Panel, koji je moderirala programska menadžerka Ana Nives Radović, otvorio je pitanje kome građani danas vjeruju, kako se povjerenje gradi u eri prekomjerne informisanosti i na koji način kompanije, institucije i javni akteri mogu odgovorno komunicirati u društvu u kojem se svaka poruka preispituje.

Vuksanović je istakla da se povjerenje danas ne može graditi samo na jednoj vrijednosti, već da ono nastaje kroz spoj transparentnosti, stručnosti i dosljednosti.

„Nije dovoljno biti samo transparentan, samo stručan ili samo dosljedan. Povjerenje nastaje tek kada se te tri stvari prepoznaju zajedno, kroz ono što govorite, ali još više kroz ono što radite“, poručila je Vuksanović.

Prema njenim riječima, savremeno društvo suočava se sa paradoksom da informacija nikada nije bilo više, dok je povjerenja nikada manje. Građani, kako je ocijenila, nijesu neinformisani, već su često preinformisani, okruženi različitim porukama, stavovima, objavama, komentarima i tumačenjima, zbog čega je prirodno da se pitaju kome mogu vjerovati.

Važno da se razgovara otvoreno, bez bježanja od teških pitanja i bez pokušaja da se stvari pojednostave više nego što bi trebalo

„Povjerenje danas više ne počiva samo na poziciji autoriteta. Ljudi i dalje vjeruju institucijama, kompanijama, medijima ili pojedincima koje doživljavaju kao relevantne, ali je to povjerenje mnogo krhkije nego ranije. Dio javnosti poruku prihvata po automatizmu, dio je odmah odbacuje, a dio želi da zna šta stoji iza nje, koji su podaci, kakvi su dokazi, da li je poruka provjerljiva i da li se ono što govorite poklapa sa onim što radite“, kazala je Vuksanović.

Govoreći iz perspektive duvanske industrije, naglasila je da je upravo u toj oblasti posebno važno ne tražiti povjerenje po automatizmu, već otvoriti prostor za odgovoran i argumentovan razgovor.

„Razumijem zašto postoji skepsa ka inovacijama iz domena duvanske industrije. Ali mislim da je upravo zbog toga važno da se razgovara otvoreno, bez bježanja od teških pitanja i bez pokušaja da se stvari pojednostave više nego što bi trebalo. Za mene je fer pristup - nemojte vjerovati samo nama, provjerite. Pogledajte nauku, pogledajte podatke, regulatorne odluke i iskustva tržišta. Kada sve to pogledate, hajde da razgovor vodimo na osnovu činjenica, a ne samo na osnovu predrasuda ili unaprijed formiranih stavova“, istakla je Vuksanović.

Ona je dodala da je skepsa zdrava i poželjna, jer podstiče građane da postavljaju pitanja i traže dokaze. Problem, kako je navela, nastaje onda kada se svaka nova informacija unaprijed odbacuje samo zato što dolazi iz izvora kojem se ne vjeruje po inerciji.

„Tada više nemamo dijalog, nego zid u koji svi udaramo“, poručila je Vuksanović.

Govoreći o komunikaciji u osjetljivim industrijama, ona je ocijenila da kompanije ne smiju upasti u zamku da najglasnije glasove poistovjete sa javnim mnjenjem. Kako je objasnila, javnost treba slušati, ali slušanje nije isto što i reagovanje na svaku buku.

Kada čujemo kritiku, prvo pitanje ne treba da bude kako da odgovorimo, već šta stoji iza te kritike

„Razlika je u tome da li slušate da biste razumjeli ili slušate samo da biste se odbranili. Kada čujemo kritiku, prvo pitanje ne treba da bude kako da odgovorimo, već šta stoji iza te kritike. Da li je riječ o legitimnoj zabrinutosti, manjku informacija, nepovjerenju ili pogrešnom razumijevanju“, navela je Vuksanović.

Ona je ukazala i na važnost odgovorne komunikacije kada je riječ o bezdimnim alternativama i transformaciji kompanije Filip Moris.

„Naša poruka je jasna i odgovorna - ako ne pušite, nemojte počinjati. Ako pušite, najbolje je da prestanete. Ako ne želite da prestanete, važno je da imate tačne informacije o alternativama koje ne podrazumijevaju sagorijevanje duvana. To nije poruka za nepušače, bivše pušače, a posebno nije poruka za maloljetnike. To je poruka za punoljetne pušače koji bi inače nastavili da puše“, kazala je Vuksanović.

Dodala je da se komunikacija u takvim oblastima ne smije zasnivati na agresivnom nastupu, već na otvaranju prostora za razgovor, razumijevanju nepovjerenja i spremnosti da se odgovori na pitanja.

„Cilj komunikacije nije da pobijedimo u raspravi. Cilj je da ljudi imaju tačne informacije na osnovu kojih mogu da donesu odluke. U eri nepovjerenja možda ne možemo očekivati da nam ljudi odmah vjeruju, ali možemo pokazati da smo spremni da razgovaramo, da objasnimo, da saslušamo i da stojimo iza onoga što govorimo“, zaključila je Vuksanović.

Festival Game Changer u Tivtu okupio je predstavnike poslovne zajednice, komunikacijske industrije, medija i javnog života, otvarajući teme koje se tiču povjerenja, odgovornosti i promjena u savremenom društvu.