Iz Medijskog savjeta za samoregulaciju (MSS) poručuju da poruka koja se ovih dana šalje crnogorskim medijima glasi - najbolje je da ćute, da bi „nadležni“ bili zadovoljni

"U svega nekoliko dana, gotovo sve poluge države, bezbjednosna služba, tužilaštvo, policija i sud, okrenule su se protiv crnogorskih novinara. Više ne govorimo o incidentima, već o obrascu. Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost podnosi krivičnu prijavu protiv dvije istraživačke novinarke i traži da otkriju svoje izvore. Sud obavezuje najstariji nezavisni elektronski medij u državi da oficiru Vojske isplati naknadu za „duševne bolove“ zbog teksta objavljenog prije skoro tri godine"; navode iz Medijskog savjeta za samoregulaciju. 

Podsjećaju da je kolumnista pozvan pred sud za prekršaje zbog jedne rečenice u raspravi na društvenoj mreži.

"Tri povoda, više institucija: bezbjednosna služba, tužilaštvo, policija, sud i jedna jedina poruka: najbolje je da mediji ćute, kako bi „nadležni“ bili zadovoljni", navode u saopštenju. 

Medijski savjet za samoregulaciju najoštrije osuđuje ovaj obrazac, jer ovo nije niz slučajnosti. Institucije sistema, koje postoje da bi štitile pravo javnosti da zna, sve češće se okreću protiv onih čiji je posao da tu javnost informišu i da kontrolišu moć.

"Najteži je slučaj Centra za istraživačko novinarstvo. Tekst „Bezbjednosne provjere u ANB-u: Zapošljava li se više po volji moćnih“ objavljen je 31. maja. Već 2. juna direktor ANB-a Ivica Janović podnio je krivičnu prijavu protiv novinarki Andree Perišić i Đurđe Radulović, kao i protiv NN lica, a 17. juna su novinarke, u pratnji advokata, pozvane u Centar bezbjednosti Podgorica da daju izjave. Od njih je traženo i da otkriju izvore, što su odbile. I bile su u pravu. Zakon o medijima izričito propisuje da novinar nije dužan da otkrije izvor informacije. Jedini izuzetak moguć je isključivo na osnovu odluke nadležnog suda, na zahtjev državnog tužioca, i samo kada je to neophodno radi zaštite nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javnog zdravlja, pri čemu i tada sud mora ispitati da li je informacija u neposrednoj vezi sa slučajem i da li se može pribaviti na drugi način. Takve odluke suda nema. Ni direktor bezbjednosne službe krivičnom prijavom, ni policija u „informativnom razgovoru“ ne mogu od novinarki tražiti ono što po zakonu može jedino sud", ističu iz Medijskog savjeta za samoregulaciju. 

Odbijajući da otkriju izvore, novinarke su, ističu iz MSS, učinile upravo ono što od njih traže i zakon i Kodeks novinara Crne Gore, koji sâm Zakon o medijima prepoznaje kao profesionalni standard, a koji propisuje da je zaštita povjerljivog izvora pravo i obaveza novinara, i da novinar mora odbiti otkrivanje izvora pod bilo kakvim pritiskom.

"Kada prvi čovjek bezbjednosne službe na novinarsko istraživanje teme od javnog interesa odgovori prijavom za koju je zaprijećena kazna zatvora do osam godina, to nije zaštita bezbjednosti, to je demonstracija institucionalne moći prema onima čiji je posao da tu moć kontrolišu", navode u saopštenju. 

Poručuju da u isti obrazac spada i presuda kojom je „Antena M“, najstariji nezavisni elektronski medij u državi, obavezana da oficiru Vojske Crne Gore plati naknadu za „duševne bolove“ zbog teksta o fotografijama na kojima se pripadnik VCG slika ispod portreta presuđenih ratnih zločinaca.

