U okviru festivala RUTA 2026 u Tivtu, publika je imala priliku da pogleda predstavu „Šindlerov lift“, u režiji Kokana Mladenovića i produkciji Kamernog teatra 55 iz Sarajeva.

Riječ je o scenskom ostvarenju koje snažno i potresno progovara o ratnim dešavanjima u Prijedoru, ali i o univerzalnim pitanjima ljudskosti, odgovornosti i sjećanja.

Nastala po romanu Darka Cvijetića, predstava donosi fragmentiranu sliku svijeta razorenog nasiljem, u kojem se razotkrivaju najmračniji aspekti ljudske prirode. Ipak, uprkos svemu, „Šindlerov lift“ ne zatvara prostor nade – naprotiv, ostavlja otvorena vrata mogućnosti katarze i povratka humanosti.

Govoreći o umjetničkom pristupu, reditelj Kokan Mladenović naglasio je da je centralno pitanje predstave potraga za onim što ostaje ljudsko nakon svega.

„Pokušavamo da razumijemo kako je moguće da ljudi posrnu do te mjere da ih pobijede ideologije i kolektivni identiteti. Vjerujemo da je moguće da jednog dana ljudi ponovo zamijene narode – jer su nas narodi, u ovom smislu, koštali previše”, kazao je.

On posebno ističe specifičnost zločina o kojem predstava govori – tragediju koja se događa među bliskima.

„Najveća strahota je kada stradaju oni koji se poznaju, koji su upućeni jedni na druge. Upravo to pitanje – kako mržnja nadvlada bliskost – bilo je jedno od ključnih u našem radu”, pojasnio je Mladenović.

Glumac Admir Glamočak ukazao je na izazov interpretacije likova u kontekstu neizrecivog.

„U takvim situacijama postavlja se pitanje šta uopšte može da se kaže, a da ima smisla. Zato sam pokušao da likovima oduzmem moć govora gdje god je to bilo moguće – jer ponekad tišina govori više od riječi”, kazao je.

Glumica Dina Mušanović naglasila je važnost kolektivnog procesa i odnosa prema materijalu.

„Ovo je prije svega bio timski rad i osjećaj misije – da ispričamo priču koja je teška, ali nužna. Trudili smo se da likove ne uljepšamo, ali ni da ih potcijenimo, već da govorimo onako kako bi oni govorili”, navela je ona.

Muhamed Hadžović istakao je ličnu dimenziju suočavanja s temom.

„Teško je govoriti o ovome sa distance, jer su to iskustva koja ostaju duboko u nama. Ipak, vjerujem da je važno pričati – jer možda će barem jedan gledalac razumjeti koliko je sve to bilo besmisleno i strašno”, ocijenio je.

„Šindlerov lift“ tako ostaje snažno teatarsko svjedočanstvo koje ne nudi lake odgovore, ali insistira na dijalogu i suočavanju. Predstava potvrđuje značaj teatra kao prostora kolektivnog pamćenja i odgovornosti, ali i kao mjesta gdje se, uprkos svemu, još uvijek može tražiti i pronaći – čovjek.