U organizaciji crnogorskih studenata u Dubrovniku danas je u dvorani dubrovačkog Studentskog doma održan skup povodom obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore.

Događaj je otvoren intoniranjem himni Hrvatske i Crne Gore, nakon čega su uslijedila obraćanja organizatora i gostiju. U okviru programa održana su dva tematska panela.

Devedesete između nacionalizma i otpora

Prvi panel, „Devedesete između nacionalizma i otpora“, bavio se političkim i društvenim okolnostima ratova devedesetih, napadom na Dubrovnik, antiratnim inicijativama i kulturom sjećanja.

Nekadašnji gradonačelnik Dubrovnika Petar Poljanić kao jedan od učesnika panela se prisjetio opsade Dubrovnika, koju je sprovodila JNA uz učešće rezervista i Teritorijalne odbrane iz Crne Gore, a koja je počela 1. oktobra 1991. godine.

“Napad je počeo bez apsolutno ijednog razloga sa naše hrvatske strane. Niti smo imali vojsku, niti smo imali ne 30.000 ustaša kao što se govorilo u vašoj štampi, nego ni jednog, jedinog. Ni naoružanog, ni nenaoružanog. I tako je to počelo 1. oktobra. Prvo, naravno, na Žarkovicu tu, a onda kroz Konavle prema Dubrovniku. Osnovno pitanje je u svemu tomu je zašto”, ukazao je on.

Jer, kako je dodao, činjenica je da je organizovana jedna tad vrlo jaka vojska, navodno treća u Evropi po snazi, da bi napala jug Hrvatske.

“Zašto? Postoji samo jedan razlog. A to je činjenica da su Konavle otprilike 400 kilometara južnije od Karlobaga, ali na putu prema Karlobagu. I to je jedini razlog rata u ovom kraju. To je jednostavno bio put, odnosno rat prema Karlobagu, put stvaranja Velike Srbije. Koju oni nisu napustili ni danas”, ispričao je Poljanić.

Ukazao je i na važnost sjećanja na ulogu kontraadmirala Krsta Đurovića u tom trenutku.

„Mislim da bi se svaki Crnogorac trebao dignuti na noge kad o njemu govori. Bio je krasan čovjek. Sve što je govorio bila je istina. I ne samo to. On je zbog te istine izgubio glavu. On je meni u razgovoru u HercegNovom rekao “Dok sam ja na čelu VPS Boka, zapamti, ni jedna jedina granata, ni jedno jedino puščano tane neće biti ispaljeno na Dubrovnik. To su bile njegove zadnje riječi, nakon toga nisam vidio“, prisjetio se Poljanić.

Pavlović: Politika Beograda bila politika pritiska

Istoričar, dr Srđa Pavlović saglasan je da je glavni uzrok napada na Dubrovnik bila težnja da se izgradi Velika Srbija.

„U tom vremenu politički diskurs u Srbiji je bio bez dileme diskurs ekspanzionističkog nacionalizma. I raspad socijalističke Federativne Republike Jugoslavije se vidi u Beogradu kao početak procesa građenja Velike Srbije, koji će da omogući vojne, političke i ekonomske mehanizme da se ta megalomanska nacionalistička tvorevina materijalizuje”, naveo je on.

Kako je dodao, u tom kontekstu Crna Gora je igrala važnu ulogu i bila je apsolutni instrument.

“I kad to kažem, ne želim da aboliram sadašnju crnogorsku odgovornost za neke odluke koje su donijete, koje možda nijesu morale da se donesu. Mislim da ne bi trebalo dovoditi u pitanje generalni princip pritiska i uticaja Beograda u dizajniranju političkih odluka. I taj pritisak je bio politički, i bio je i vojni, bio je i bezbjednosni, vjerovatno je imao neke privatne dimenzije u odnosu na pojedine ljude u Vladi Crne Gore, ali je takođe tačno da časni i pošteni ljudi daju ostavke i isključe sebe iz procesa vlasti kada odluke koje se od njih traže su nemoralne, kriminalne, neustavne, nezakonite i sa kojima se oni ne slažu”, istakao je Pavlović.

