"Crnoj Gori je životno načelo Crnogorstvo. Bez toga Crna Gora ne bi mogla živjeti, tj. ne bi mogla biti Crna Gora. Izgubivši to ona ne bi morala materijalno propasti, u njoj bi ostale ove iste stijene i krši, možda još zaodjenute šumom i zelenilom, ona bi se mogla još i proširiti, u njoj bi moglo biti više naroda, bogatijeg i prosvijetljenijeg - ali to više ne bi bila Crna Gora kad u njoj ne bi bilo Crnogorstva", veli se u jednom broju Glasa Crnogorca iz 1884. 

Crnogorstvo kao esencija postojanja ove države i naroda. Integralna ideologija koja ljude ne dijeli na vjeru i etničku pripadnost, nego na to jesu li ili nisu privrženi slobodarskoj ideji postojanja crnogorske države.

Neprijatelji Crne Gore, a i oni naši koji su mislili da je treba graditi na neki drugi način, bezlično, radili su na tome da Crnoj Gori oduzmu crnogorstvo. Kao što je i prije 150 godina rečeno, bez crnogorstva bi ona možda bila odlična, najbolja, najbogatija, primjer po svemu, ali ne bi više bila Crna Gora. 

Crna Gora je nemoguća bez svog crnogorstva, zato je ono i bilo i ostalo vječita meta. I rađeno je godinama i decenijama na njegovom uništenju, potrošene su milijarde za te projekte, sve kako bi se ta ideja uništila, predstavila zaostalom, neprijateljskom, ekstremističkom, malignom. Rađeno je sve da se ono iskorijeni iz novih naraštaja, kojima ni na koji način službenim i školskim putem nije usađivan vlastiti identitet u njihove mlade glave. 

I mislili su da Crne Gore i crnogorstva više nema. Kao što je i Nikola Pašić mislio da Crne Gore više nema kada je popeo svoju poganu nogu na vrh Lovćena. Kad ono, kako tada tako i sada, desilo se čudo!

More mladih, stotine i hiljade! U crvenim bojama, sa crnogorskim zastavama, kliču Crnoj Gori i njenoj slobodi! Kliču Cetinju i Lovćenu! Kliču svetome Gospodaru i njegovom najboljem generalu! Svi mlađi od 25 godina. Iz svih gradova, od Boke do Pljevalja! Sami! Bez motivacije i para iz partija, bez podstrekivanja i interesa! Kontra sistema i kontra neprijatelja! 

Pa kako da čovjeku srce ne zaigra kad pogleda ovaj najljepši izliv iskrenog patriotizma i ljubavi prema ovim našim kršima?! Vazda sam govorio da vječnost Crne Gore počiva na tome da postoji barem jedno dijete koje će iznijeti crnogorski barjak na vrh Lovćena. Sad sam siguran da ne da postoji jedno dijete, nego postoje hiljade i hiljade đece spremne da brane Lovćen bude li to ikad zatrebalo! Ubijeđen sam da je naša ideja vječna! Da je Crna Gora vječna i da ima kome da ostane!

Naravno, na nama je svima da ovu energiju koja se poput feniksa probudila usmjerimo onako kako treba. Da je uputimo u pravcu ljubavi i izgradnje ove države, onako kakva ona treba da bude. Taj pravac je iskreno pomirena Crna Gora, koja se dešava pred našim očima. 

Gledao sam u Danilovgradu i na Cetinju mnoge za koje znam da su bili na drugoj strani. Eto ih sad među nama. Gledao sam đecu nekih za koje znam da su neskriveno ekstremno neprijateljski prema Crnoj Gori. Njihova đeca nisu sa njima, nego su sa nama! U tome je pobjeda crnogorske ideje! Jer je jedina moguća u Crnoj Gori i njeno jedino prirodno stanje!

Skorije istraživanje je pokazalo da gotovo 63% mlađih od 26 godina u Crnoj Gori sebe smatra Crnogorcima. Što se ono veli, priroda se obnavlja. Sve polako dolazi na svoje. Naravno, ovo bi bilo na mnogo većem stepenu da se kvalitetno radilo na pitanju afirmacije crnogorskog identiteta i buđenju svijesti. Ali, Crna Gora brani samu sebe. Što se veli, ima tu neki nedoder, pa sve dođe na svoje kad se najmanje nadamo.

Isto tako sam ubijeđen da će ova nova generacija uspjeti da iznese tu svoju energiju, taj trijumf crnogorstva na najbolji mogući način. Jer su iskreni. Na svakom Crnogorcu je da ih podrži. To mu je obaveza! Kako reče sveti Gospodar: ''Ko crnogorstvu ne bio vjeran Bogom i ljudima svuđ bio ćeran, kom ovi kamen nije svet - da je sramotan, proklet!''