"Oficir ne osporava nijednu objavljenu činjenicu, sudu nije predočio nijedan materijalni dokaz o „duševnim bolovima“, a tekst je objavljen prije skoro tri godine. Najvažnije od svega: kako je istakla i sama redakcija, oficir nikada nije zatražio ni demanti, ni ispravku, na koje po Zakonu o medijima ima pravo, bez naknade. Postojao je, dakle, miran, srazmjeran i zakonom predviđen put - pravo na odgovor, ispravka, obraćanje samoregulatornom tijelu. Umjesto njega, izabrani su sud i kazna. To se ne tiče samo jedne redakcije, nego i čitave arhitekture samoregulacije: kada se srazmjeran lijek zaobiđe, a sud takvo zaobilaženje nagradi, poručuje se da je kazna isplativija od ispravke", ističu iz MSS. 

U isti obrazac, nkako kažu, spada i to što je kolumnista Duško Kovačević, isti onaj kojeg je Medijski savjet već imenovao među novinarima izloženim pozivima i „informativnim razgovorima“ sada pozvan pred sud za prekršaje zbog rečenice „Hajde briši odavde...“ upućene sagovorniku u raspravi na svom profilu na društvenoj mreži. Pritisak na koji smo upozoravali nije prestao; samo je promijenio adresu i postupak.

"Ovo nije ocjena samo domaće struke. Samo nekoliko dana ranije u non-paperu Evropske unije o poglavljima 23 i 24 konstatuje se da su, uprkos osudama nasilja nad novinarima, nastavljeni snažni verbalni napadi na medije i civilno društvo od strane javnih funkcionera, uključujući visoke zvaničnike iz bezbjednosnog i odbrambenog sektora. Crnogorska stvarnost dala je toj rečenici ime i prezime: prijavu potpisuje direktor bezbjednosne službe, tužbu podnosi oficir Vojske. Nedavni izvještaj Evropskog parlamenta takođe izražava zabrinutost zbog korišćenja neformalnih poziva i informativnih razgovora protiv novinara i kolumnista zbog kritike funkcionera, uz posebno upozorenje na pritiske na žene koje rade u medijima. I to upozorenje ovdje ima konkretne adrese - dvije novinarke su pozvane na saslušanje, a kolumnista na sudsko ročište", ističu u saopštenju. 

Zato Medijski savjet za samoregulaciju poziva Državno tužilaštvo da krivičnu prijavu protiv novinarki CIN-CG odbaci kao očigledno neosnovanu i podsjeća da se izvor informacije, prema važećem Zakonu o medijima, može tražiti jedino odlukom suda, na zahtjev tužioca i uz strogi test neophodnosti, nikako krivičnom prijavom ili u policijskom razgovoru;

"Pozivamo nosioce javnih funkcija, posebno iz bezbjednosnog i odbrambenog sektora, da se uzdrže od korišćenja institucija sistema kao instrumenta pritiska i da na novinarska pitanja odgovaraju odgovorima, a ne prijavama. Podsjećamo da svako ko smatra da mu je medijskim sadržajem nanijeta šteta, ima miran i srazmjeran put: pravo na odgovor i ispravku, mehanizme samoregulacije i, tek potom, sud uz garancije nužnosti i proporcionalnosti. Posezanje za tužilaštvom, policijom i tajnom službom nije traženje pravde, nego zastrašivanje", ističu iz MSS. 

MSS izražava punu podršku novinarkama Andrei Perišić i Đurđi Radulović, Dušku Kovačeviću kao i redakcijama CIN-CG i Antene M.

"Napad na novinare nije zaštita države, to je napad na pravo javnosti da zna. A ćutanje koje se ovim porukama traži nije mir, već je to prvi korak ka društvu u kojem pitanja postavljaju samo poslušni. Crna Gora koja sebe predstavlja kao predvodnicu evropskih integracija ne može istovremeno biti i zemlja u kojoj javni interes postaje krivično djelo, a novinarski izvor dokazni predmet", zaključjuju iz MSS.