Dvjestopedeseta godišnjica američke Deklaracije o nezavisnosti od Velike Britanije prilika je da se osvrnemo na to kako smo donijeli tu sudbonosnu odluku, na žrtve koje su američki narod i ključni saveznici podnijeli tokom decenija koje su uslijedile, ali i na samo značenje državnosti.
Amerika je rođena sticanjem nezavisnosti, ali tu njen put tek počinje. Država mora kontrolisati svoje granice, zaštititi svoje građane od spoljašnjih prijetnji i obezbijediti teritorijalni integritet – suverenitet se potvrđuje djelovanjem, a ne samo formalno na papiru. Dok se Crna Gora suočava sa transnacionalnim kriminalom, malignim stranim uticajima i regionalnom nestabilnošću, ovo pitanje danas je jednako važno kao što je bilo za Sjedinjene Države u vrijeme njihovog nastanka, ali i sada.
Suština moderne državnosti datira još od Vestfalskog mira iz 1648. godine: naciju čine jasno definisana teritorija priznata kao nezavisna država i ljudi koji žive unutar njenih granica, koji sebe vide kao građane te države, kojom upravlja legitimna vlast koja brine o njihovoj dobrobiti i bezbjednosti. Po tim standardima, Amerika je ostvarila državnost kada su njeni susjedi priznali da postoji, kada su njene granice bile utvrđene i kada su ljudi koji su u njoj živjeli – Amerikanci – sebe počeli doživljavati kao građane Sjedinjenih Američkih Država, zaštićene i podržane od strane vlasti koje su odgovarale na njihove potrebe, uključujući i spoljašnju bezbjednost.
Ovo posljednje je naročito važno: ne može se očekivati od građana da sami kontrolišu granice i odbijaju osvajače ili spoljne maligne uticaje bez efikasne vlasti koja djeluje u njihovo ime. Ipak, u slučaju Amerike, upravo su principi sadržani u našoj Deklaraciji dali suštinsko značenje našoj naciji.
Građani svake države moraju da računaju na vlast koja ih štiti i brani njihove granice od drugih država, organizovanih kriminalnih grupa ili malignih uticaja, bilo stranih ili domaćih. Crna Gora ovu realnost dobro poznaje. Vaša država oslanja se na povjerenje i ovlašćenja koja joj daju građani – da kontroliše granice, prikuplja prihode zasnovane na prekograničnoj trgovini i sprječava prijetnje po suverenitet i bezbjednost.
Ovo nije teorija; ovo je svakodnevni posao očuvanja onoga što ste ostvarili 2006. godine kada je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost. Vaše diplomate i lideri od tada su uradili izuzetan posao u učvršćivanju crnogorske državnosti.
Na početku američke istorije, naša nova vlast zadržala je monopol nad kontrolom granica i trgovine, a američki narod je sve više prepoznavao prednosti dijeljenja zajedničkog identiteta – identiteta američkih građana. Amerika je prosperirala, a američki narod i njegov uspjeh postali su predmet divljenja širom zapadnog svijeta. Ali to divljenje počelo je nečim temeljnim: bezbjednošću granica i zaštitom prava građana. Ne možete zaštititi prava građana bez sigurnih granica.
Kao što sam objasnio tokom svojih prvih sastanaka sa liderima Crne Gore, naš glavni prioritet je finalizacija međuvladinog sporazuma između Sjedinjenih Država i Crne Gore. Time će se olakšati i podstaći američke kompanije da investiraju u Crnu Goru.
Jedna od najperspektivnijih oblasti za buduću saradnju jeste bezbjednost granica. Sjedinjene Države imaju vodeće svjetske tehnološke kompanije specijalizovane za skenere i senzore – tehnologiju koja bi koristila građanima Crne Gore i njihovoj bezbjednosti. U velikoj mjeri, riječ je o istoj tehnologiji koju smo koristili za zaštitu sopstvenih granica tokom protekle godine. Zato ćemo moj tim i ja nastaviti predano da radimo kako bi ovaj sporazum postao stvarnost.
Ostvarujemo uspjehe zajedno sa prijateljima i saveznicima, uključujući i Crnu Goru. Dok obilježavamo 250 godina nezavisnosti, ovo je posebno inspirativan trenutak za predstavljanje Vlade Sjedinjenih Država i američkog naroda ovdje u Crnoj Gori.
Radujem se onome što će naša saradnja, uključujući i finalizovani međuvladin sporazum, ostaviti budućim generacijama Amerikanaca i Crnogoraca.
(autor je otpravnik poslova ad interim u Ambasadi SAD u Podgorici)