U situacijama političkih kriza ili neslaganja unutar crnogorske vlasti, često se iz redova vladajućih partija poziva na okupljanje i dogovor, uz obrazloženje da bi svaki drugi scenario mogao dovesti do povratka DPS-a.

Pod tim okriljem se kompromis predstavlja ne samo kao pragmatična nužnost, već i kao moralno i demokratski opravdan čin. Istovremeno, pojam narodne volje postaje fleksibilan i često proizvoljno tumačena kategorija, koja se koristi selektivno, zavisno od političkog konteksta i potreba trenutne većine. "Sve samo ne DPS" instrument je koji, prema ocjeni hrvatskog politikologa i političkog konsultanta Aleksandra Musića, vlast koristi kako bi sakrila sve svoje slabosti i manjak rezultata na gotovo svim poljima.

Na svaki nagovještaj mogućeg krunjenja parlamentarne većine i mimoilaženja u stavovima poziva se na okupljanje i dogovor "zarada očuvanja volje građana" i kako bi se izbjegao scenario u kojem Demokratska partija socijalista može ponovo doći na pozicije odlučivanja. Kako ocjenjuje Musić, ovakva "upozorenja" proizlaze iz političke mantre "sve samo ne DPS", uspostavljene nakon izbora u avgustu 2020, a koja se očuvala do danas.

„Radi se o obilato korišćenom instrumentu nove vlasti, kojem ona pribjegava svaki put kada treba da sakrije neku od svojih brojnih slabosti, svodeći svaku kritičnu situaciju na izjašnjavanje o DPS-u, a ne o svojoj politici i njenim neuspjesima. Taj okvir polako blijedi, ali nedovoljno brzo da bi suštinski promijenio odnose u kratkom i srednjem roku. Kada neko postavi snažni okvir u politici, on može nestati ili istekom svojeg prirodnog ciklusa, roka trajanja ili ga druga strana osjetno prije može razbiti, ako zna kako. Pošto DPS to za šest godina nije znao učiniti – ni kadrovski, ni percepcijski, ni operativno, iznova biva žrtva tog jeftinog trika vlasti usled svoje nesposobnosti da nametne novi okvir, u kojem će vlast biti ta koja će se osjećati neugodno, u kojem će se vlast opravdavati, treperiti i strahovati. Okvir u politici možete gledati kao igralište – u interesu vam je da političkog protivnika namamite na svoje igralište, gdje će mu biti osjetno teže da igra prema vašim pravilima i gdje će izgledno izgubiti. Igrati u tuđem okviru znači gotovo uvijek gubiti i izgubiti“, kazao je Musić za "Dan".

Kada je riječ o volji naroda, prethodnih sedmica, tokom previranja u Skupštini Glavnog grada, vlast se gotovo svakodnevno pozivala na nju, iako je upitno šta bi ona mogla da predstavlja i da li se može ignorisati da je upravo DPS pojedinačno imao najveću podršku među biračima u Podgorici. Prema ocjeni našeg sagovornika, narod i volja naroda poprilično su izlizani pojmovi u crnogorskom političkom prostoru, koje svako definiše kako mu odgovara u datom trenutku.

„Ustavna demokratija primarno poznaje izbore, izabrane predstavnike i njihove mandate, pregovore, koalicije, skupštinske većine i poštovanje ustava i zakona. Sve ostalo su maglovite i mistične sintagme iza kojih se skriva najprizemnija borba za moć. Ako se poslužimo tom logikom – Saša Mujović je prvi izigrao volju narodu pošto nije ni bio na listi koja je nosila njegovo ime, a ta lista nije imala najviše glasova; strogo tehnički gledano – izgubila je od liste koju je predvodio Nermin Abdić. Mujović je skrojio svoju većinu, upravljao njom i izgubio je. Zato je smiješno sada ga predstavljati kao nekog tragično palog, izdanog junaka, umjesto kao nesposobnog političara koji se ljuti kada gubi. Druga je stvar što ovu situaciju ne treba prerano proglašavati ne znam kakvom pobjedom opozicije koja se automatizmom preslikava na državni nivo. Poprilično je zamršena i tek treba vidjeti ko će iz nje izvući korist“, naglašava Musić.