Činjenica je, kaže, da u tadašnjoj strukturi vlasti u Crnoj Gori nijedan administrator, nijedan birokrata to nije uradio.

“I to je tačka u kojoj se može razgovarati o nekom moralnoj odgovornosti ili političkoj odgovornosti. Politika Beograda jeste bila politika pritiska. Crna Gora je iskorištena za napad na Dubrovnik jer je postojao u Crnoj Gori jedan nacionalistički, osvetnički sentiment, koji je u zadnjih 150 godina posmatrao Konavle i rubna područja Crne Gore s jednog predatorskog gnijezda kao svoje, kao bogato, kao nešto što treba iskoristiti i opljačkati“, naveo je Pavlović.

Ukazao je na značaj i vrijednost Dubrovnika u očima međunarodne zajednice.

„Dubrovnik je imao i ima međunarodnu reputaciju, ne samo kao turistička lokacija, koja je apsolutno atraktivna i svi su toga svjesni, nego ima istorijsku reputaciju, tradiciju kulture, duhovnosti na ovim prostorima, gotovo emancipatorsku ulogu na tom pojasu Mediterana. I čak i za najkrvoločnijeg političara, nije baš jednostavno da ga ruši vis a vis svjetskog javnog mnjenja. Tako da je bio potreban neki dežurni krivac”, istakao je on.

I Crnogorci su, kako je dodao, kao što je Poljanić u ranijem njihovom razgovoru rekao, bili najamna radna snaga crnogorskog nacionalizma, odnosno srpskog nacionalizma.

“I bili su voljna najamna radna snaga. I u tom dijelu dobre volje i spremnosti leži njihova odgovornost. Mislim da je u tom okviru srpska politika, Miloševićeva politika, napravila takvo pismo jer je tražila opravdanje za grozomorni akt rušenja, nečega što je čitavi svijet prepoznao kao varvarski čin“, istakao je Pavlović.

Nikolić: Propaganda je bila udarna pesnica svega

Novinarka i glavna i odgovorna urednica M portala, Danica Nikolić skrenula je pažnju na ulogu propagande u opsadi Dubrovnika

„Propaganda je zapravo bila udarna pesnica svega ovoga. Mi smo u tom trenutku imali od dnevnih listova Pobjedu, jedan televizijski kanal i televizijske kanale iz Srbije. Dakle, potpuno zatvoren krug propagande. Nema mobilnih telefona, nema interneta, nema društvenih mreža. Dakle, apsolutni, informativni mrak. I u tom mraku slušate priče ne 30.000 ustaša, nego 40.000 ustaša koji su na granici i praktično ušli u Crnu Goru”, podsjetila je ona.

Tako su, kako je dodala, počinjali dnevnici glavni na državnoj televiziji.

“Čak smo slušali priče upravo Perice Đakoviće, jedne od udarnih pesnica te prljave propagande, najprljavije moguće, da je jugoslovenska vojska u Konavlima uhapsila Kurde koji se bore na strani ustaša. I moj otac je među tim navodnim Kurdima prepoznao jednog od konobara iz Konavala, zato što je često boravio u Dubrovniku. I vi u tom trenutku shvatate kakva je propaganda u pitanju. Oni su lokalno stanovništvo crnogorskoj javnosti predstavljali kao Kurde. Perica Đaković, Emilo Labudović, apsolutno nemam nikakav problem da imenujem te ljude. Oni su, nažalost, danas dio vlasti u Crnoj Gori poslije toliko godina, te su i dalje udarne pesnice njihove propagande“, navela je Nikolić.

Pozvala je i da se preispita odgovornost ljudi uključenih u propagandnu mašineriju. 

„Mislim da, osim ljudi koji su zbog ratnih zločina odgovarali u Hagu da je propaganda prljava do tog nivoa bila, da su i ti ljudi morali da odgovaraju ako ne pred Haškim tribunalom, onda pred sudovima u Crnoj Gori. Naravno, niko nije odgovarao. Ne odgovaraju ni danas zbog jednako prljave propagande, samo slabije prolazi u novonastalim okolnostima“, istakla je Nikolić.

