10.05.
00:03h
Kasno je. Ležim u krevetu i neće san na oči. Ulica je mirna, s vremena na vrijeme zvuk motora prodrma tišinu. Do mene ne dopire nikakav djelić života.
Kad sve postane umorno. Misli mi se probude.
Ustajem i uzimam rješenje o produženju pritvora za Aleksandra Mijajlovića i Draga Spičanovića.
Rok za žalbu ističe sjutra. I čitam.
I stavim se pred ogledalo svoje savjesti.
Produžava se, piše u rješenju KVS br. 361/26 od 30.04.2026. godine, pritvor protiv imenovanih određen rješenjem Višeg suda (dakle, istog koji produžava) KRIS Br 299/25 kojim je određen pritvor temeljom člana 175 st 1. tačka 1 i 2.
Citira sud, dakle.
A produžava se po osnovu člana 175 st 1. tačka 1 i 3, a za Mijajlovića i tačka 4.
Na strani 26 pasus 2 vijeće Višeg suda kaže kad obrazlaže tačku 3 člana 175, pazite ovo drage kolege, profesore Korać i predsjednice Vrhovnog suda. Citiram:
"Po ocjeni ovog vijeća u konkretnom slučaju dalje postojanje POSEBNE OKOLNOSTI koje opravdavaju produženje pritvora po pritvorskom osnovu iz člana 175 stav 1 tačka 3, vijeće je cijenilo činjenicu da isti (Mijajlović) nije ranije osuđivan zbog istog ili istovrsnog krivičnog djela".
A onda krešendo.
Kolege, obratite pažnju i prekrstite se prije nego pročitate, posle toga prekrstićete se sigurno.
Kaže "...ta činjenica (neosuđivanost) samo je jedan, neisključivi indikator (čuš, indikator) PRILIKOM PROCJENE POSTOJANJA OSNOVA ZA ODREĐIVANJE (SIC!) SAMIM TIM I PRODUŽENJEM PRITVORA PO NAVEDENOM PRITVORSKOM OSNOVNU".
Dakle, tački 3.
A ljudi, aman!
Nije određen po tom osnovu. Nije određen po tom osnovu.
Vidite li da nije?
Pa, vaš sud je donio rješenje koje je postalo pravosnažno bez tog pritvorskog osnova i bez tačke 4.
I vi 'ladno o određivanju pritvora pričate.
Ja jesam vrana, ali ne baš tolika.
Šta mislite, profesore Korać i predsjednice Vrhovnog suda, o ovome?
Svo moje obraćanje vama hoću da sažmem u jedno pitanje:
Može li ovo?
Samo kažite, makar u sebi, da može i sve je u redu.
Neka robijaju.
Ako kažete da može zbog poglavlja 23 i 24 - prihvatam. Ali i vi prihvatite da ja mislim ovom mojom pameću kolika god da je, da mi nijesmo država. Jer nemamo ni Ustav, ni ZKP.
Imamo Borisa B. i Satlera, ljude koji robijaju, jednu bivšu predjsednicu kojoj sudije njeguju njene pravne tekovine, suspenziju ZKP-a.
Ja sam čovjek koji je u novijoj istoriji Crne Gore doživio najveću nepravdu i šikaniranje.
Zbog toga sam lišen straha.
Možda se neko boji nečega, možda ne.
Ovdje ne treba da bude pobijeđenih i poraženih.
Ovdje je samo bitna primjena zakona.
Ja ću ovo da ponavljam, kao što rekoh, bez straha. Bez straha od kolegijalne omraze, bez straha od hapšenja, bez straha da me kamion udari, jer tražim samo ono što zakon nalaže.
Ustvari samo se bojim jednog.
Da ne umrem sjutra kao blavor. I da me po tome pamte.
E, toga se bojim.
P.S: Ako vam ovo obraćanje ništa ne znači, ne samo vama, urte!
P.S.1: Predaću sjutra žalbu, naravno, i ako me pitate drage kolege očekujem li što, ne očekujem ništa.
Ne bi bilo na odmet da mi Apelacioni sud makar ovog puta odgovori na pitanje na koje nije odgovorio negdje skoro.
Može li ovo ili ne?
Da li sam u pravu ili nijesam?
Pričam li ja nešto što ne stoji?
Bilo bi to ljekovito i meni i ljudima koji robijaju po nepostojećim pritvorskim osnovama.
Vrlo je prosto, zar ne?