Zelena energetska tranzicija nije jednostavna, jeftina, ni brza i za nju su potrebni politička odlučnost, snažne institucije i regulatorni okvir koji investitorima daje sigurnost, a državi štiti javni interes, poručio je ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović.

Šahmanović je na konferenciji pod nazivom Crna Gora na putu zelene energetske tranzicije, koju je organizovao Centar za klimatske promjene Univerziteta Donja Gorica, rekao da je u pitanju jako složen proces i da se ne radi o jednom zakonu, elektrani ili investiconom ciklusu. 

„To je proces koji traje godinama, često i decenijama, i podrazumijeva istovremenu transformaciju ekonomije, tehnologije, regulatornog okvira i način na koji društvo razumije razvoj“, kazao je Šahmanović.

On smatra da nije dovoljno reći da se želi zelena budućnost, već da je mnogo važnije da se pokaže da se razumije šta je potrebno da se do toga dođe.

„Potrebna je politička odlučnost, snažne institucije, kao i regulatorni okvir koji investitorima daje sigurnost, a državi štiti javni interes. Potrebni su stručni kapaciteti, partnerstva i ogromna finansijska sredstva. Zato je važno da budemo iskreni - zelena tranzicija nije ni jednostavna, ni jeftina, ni brza“, kazao je Šahmanović. 

On je podsjetio da najrazvijenije evropske ekonomije, sa neuporedivo većim budžetima, razvijenim tržištima i snažnim institucijama, tu tranziciju sprovode decenijama, te da ni za njih taj put nije bio jednostavan, jer su ga pratile dileme, korekcije i mnogo teških odluka. 

„Crna Gora nema luksuz vremena koje su oni imali. Moramo da budemo brži, ali upravo zato moramo biti ozbiljni, odgovorni i dosljedni. U energetici prečice najčešće postanu najskuplji putevi“, rekao je Šahmanović.

On je dodao da bi prije 100 godina odgovor na pitanje - koji je najvažniji resurs na svijetu - vjerovatno bio nafta, prije nekoliko decenija industrijska proizvodnja, a danas podaci.

„Postoji jedna jednostavna istina koju ponekad zaboravimo. Nema podataka bez energije. Nema vještačke inteligencije bez energije, nema digitalne ekonomije bez energije i definitivno nema razvoja bez energije. Svaki server, data centar, algoritam i digitalna platforma zavise od jednog osnovnog resursa - stabilne i pouzdane električne energije“, saopštio je Šahmanović i istakao da zbog toga energetika više nije samo pitanje elektrana i dalekovoda. 

Energetika je, prema njegovim riječima, pitanje nacionalne bezbjednosti, ekonomske konkurentnosti, političke nezavisnosti i budućnosti.

Šahmanović je kazao da vjeruje da je posao koji je rađen prethodnih 15 mjeseci bio mnogo više od ispunjavanja administrativnih obaveza. 

„Bio je to posao stvaranja temelja za naredne decenije razvoja Crne Gore. Govorim sa iskrenim poštovanjem prema ljudima koji su taj posao nosili nad svojim leđima - timu Ministarstva energetike i rudarstva, našim institucijama, regulatoru, energetskim kompanijama i svim partnerima koji su razumjeli da je pred nama istorijski važan proces“, naveo je Šahmanović.

On je dodao da možda taj posao nije uvijek bio najvidljiviji, ali je bio neophodan. 

Šahmanović je kazao da su za svega 15 mjeseci uspjeli da završe jedan od najzahtjevnijih reformskih ciklusa u energetskom sektoru u novijoj istoriji Crne Gore. 

„Za svega 15 mjeseci uspjeli smo da usvojimo novi zakonodavni okvir u oblasti energetike i obnovljivih izvora energije, usklađen sa evropskom pravnom tekovinom. Usvojili smo nacionalni energetski i klimatski plan kao ključni dokument koji definiše pravac razvoja našeg energetskog sektora do 2030. godine“, rekao je Šahmanović.

On je podsjetio da su uspostavili aukcijski sistem za dodjelu tržišnih premija za obnovljive izvore energije, uvodeći transparentan i konkurentan model razvoja novih proizvodnih kapaciteta u skladu sa najboljim evropskim praksama, kao i da su formirali i prve državne strateške rezerve naftnih derivata, čime su dodatno ojačali energetsku sigurnost države.