Podsjetila je na slogan opsade "Rat za mir".

„Mobilizacija i čitava propaganda se odvijala pod groznim sloganom Rat za mir. Zamislite koliko treba da je poremećena percepcija i koliko treba zapravo, suštinski, da bude zao neko ko je smislio slogan da ratuje za mir. To nema logiku nikakvu, ali je kao slogan zvučno, kao parola je zvučno i to je kod ljudi prolazilo zato što dio njih je mislio da ide zaista da brani svoju zemlju, pa su onog momenta kad su prešli hrvatsku granicu shvatili da idu na tuđu teritoriju, da ništa ne brane, nego da idu na tuđu teritoriju, da nešto napadaju. Dio njih se vraća nakon toga što su se suočili sa onim što su vidjeli na samom terenu, a dio nastavlja da bude sastavni dio svega ovoga o čemu je gospodin Poljanić govorio što je vidio kada je otišao u Trebinje“, dodala je Nikolić.

Brailo: Crna Gora tada iskoristila pravo iz ustavne povelje

Drugi panel, „Dvadeset godina kasnije: identitet, država i evropski put“, bio je posvećen pitanjima obnove nezavisnosti, regionalnog pomirenja, savremenih izazova i evropske perspektive Crne Gore.

Novinar Luko Brailo govorio je o značaju referenduma za nezavisnost Crne Gore.

„Crna Gora je tada iskoristila pravo iz ustavne povelje, nije riječ od otcjepljenju. Nisu se otcijepili ni Hrvatska, Slovenija, BiH ni Makedonija, iskoristili smo svi pravo prema nekadašnjem ustavu SFRJ. Crna Gora je iskoristila pravo da slobodno raspiše referendum o tome da li će biti nezavisna ili će ostati zajednica sa Srbijom”, naveo je Brailo.

Kako je naglasio, priče o otcjepljenju su lažne teze koje prosipaju frustrirane beogradske i velikosrpske elite koje nisu ostvarile svoje planove 90-ih godina.

“Danas 75 posto građana podržava samostalnost, suverenost Crne Gore, njeno članstvo u NATO-u i nada se da će u naredne dvije godine postati članica EU. Drago mi je što sam davnih dana izabrao pravu stranu, pravi program, prave ideje”, poručio je Brailo.

Prekić: Aktuelne političke elite na vlast došle direktno uz podršku SPC

Istoričar Adnan Prekić je ukazao da i dalje postoji politika kontinuiteta Srbije prema Crnoj Gori.

„Politika Srbije prema Crnoj Gori nije se mijenjala od sredine 19. vijeka. Imamo apsolutno identične mehanizme, stoga ne bih govorio o Vučićevoj politici, nego o politici prema Crnoj Gori u kojoj ključnu ulogu ima Srpska pravoslavna crkva kao najznačajniji instrument indoktrinacije, političkog i svakog drugog uticaja”, ukazao je on.

U posljednje vrijeme, kako je naglasio, SPC ima i sve više ekonomskog uticaja.

“Aktuelne političke elite su na vlast došle direktno uz podršku Srpske pravoslavne crkve. Sada je pitanje koliko će mi da platimo tu cijenu. Evropska unija u posljednjih nekoliko godina nakon ruske agresije na Ukrajinu i promjene geopolitičkog konteksta služi kao „smokvin list“iza koga se skrivaju svi problem”, smatra Prekić.

Ističe i da je kompletan politički diskurs u Crnoj Gori stao u priču o evropskim integracijama, te da se u pozadini može dešavati bilo šta, a mi ćemo samo pričati o evropskim integracijama. Sve to, kako je precizirao, dešava se jer imamo zamagljen sistem vrijednosti i proces integracija koji je pretvoren u tehničku i administrativnu proceduru gdje se tek formalno usvajaju zakoni, stavljaju štrikovi i(li) ispravljaju zarezi.

Panele je moderirala novinarka Analitike, Mirka Dević.