Nasilje u mladalačkim vezama i dalje se nedovoljno prepoznaje, a formalizovane procedure često ne daju efikasne odgovore, dok mladi imaju utisak da odrasli njihove probleme ne smatraju autentičnim.

To je saopšteno na pres konferenciji povodom predstavljanja nalaza istraživanja „Ravnopravnost nije dodatna tema - ona je temelj svake lekcije“, koju je organizovala Sigurna ženska kuća.

Predstavnica Sigurne ženske kuće Jovana Hajduković podsjetila je da ta organizacija već 20 godina kroz preventivne programe radi sa mladima, jer vjeruje da upravo oni mogu doprinijeti stvaranju društva sa nultom tolerancijom na nasilje nad ženama.

Prema njenim riječima, kroz rad sa mladima uočeno je da rodni stereotipi i dalje postoje u obrazovnom sistemu i da se primjenjuju u školama, navodeći da je zbog toga pokrenuto istraživanje čiji je cilj da ispita stavove i percepcije, kao i prakse koje se primjenjuju u slučajevima prijave rodno zasnovanog nasilja u mladalačkim vezama.

Hajduković je istakla da će rezultati istraživanja pokazati smjernice za dalji rad i pružiti detaljniji uvid u aktivnosti koje je potrebno sprovoditi u ovoj oblasti.

Ona je navela da je organizacija akreditovala program obuke za nastavni kadar i da u narednom periodu planira da nastavi aktivnosti na ovoj temi.

Psihološkinja doc. dr Tamara Milić pojasnila je da je istraživanje zasnovano na principima Istanbulske i CEDAW konvencije, kao i na nacionalnom zakonodavnom okviru koji definiše rodno zasnovano nasilje.

„Cilj istraživanja bio je da se ispitaju stavovi, vrijednosti i prakse u sistemu obrazovanja i vaspitanja, znanja i percepcije o rodnim ulogama, kao i iskustva učenika i nastavnika kada je riječ o rodno zasnovanom nasilju i nasilju u mladalačkim vezama. Takođe, istraživanje je imalo za cilj da identifikuje sličnosti i razlike među ispitanicima i ponudi preporuke za unapređenje politika rodne ravnopravnosti“, navela je Milić.

Kazala je da je istraživanje sprovedeno putem dva onlajn upitnika za učenike i nastavnike. U istraživanju je učestvovalo 170 učenika završnih razreda srednjih škola iz centralne i južne regije, kao i 168 nastavnika.

Govoreći o nalazima, Milić je istakla da učenici uglavnom smatraju da se nastavnici ne ismijavaju njihovim iskustvima, ali da ostaje otvoreno pitanje koliko su zainteresovani za teme koje se odnose na partnerske odnose mladih.

„Prema rezultatima, učenici smatraju da se pojave nasilja među djevojkama često ignorišu, a značajan broj njih vjeruje da djevojke mogu same prekinuti nasilni odnos. Istraživanje je pokazalo i određenu uzdržanost učenika kada svjedoče nasilju, kao i prisutnost stavova koji normalizuju kontrolu partnera kroz provjeravanje telefona, aktivnosti na društvenim mrežama ili ograničavanje druženja“, rekla je Milić.

Ona je naglasila da nijedan od ovih stavova nije iskazan u ekstremnom obliku, što vidi kao prostor za preventivni rad.

„Rezultati su pokazali da djevojke imaju izraženiji otpor prema kontroli od strane partnera, dok je na sjeveru države zabilježena veća tolerancija prema kontroli socijalnih kontakata. U stručnim školama registrovan je nešto pozitivniji odnos prema takvim oblicima kontrole, dok su gimnazijalci pokazali veću sklonost izolovanju žrtve“, navela je Milić.

Prema njenim riječima, učenici smatraju da uglavnom znaju kome da se obrate za pomoć i da se pruža psihološka podrška onima koji su u riziku.

„Međutim, u manjoj mjeri prepoznaju lični primjer nastavnika i zastupljenost tema rodne ravnopravnosti i nasilja u redovnoj nastavi i vannastavnim aktivnostima“, dodala je Milić.

Ukazala je da su kao najvažnije preporuke učenici izdvojili otvoreniji razgovor sa nastavnicima, kvalitetnije radionice i vannastavne aktivnosti, kraće edukativne forme poput filmova, veću podršku učenicima koji se suočavaju sa diskriminacijom, kao i aktivnije uključivanje stručnih saradnika.

„Kada je riječ o nastavnicima, istraživanje je pokazalo da oni uglavnom prepoznaju različite oblike nasilja i ne smatraju da je prerano govoriti o nasilju u mladalačkim vezama. Istovremeno, potvrđuju da mladići često imaju više slobode i da se njihovo nasilno ponašanje češće toleriše“, rekla je Milić.

Ona je navela da su nastavnici spremni da reaguju na nasilje, ali uglavnom kada im se žrtva direktno obrati.

„Takođe, kod dijela nastavnika prisutni su stavovi da osoba može sama izazvati nasilje, što je zabrinjavajuće. Istraživanje je pokazalo razliku između percepcije nastavnika i učenika kada je riječ o postupanju škola u slučajevima nasilja. Dok nastavnici smatraju da se pruža psihološka podrška i postupa u skladu sa procedurama, učenici to ne potvrđuju u istoj mjeri“, kazala je Milič.

Ona je ocijenila da rezultati ukazuju na potrebu jačanja znanja nastavnog kadra o adolescenciji i mladalačkim vezama, kao i na potrebu da sistem bude više usmjeren na zaštitu žrtve.

Posebno je istakla značaj preventivnog djelovanja, razvoja mreža podrške i usvajanja principa nulte tolerancije prema nasilju.

Među ključnim preporukama Milić je navela integrisanje tema rodne ravnopravnosti u politike škola, iskustveni rad sa učenicima, nastavnicima i roditeljima, kao i zajedničke aktivnosti svih aktera kako bi se unaprijedilo razumijevanje problema i spriječili različiti oblici nasilja među mladima.

Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta nazivom „Ravnopravnost nije dodatna tema - ona je temelj svake lekcije“, koji finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.