28.04.

16:22h

Moje prihvatanje sudbine uvijek je stajalo na klimavim nogama.

Nisam se mirio sa njom.

Često joj prkosio, tako da mi je svaki pad ubrzavao ustajanje.

To prvo znači da ne bježim iz svijeta koji ne misli dobro. Meni i nekim mojim branjenicima.

Nisam htio da prihvatim, i neću, sudbinu na način da legnem u tišini pored nje, čak i onda kada sam vidio, da ona, sudbina, nije od Boga, već od ljudi.

Posebno od jedinke. Kojoj su se horski u nezakonitosti pridružili neki koji nijesu trebali. Naprotiv.

Elem, po šesti put Viši sud odbacuje predlog SDT-a da se Vladu Ivanoviću (uskoro će i za Ranka Ubovića) produži davno zaboravljeni pritvor po tačkama 1 i 4 ZKP-a.

Ovog puta novi sudija izvjestilac, direktno je saopštio ono što ja, neprihvatajući nasrnulu sudbinu ponavljam od 14.04.2024. godine kada je to urađeno Zoranu Lazoviću od strane one kojoj imena ništa ne znače, kako reče u emisiji na TV Vijesti.

Sudija je saopštio da je posao Apelacionog suda da produži ili ne, pravosnažno određen pritvor, a ne da ga određuje, dodajući nove tačke, praveći ćef za neke adrese (parafraza).

Dakle, sudovi i tužilaštvo tog ranga prepucavaju se o procesnoj situaciji koju zna student kada položi krivično-procesno pravo.

Ovdje ljudi skapavaju po zatvorima zbog delanja jedne osobe, sada ex sudije.

I još gore.

Zbog prihvatanja njenog nauma od strane Vrhovnog i Višeg suda. Ustavni sud, iz meni znanih razloga ne računam u ovu priču.

Jer je on sam po sebi - za priču. Kada se o konkretnom radi.

I sada. Predsjednik vijeća koji je potpisao rješenje za Ivanovića, potpisao je produženje pritvora za Lazovića. Koje sadrži ono što su ovim rješenjem pravedno isjeckali na pravne komade.

Tamo mu to nije smetalo.

Neka samo primjeni, uz pretpostavljeno znanje iz ove kolokvijalne pravne rabote, ono što je potpisao za Ivanovića, kod budućih produženja, poštujući inaugurisani pravni princip. Koji je postao principom na način što se nije poštovalo zakonsko određenje.

Što god da je - dobro je.

Ali treba da znamo staro pravno pravilo.

U jednakim stvarima - jednako, u nejednakim - nejednako.

Ubuduće kada bude produžavao te pritvore on (znaju upućeni na koga mislim) ili bilo koji drugi sudija, da se sjeti kako su preimenovana pravna rješenja uticala na nečiju slobodu.

P.S: Stalni "pritvorski poraz" je ipak neka vrsta pobjede, možda jer dokazuje neuništivost načela.

Što ne garantuje nažalost i neuništivost autora, zbog kojih sve ovo i pišem.