Šahmanović smatra i da je dobar zakon signal investitoru da postoje pravna sigurnost, zaštita javnog interesa i garancija da razvoj neće zavisiti od improvizacije, već od jasnih pravila koja jednako važe za sve. 

On je naveo da nijesu ostali samo na reformama. 

„Nakon više decenija u funkciju smo stavili vjetroelektranu Gvozd, instalirane snage 54,6 megavata (MW). To je prvi veliki proizvodni kapacitet pušten u rad nakon dugog perioda zastoja. To je dokaz da Crna Gora ponovo gradi, da umije da završi projekte o kojima se godinama govorilo“, kazao je Šahmanović.

Istovremeno su pokrenute aktivnosti na realizaciji druge faze projekta Gvozd. 

„Očekujemo ubrzanje aktivnosti na realizaciji osmog agregata hidroelektrane Perućica, jednog od najznačajnijih kapitalnih projekata u narednom periodu. Posebnu pažnju posvećujemo razvoju baterijskih sistema za skladištenje energije, bez kojih nema ozbiljne integracije obnovljivih izvora i moderne elektroenergetike“, saopštio je Šahmanović.

On je dodao da se danas, kao rezultat svega toga, može govoriti o više gigavat projekata iz obnovljivih izvora energije koje se nalaze u različitim fazama razvoja. 

„To predstavlja značajan potencijal kakav Crna Gora nije imala u svojoj novijoj istoriji. To nije slučajnost, to je rezultat sistemskog rada. Rezultat povjerenja koje se gradi dosljednošću, predvidivošću i sposobnošću institucija da isporuče ono što obećaju“, kazao je Šahmanović.

On je kazao da se energetska tranzicija ne završava na granicama jedne države, već da savremena energetika podrazumijeva povezivanje tržišta, zajednička pravila i regionalnu integraciju. 

Šahmanović posebno važnim smatra partnerstvo sa Italijom. 

„Potpisivanjem memoranduma o razumijevanju i spajanju tržišta električne energije između Crne Gore i Italije napravili smo iskorak koji prevazilazi uobičajene bilateralne sporazume. Riječ je o procesu koji nas suštinski uvodi u evropsko unutrašnje tržište električne energije i prije formalnog članstva Crne Gore u Evropskoj uniji (EU)“, rekao je Šahmanović.

Kako je naveo, evropske integracije u energetici za više nijesu samo politički cilj kojem teže, već postaju praktična realnost koju svakodnevno grade. 

Šahmanović je naglasio da je to snažna poruka da Crna Gora može biti pouzdan partner, spreman da preuzme obaveze i primjenjuje evropske standarde i prije nego što postane punopravna članica EU.

„Jednako važan je dogovor koji smo postigli s Italijom o zajedničkom radu na realizaciji druge podmorske elektroenergetske interkonekcije između dvije države u izgradnji druge žile podmorskog kabla“, rekao je Šahmanović.

On je naveo da će njena realizacija dodatno povećati sigurnost snabdijevanja, unaprijediti prekogranične kapacitete, omogućiti snažnu integraciju obnovljivih izvora energije i otvoriti prostor za nove investicije. 

„Ipak, njena najveća vrijednost je možda u nečem drugom - ona potvrđuje da Crna Gora više nije samo tranzitna tačka na energetskoj mapi Evrope“, kazao je Šahmanović i poručio da Crna Gora postaje energetski most između Zapadnog Balkana i EU.

On je kazao da su svjesni činjenice da nijedna država veličine Crne Gore ne može sama iznijeti teret energetske tranzicije, gradili dugoročna međunarodna partnerstva. 

Šahmanović je naveo da su međudržavni sporazumi koje su zaključili i planiraju sa Francuskom, Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mnogo više od formalnih diplomatskih dokumenata. 

„Oni predstavljaju stratešku odluku Crne Gore da svoju energetsku budućnost gradi sa najozbiljnijim i tehnološki najnaprednijim partnerima na globalnom tržištu“, rekao je Šahmanović. 

Kako je naveo, sa Francuskom se jača saradnja sa jednom od vodećih evropskih energetskih sila. 

„Sa SAD uskoro potpisujemo sporazum i time dodatno otvaramo prostor za saradnju u oblasti energetske bezbjednosti, inovacija i najnovijih tehnologija. Sa UAE stvaramo pretpostavke za snažni investicijski zamah i povezivanje sa jednim od najdinamičnijih investicijskih tržišta današnjice“, precizirao je Šahmanović.

