žabljaka, djelovi Sinjajevine, kao i pojedini grebeni prema Pljevljima i Bijelom Polju.

Zanimljivo je da se upravo na dijelu tih lokacija već nalaze postojeći ili planirani energetski projekti, što potvrđuje da dosadašnji izbor lokacija nije bio slučajan, već zasnovan na objektivnim prirodnim karakteristikama terena.

Prema metodologiji Global Wind Atlasa, prosječne brzine vjetra iznad sedam metara u sekundi smatraju se veoma dobrim osnovom za razvoj komercijalno isplativih vjetroelektrana. Na karti Crne Gore vidljive su brojne zone koje dostižu ili premašuju taj prag, dok pojedina područja ulaze i u kategoriju izuzetno povoljnih lokacija sa još većim prosječnim brzinama vjetra.

Krnovo nije izuzetak, potencijal postoji širom Crne Gore

Analiza karte ukazuje i na nekoliko područja koja bi u budućnosti mogla privući pažnju investitora. Pored Krnova, među najperspektivnijim lokacijama izdvajaju se Sinjajevina, planinski pojas između Pljevalja i Žabljaka, Bjelasica i okolni grebeni, Kučke planine, Komovi, kao i pojedini djelovi zaleđa crnogorskog primorja.

Naravno, ova karta ne predstavlja osnov za izgradnju vjetroelektrane. Ona pokazuje prirodni potencijal vjetra, ali ne zamjenjuje višegodišnja mjerenja na terenu, analize elektroenergetske infrastrukture, ekološke studije niti procjene uticaja na lokalne zajednice. Međutim, ona pruža važan odgovor na pitanje da li Crna Gora raspolaže resursom koji može postati značajan dio njene energetske budućnosti.

Vjetar - resurs koji tek treba da valorizujemo

I dok Evropa nastoji da smanji zavisnost od fosilnih goriva i ojača energetsku sigurnost, obnovljivi izvori energije postaju pitanje ekonomskog razvoja, a ne samo zaštite životne sredine. Za malu državu sa ograničenim domaćim energetskim resursima, svaki megavat proizveden iz domaćih izvora znači manje oslanjanje na uvoz i veću stabilnost energetskog sistema.

Zbog toga se rasprava o vjetroenergiji ne bi smjela svoditi isključivo na pitanje da li graditi ili ne graditi vjetroelektrane. Mnogo važnije pitanje jeste kako iskoristiti prirodne potencijale na način koji će donijeti korist državi, lokalnim zajednicama i građanima, uz puno poštovanje najviših evropskih standarda zaštite životne sredine.

Ako su Danska, Njemačka i Holandija uspjele da usklade razvoj vjetroenergije sa interesima svojih građana, nema razloga da Crna Gora ne primijeni ista evropska iskustva i standarde na način koji će koristiti i državi i lokalnim zajednicama.

Upravo zbog toga razvoj vjetroelektrana danas nije samo energetsko pitanje, već i pitanje razvoja, konkurentnosti i sposobnosti države da prepozna i odgovorno iskoristi resurse koje joj je priroda već dala.