Vlada Crne Gore dostavila je Parlamentu Nacrt koncesionog ugovora za Aerodrome Crne Gore sa južnokorejskom kompanijom Incheon International Airport Corporation, ali dokument koji će se naći pred crnogorskim poslanicima znatno se razlikuje od one verzije na osnovu koje su ponuđači učestvovali na tenderu.

I upravo tu je suština problema. Tenderski postupak, naime, vođen je po principu „uzmi ili ostavi“, što je značilo da nakon dostavljanja ponuda nije bilo moguće pregovarati niti mijenjati ključne odredbe ugovora. 

Međutim, uvidom u Nacrt ugovora (objavljen na sajtu Skupštine) evidentno je da je Vlada naknadno unijela niz novih klauzula koje, prema ocjenama iz pravnih i stručnih krugova koje smo konsultovali, značajno ublažavaju obaveze koncesionara, dok dio finansijskih, pravnih i operativnih rizika prebacuju na državu Crnu Goru.

Najspornije izmjene odnose se na eksproprijaciju zemljišta u Tivtu, odricanje države od suverenog imuniteta, ublažavanje prethodnih uslova za preuzimanje aerodroma, smanjenje odgovornosti koncesionara u pojedinim slučajevima, kao i prebacivanje potencijalnih milionskih troškova sporova i odšteta na državu. 

Ugovor mijenjan nakon zatvaranja tendera

Tenderski postupak jasno je predviđao da konačna verzija Ugovora o koncesiji, postavljena u Virtuelnoj sobi sa podacima (VDR), bude obavezujuća za sve ponuđače. Zahtjev za dostavljanje ponuda izričito je zabranjivao bilo kakve izmjene nakon isteka roka za dostavljanje ponuda, čak i od strane prvorangiranog ponuđača.

Upravo zato je problematično što je Vlada nakon završetka evaluacije unijela materijalne izmjene u ugovor i to u odredbe koje imaju direktne finansijske i komercijalne posljedice, jer pojedine izmjene mogle su uticati na visinu ponuda da su bile poznate tokom trajanja tendera. 

Dodatni problem predstavlja i činjenica da su tokom tenderske faze ignorisani brojni komentari ponuđača, dok su naknadno određene odredbe ipak mijenjane.

Tivat kao najveći izvor rizika

Jedna od najznačajnijih izmjena odnosi se na pitanje eksproprijacije i dugogodišnjih imovinsko-pravnih sporova na području Tivta.

Originalni nacrt ugovora predviđao je da projektno preduzeće snosi finansijski teret eventualne razlike između domaće naknade za eksproprijaciju i međunarodnih standarda definisanih IFC pravilima. To je predstavljalo ozbiljan komercijalni rizik za svakog ponuđača, posebno imajući u vidu komplikovane procedure eksproprijacije u Crnoj Gori i činjenicu da se brojni sporovi u Tivtu vode godinama. 

Nova verzija ugovora, međutim, praktično oslobađa koncesionara tog tereta. Država sada preuzima direktnu i isključivu odgovornost za troškove sporova, šteta, dugova i svih potraživanja nastalih prije početka koncesije. Time se milionski finansijski rizik efektivno prebacuje na državu i poreske obveznike.

Posebno je znakovito što Ministarstvo saobraćaja u obrazloženju Predloga koncesije otvoreno priznaje da na području Tivta postoji „značajan broj neriješenih imovinsko-pravnih sporova“, što može dovesti do kašnjenja realizacije projekta i aktiviranja raskidnih klauzula.

Ublaženi uslovi za preuzimanje aerodroma

Izmjenama ugovora ublaženi su i prethodni uslovi koje je koncesionar morao ispuniti prije preuzimanja aerodroma.

Nova verzija predviđa da određene dozvole i sertifikati više ne moraju biti pribavljeni prije početka koncesije. Posebno je indikativno izuzeće koje se odnosi na Aerodromski sertifikat za Aerodrom Tivat, uz obrazloženje da postoje „ograničenja postojeće infrastrukture“.

To, u prevodu, znači da bi koncesionar mogao preuzeti upravljanje aerodromom i prije ispunjavanja svih uslova koji su u originalnoj verziji ugovora bili definisani kao obavezni. Tako se pobjedniku na tenderu Incheonu omogućava „čist početak“, štiteći ga od ogromnih finansijskih posljedica i troškova sporova vezanih za krizu eksproprijacije u Tivtu (uključujući eksproprijacioni „jaz“).

„Diskretnom“ izmjenom klauzule 49.1.1, Vlada je čitav ovaj finansijski teret (koji može iznositi milione eura) i rizik, prebacila isključivo na državu, luksuz koji nikada nije bio uračunat u finansijske modele drugih ponuđača.