On je naglasio da za Crnu Goru to nije pitanje prestiža, već odgovornosti. 

Šahmanović je dodao da takva partnerstva otvaraju novu razvojnu perspektivu i za Elektroprivredu (EPCG), koja mora biti aktivan učesnik tranzicije, a ne njen posmatrač. 

„Kroz saradnju sa renomiranim međunarodnim partnerima, EPCG dobija priliku da dodatno osnaži svoje investicijske kapacitete, razvija nova znanja i zauzme mjesto koje joj pripada u regionalnim energetskim tokovima“, rekao je Šahmanović.

On je naveo da posao nije završen i da najzahtjevniji dio tek treba realizovati.

„Mislim da danas možemo sa punom odgovornošću reći da smo radili ono što je bilo neophodno da Crna Gora krene naprijed. Postavili smo pravila, pokrenuli investicije, otvorili vrata evropskom tržištu, izgradili nova partnerstva i vratili povjerenje da institucije mogu da planiraju i isporučuju rezultate“, saopštio je Šahmanović.

On je istakao da zelena tranzicija neće biti jednostavna i da će biti skupa i trajati. 

„Vjerujem da će buduće generacije moći da kažu da je upravo u ovom periodu Crna Gora napravila odlučujući iskorak od države koja je govorila o potencijalima ka državi koja ih je pretvarala u konkretne rezultate. I možda je upravo to suština našeg posla. Ne da budemo generacija koja je obećavala, već generacija koja je imala hrabrost da postavi temelje energetski sigurnije, snažnije i evropske Crne Gore“, naveo je Šahmanović.

Direktorica Centra za klimatske promjene UDG, Ivana Vojinović, kazala je da je današnja konferencija završna aktivnost projekta pod nazivom Osnaživanje Zapadnog Balkana kroz zelene industrijske politike, podržanog od Fondacije za otvoreno društvo Zapadni Balkan.

Ona je podsjetila da je Crna Gora kroz proces pristupanja EU i ugovor sa energetskom zajednicom preuzela jasne obaveze u pogledu energetske tranzicije, odnosno dekarbonizacije.

„Ciljevi reforme na koje smo se obavezali, jako zahtjevni, predstavljaju naš nacionalni odgovor na fundamentalne promjene koje ubrzano mijenjaju savremeni svijet, od restrukturiranja globalne ekonomije i redefinisanja energetskih tržišta do sve očiglednijih posljedica klimatskih promjena“, rekla je Vojinović.

Crna Gora je, prema njenim riječima, već među državama sa relativno visokim učešćem obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije, prije svega zahvaljujući hidroenergiji, koja učestvuje sa gotovo 66 odsto u ukupnom instalisanom kapacitetu i tipično proizvodi oko 50 odsto energije.

„Ipak, posljednjih godina svjedočimo sve izraženijim sušnim periodima, što dovodi do oscilacija u proizvodnji energije, čime se otvara pitanje ubrzane diversifikacije energetskog miksa ka suncu i vjetru, koji, međutim, ne treba da zamijene hidroenergiju, već da je dopune i učine naš energetski sistem otpornijim na klimatske promjene“, kazala je Vojinović.

Prema njenim riječima, iako solarna energija posljednjih godina bilježi dinamičan rast, prije svega zahvaljujući implementaciji programa Prozjumera, ako se pođe od toga da Crna Gora raspolaže sa više od dvije hiljade sunčanih sati godišnje, jasno je da potencijal solarne energije još nije u dovoljnoj mjeri valorizovan.

Vojinović je naglasila da je jednako značajan i potencijal energije vjetra, navodeći da su iskustva sa vjetroelektranama Krnovo i Možura, a nedavno i Gvozd, pokazala da Crna Gora raspolaže lokacijama koje mogu obezbijediti veoma konkurentnu proizvodnju energije.

„Ipak, energetski sistem Crne Gore, koji je istorijski izgrađen oko velikih hidroenergetskih postrojenja i Termoelektrane (TE) Pljevlja, mora se dodatno prilagođavati decentralizovanoj proizvodnji, integraciji varijabilnih obnovljivih izvora energije i zahtjevima za balansiranje“, rekla je Vojinović.

Kako je kazala, okretanje ka obnovljivim izvorima iziskuje investicije ne samo u proizvodne kapacitete, već i u fleksibilnost sistema - baterijska skladišta, pametne mreže, digitalizaciju i energetsku efikasnost, ali na prvo mjesto investicije u modernizaciju i proširenje mrežne infrastrukture.