Dosljednost i demokratija, dodaje naš sagovornik, u škakljivom su odnosu, pa najviše osvojenih glasova ne garantuje vlast, ali ni loš izborni rezultat ne isključuje mogućnost da neka partija ne zakuči najodgovornije funkcije.

„Daću dva krajnje suprotna primjera. U Srbiji je dugi niz godina ekstremistička Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja na izborima osvajala daleko najveći broj glasova, a nikako nije mogla uzeti uzde vlasti jer je doživljavana kao toksična struktura; gotovo svi ostali aktera svaki put bi se ujedinili protiv nje i stvorili većinu ne samo bez nje, nego direktno nasuprot njoj. Je li to demokratski? Pa jeste. Demokratija primarno barata skupštinskom većinom, ma kako da se napravi. Je li to uvijek dugoročno održivo sasvim je drugo pitanje. Pokazalo se da je ta dugogodišnja frustracija rodila opasnijeg mutanta SRS-a – SNS, koji je objedinio i veliki broj glasova i tehniku vladanja i tehniku uništavanja opozicije. Isto tako, na suprotnom polu, u Crnoj Gori ste imali situaciju da Dritan Abazović ruši vlastitu Vladu Zdravka Krivokapića i u specifičnom trenutku, uz stranu podršku i niz zakulisnih igara, preuzima vlast kao premijer s mizernim postotkom podrške i labavim skupštinskim rasporedom nejasnih odnosa (većina aktera je sve vrijeme kalkulisala). Je li se to pokazalo održivim? Nije, Abazović je ubrzo izletio iz igre i danas se manično bori za cenzus. U tom smislu, vlast je kompleksni međuples izbornog postotka, liderskih profila, kreirane većine, legitimiteta, legaliteta, različitih interesa, te elementa koreliranja vlasti s realnim talasima u društvu ispod površine, a ne samo stvar najvećeg broja glasova na biralištima, ili samo stvar najšire skupštinske većine, ili samo stvar trenutno optimalne kombinacije u skupštini“, kazao je Musić.

Vlast sav ulog stavila na integracije, ostale probleme ignoriše

Naš sagovornik smatra da aktuelna vlast ima rezultate samo na polju evropskih integracija, i to samo zahvaljujući povoljnom geopolitičkom trenutku. U svim drugim oblastima, kako je kazao, stoji izuzetno loše.

„Vlast "ima rezultate" na polju evropskog puta jer jaše od Evrope poklonjeni, povoljni vanjski talas, te stavlja sve svoje karte na to pitanje. Svaki napredak i svaku pohvalu u tom području razglašava kao da je riječ o pitanju života i smrti, dok sve ostalo ignoriše. U pitanju nacionalne sigurnosti, realnog stanja reformi, zdravstva, atmosfere u društvu, partijskog parazitizma, kvaliteta svojih kadrova – vlast stoji loše, preloše. No, u politici nije bitno ono što jeste, nego ono što znate prikazati. U politici nije bitno koliko ste stvarno loši, nego koliko se boljim od drugih možete prikazati u očima prosječnog birača. Sve ove slabosti vlasti nisu izborne slabosti, dok ih niko nije propisno oslikao i mobilizacijom birača kaznio, naplatio. U tom smislu – dok god vlast može situaciju u Crnoj Gori prikazivati kao nešto što se kreće, što je barem malo bolje od pređašnjeg stanja i može efektivno plašiti bivšim režimom i političkim protivnicima, a sve u izostanku nekog snažnijeg šoka koji bi je porušio kao red domina, te opozicije koja bi joj otvorila političke rane i natjerala je u dnevnu defanzivu po nizu gorućih pitanja, ona će do daljnjeg biti na putanji preživljavanja. Politika je igra percepcije, a ne dobrog, lošeg, istine i laži“, istakao je Musić.