Istovremeno, iz nepoznatih razloga, iz obavezne Procjene uticaja na životnu sredinu i društvenu zajednicu izuzet je projekat Morskog vazdušnog terminala u Tivtu. Takva izmjena dodatno otvara pitanja zaštite životne sredine i transparentnosti procesa.

Odricanje države od suverenog imuniteta

Među pravno najosjetljivijim izmjenama je i novoformulisana klauzula prema kojoj se država neopozivo i bezuslovno odriče imuniteta od jurisdikcije, tužbe i izvršenja arbitražnih ili sudskih odluka.

Takva odredba nije postojala u prvobitnom Nacrtu ugovora. Iako arbitražne klauzule nijesu neuobičajene u međunarodnim koncesionim aranžmanima, pravni stručnjaci upozoravaju da proširenje tog principa i na investicione sporove dodatno jača pravnu poziciju koncesionara u eventualnim postupcima protiv države. 

Takođe, izmijenjene su i antikorupcijske odredbe ugovora. Prema prvobitnoj verziji, koncesionar je bio odgovoran i za eventualne koruptivne radnje svojih podizvođača. Nova verzija predviđa da odgovornost neće postojati ukoliko koncesionar dokaže da je preduzeo „razumne korake“ da takve radnje spriječi.

Naizgled tehnička izmjena u praksi zapravo značajno smanjuje nivo odgovornosti koncesionara. Istovremeno, minimalni nivo osiguranja od odgovornosti prema trećim licima smanjen je sa 750 na 500 miliona eura, bez javno ponuđenog obrazloženja za takvu odluku. Dodatno, država je preuzela obavezu da snosi eventualne troškove povezane sa zahtjevima građana zbog povećane buke i zvučne izolacije objekata u okolini aerodroma.

Vlada priznala „inoviranje“ ugovora

Vlada je izmijenila i odredbe o raskidu ugovora. Naime, ubačena je potpuno nova odredba u klauzulu 41.2 (a) kojom se kreditorima daje pravo da intervenišu, otklone povrede ugovora i čak zamijene Projektno preduzeće ili njegove podizvođače kako bi spriječili Vladu da raskine Ugovor o koncesiji. Do sada je pravo preuzimanja projekta bilo regulisano samo u Prilogu koji se odnosi na eksterno finansiranje.

Posebnu težinu čitavom slučaju daje činjenica da je i sama Vlada u obrazloženju Predloga priznala da je nakon tenderske evaluacije izvršeno „inoviranje“ ugovora.

Upravo ta formulacija mogla bi imati ozbiljne pravne posljedice, jer otvara pitanje da li je nakon završetka tendera mijenjan sadržaj uslova na osnovu kojih su ponuđači dostavljali ponude.

Pravni eksperti upozoravaju da bi takve izmjene mogle predstavljati osnov za međunarodne sporove i arbitraže protiv države Crne Gore.

Presuda Upravnog suda dodatno produbila spor

Dodatne kontroverze izazvala je i nedavna presuda Upravnog suda Crne Gore kojom je odbijena tužba CAAP-a u vezi sa zakonitošću tenderskog postupka.

Međutim, iz ove kompanije smatraju da je presuda donijeta uz ozbiljna proceduralna kršenja. Navode da im nije dostavljen odgovor tužene strane, iako ga sud citira u obrazloženju presude, da je odbijeno održavanje javne rasprave i saslušanje ključnih svjedoka, kao i da nijesu razmotreni neki od najvažnijih navoda iz tužbe.

Među njima su tvrdnje o navodno matematički nemogućem bodovanju ponuda, drastičnim promjenama ocjena tokom ponovljenog glasanja, curenju povjerljivih informacija i spoljnim pritiscima tokom evaluacionog procesa.

Posebno osporavaju i način na koji je sud tretirao Komisiju za koncesije, za koju tvrde da nije običan administrativni organ, već nezavisno tijelo sa zakonskim ovlašćenjima da kontroliše pravilnost evaluacije tendera.

Slijede novi pravni potezi

Kako je nezvanično potvrđeno Analitici iz CAAP-a, kompanija će nastaviti korišćenje svih raspoloživih pravnih sredstava, uključujući vanredne pravne lijekove pred domaćim institucijama.

Istovremeno, zbog, kako navode, ozbiljnih proceduralnih povreda, uskraćivanja prava na pravično suđenje i šireg ugrožavanja investicionih zaštita, ozbiljno razmatraju pokretanje arbitražnog postupka protiv države Crne Gore na osnovu Bilateralnog sporazuma o zaštiti investicija (BIT).

Takav scenario mogao bi Crnu Goru uvesti u dugotrajan međunarodni spor sa potencijalno ozbiljnim finansijskim posljedicama.