Vojinović je istakla da zelena energetska tranzicija nije samo tehnička zamjena jednog izvora energije drugim, već razvoj nove energetske paradigme Crne Gore.

„Prelazak TE Pljevlja, koja i dalje ima ključnu ulogu u održavanju stabilnosti elektroenergetskog sistema Crne Gore, u režim hladne rezerve, što je završna faza njenog izlaska iz elektroenergetskog sistema od 2041. godine, jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja sa kojima se Crna Gora suočava, jer otvara i pitanje budućnosti pljevljeskog regiona uglja, zavisnog u smislu zaposlenosti, lokalnih prihoda i ekonomske aktivnosti od rada rudnika i TE“, dodala je Vojinović.

Zato, prema njenim riječima, izrada i implementacija sveobuhvatnog plana pravedne energetske tranzicije, što je i obaveza iz reformske agende, morala bi da bude prioritetna aktivnost.

„Veliki izazov je i finansiranje. Iako Crna Gora koristi podršku Evropske unije kroz IPA i Plan rasta za Zapadni Balkan, ali i povoljne kredite međunarodnih finansijskih institucija ima kvalitetnu strukturu domaćeg finansiranja programa energetske efikasnosti kroz aktivnosti Eko fonda, obim potrebnih investicija znatno premašuje domaće finansijske kapacitete“, rekla je Vojinović.

Ona je navela da će, prema nacionalnom energetskom i klimatskom planu za razvoj i integraciju obnovljivih izvora energije do 2030. godine, biti potrebno 1,7 milijardi EUR. 

„Za malu ekonomiju, kakva je Crnogorska, to predstavlja ogroman izazov. Ipak, usvajanjem paketa novih energetskih zakona, odnosno uvođenjem tržišnih premija koje se dodjeljuju putem aukcija i institucionalizacijom ugovora za razliku u cijeni, Crna Gora je otvorila novi okvir mogućnosti za privlačenje privatnog kapitala većeg obima usmjerenog ka teškim zelenim investicijam“, kazala je Vojinović.

Ona je podsjetila da je od 1. januara ove godine započeta primjena mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). 

„S jedne strane, CBAM je objektivni pritisak koji može ubrzati reforme koje Crna Gora ionako mora da sprovede. S druge strane, njegovo uvođenje može ugroziti konkurentnost izvoza električne energije, investicione tokove i trgovinu, jer u trenutnim regulatornim uslovima svaki megavat sat električne energije proizveden iz uglja i svakako izvezene energije, nosi teret troškova koji se ne mogu u potpunosti nadoknaditi regionalnom trgovinom električnom energijom“, rekla je Vojinović.

Ona je navela da je objavljivanje prve zvanične cijene CBAM sertifikata za prvi kvartal ove godine od 75,36 EUR po toni CO2 ekvivalenta, što je značajno više od 24 EUR po toni koja se plaća u našem sistemu, jasan signal da će troškovi izvoza zasnovanog na visokim emisijama ugljenika u EU biti značajni.

Vojinović je rekla da je integracija nacionalnog tržišta električne energije sa tržištem EU klimatski i ekonomski imperativ.

„Time bi električna energija bila izuzeta iz primjene CBAM-a, a istovremeno bi bile omogućene efikasnije trgovine električnom energijom, bolje korišćenje regionalnih interkonekcija, naročito u svjetlu planirane izgradnje drugog podmorskog kabla s Italijom, kao i veća sigurnost snabdijevanja“, kazala je Vojinović. 

Ona je istakla da je krupan korak napravljen u februaru ove godine, kada je Crna Gora završila transpoziciju paketa za integraciju tržišta električne energije, čime je ispunila ključni preduslov za proces tržišne integracije sa EU.

„Ipak, da bi se do kraja sagledala mogućnost izuzimanja iz primjene CBAM mehanizma, Vlada mora pod hitno ubrzati razvoj kredibilnog i funkcionalnog sistema za monitoring, izvještavanje, verifikaciju i akreditaciju emisija, kako bi mogli ići u pravcu postepenog usklađivanja nacionalne cijene ugljenika sa cijenom iz evropskog sistema trgovine emisijama, a na što nas u okviru poglavlja 27 Evropska komisija konstantno podsjeća“, navela je Vojinović.