Izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo proglašeno je vanrednom situacijom u javnom zdravlju od međunarodnog značaja od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Najnovije izbijanje je posebno izazovno jer uključuje rijetku vrstu ebole za koju ne postoji vakcina, a epicentar se nalazi u području pogođenom sukobima.

Šta je ebola i koji su simptomi?

Ebola je rijetka, ali smrtonosna bolest koju izaziva virus.

Virusi ebole obično inficira životinje, najčešće voćne šišmiše, ali izbijanja među ljudima ponekad počinju kada ljudi jedu meso ili rukuju zaraženim životinjama, piše BBC

Potrebno je od dva do 21 dan da se simptomi pojave. Javljaju se naglo i u početku liče na grip ili malariju, uz temperaturu, glavobolju i umor.

Kako bolest napreduje, javljaju se povraćanje i dijareja, a može doći i do otkazivanja organa. Kod nekih, ali ne kod svih pacijenata, razvija se unutrašnje i spoljašnje krvarenje. 

Virus se prenosi sa jedne osobe na drugu kontaktom sa zaraženim tjelesnim tečnostima, poput krvi ili povraćanog sadržaja.

Izbijanja ebole nekada su bila mala i ograničena na udaljena ruralna područja. Međutim, urbanizacija približava veće populacije prirodnim rezervoarima ebole i povećava rizik od prenošenja.

Zašto je ovo izbijanje ebole drugačije?

Ovo izbijanje izazvano je rijetkom vrstom ebole Bundibugjo, koja nije zabilježena više od decenije.

Nazvana po okrugu u Ugandi gdje je prvi put otkrivena, Bundibugjo je do sada izazvala samo dva prethodna izbijanja – 2007. i 2012. godine.

Jedna studija pokazala je da je smrtnost oko jedne trećine zaraženih, što je znatno manje u odnosu na češće vrste – Zair i Sudan.

Početni testovi krvi na ebolu u pogođenim područjima bili su negativni jer su bili dizajnirani da prepoznaju češće vrste ove bolesti.

Ne postoji odobrena vakcina za Bundibugjo, ali se eksperimentalne razvijaju. Moguće je da vakcina za vrstu Zair pruža određeni nivo zaštite.

Takođe ne postoje lijekovi koji ciljaju Bundibugjo, što dodatno otežava liječenje. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučila je procjenu – uz stroge protokole – eksperimentalnog antivirusnog lijeka obeldesivir, razvijenog tokom kovida, kako bi se utvrdilo da li je efikasan u sprječavanju obolijevanja kod osoba koje su bile u kontaktu sa pacijentima zaraženim ebolom.

Dodatnu komplikaciju predstavlja činjenica da se izbijanje dešava u zoni sukoba, sa četvrt miliona ljudi raseljenih iz svojih domova i kretanjem stanovništva preko poroznih granica ka susjednim državama.

Triš Njuport iz humanitarne organizacije Ljekari bez granica, koja je snažno uključena u borbu protiv izbijanja, izjavila je za Bi-Bi-Si Vorld servis da se teritorija stalno mijenja između različitih naoružanih grupa, što otežava timovima za hitne intervencije da jednostavno stignu do žarišta ebole.

Ona je istakla i dodatni problem loših puteva, navodeći da putovanje od 90 kilometara od grada Bunije do Mongvalua, jednog od dva rudarska grada zlata gdje je zabilježena većina slučajeva, traje više od tri sata.

Njuport je dodala da je u nekim porodicama u Mongvalu preminulo i do 15 ljudi.

Ipak, proglašenje vanredne situacije u javnom zdravlju od međunarodnog značaja od strane SZO ne znači da smo u ranoj fazi pandemije poput kovida. Rizik koji ebola predstavlja van centralne i istočne Afrike je minimalan.

Kako je počelo trenutno izbijanje ebole?

Prvi poznati slučaj bila je medicinska sestra kod koje su se simptomi pojavili 24. aprila, što znači da se virus širio neotkriven sedmicama.

Sestra je preminula u Buniji, glavnom gradu istočne pokrajine Ituri u Demokratskoj Republici Kongo, prema riječima ministra zdravlja Samjuela Rodžera Kambe.

Tijelo preminule je prevezeno u Mongvalu.

Kamba je rekao da je jedan od razloga brzog širenja virusa bio veliki broj ljudi koji su bili u kontaktu sa tijelom tokom sahrane.

Afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti (Afrika CDC) saopštili su za BBC Vorld servis da su sahrane posebno rizične, jer su doprinosile širenju bolesti i tokom prethodnih izbijanja.

Direktor Afrika CDC, dr Žan Kaseja, kazao je da kampanje javnog zdravlja „pružaju informacije o tome kako organizovati sahrane“, kao i o značaju osnovne higijene i sanitarnih mjera, uz obezbjeđivanje zaštite za zdravstvene radnike.

Kamba je rekao da je dolazilo do kašnjenja u prijavljivanju slučajeva ebole jer su zaražene zajednice bolest smatrale „vještičarenjem“ ili „mističnom bolešću“, zbog čega su ljudi pomoć tražili u molitvenim centrima i kod vračeva, umjesto u bolnicama.

Koliko je slučajeva ebole prijavljeno i gdje se nalaze?

Šef SZO Tedros Adhanom Gebrejesus rekao je da je „duboko zabrinut zbog razmjera i brzine epidemije“.

Dana 25. maja SZO je saopštila da se u Demokratskoj Republici Kongo sumnja na više od 900 slučajeva, pri čemu se smatra da je najmanje 220 ljudi preminulo od virusa. U ovaj broj ubrajaju se i „hrabri“ zdravstveni radnici, navelo je ministarstvo zdravlja Konga.

U susjednoj Ugandi do sada je potvrđen jedan smrtni slučaj od ebole – riječ je o osobi koja je iz DR Kongo doputovala u glavni grad Kampalu. Ugandske vlasti su takođe potvrdile pet slučajeva zaraze.

Nekoliko potvrđenih slučajeva u DR Kongu nalazi se u istočnoj pokrajini Ituri – epicentru izbijanja – i u pokrajini Sjeverni Kivu. Američki ljekar Piter Staford bio je pozitivan nakon što je liječio pacijente u bolnici Njan Kunde u Buniji, gdje radi od 2023. godine.

Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti saopštili su da je prebačen u Njemačku na liječenje, kao i da rade na evakuaciji najmanje još šest Amerikanaca koji su bili izloženi virusu.

Od 21. maja potvrđena su dva slučaja u Južnom Kivuu, pokrajini koju djelimično kontroliše pobunjenički savez EESE-23. Ova otkrića ukazuju na širenje izbijanja iz epicentra, udaljenog stotinama kilometara. Vlasti Konga prijavile su jedan smrtni slučaj u Južnom Kivuu, ali nije jasno da li je riječ o potvrđenom ili sumnjivom slučaju ebole.

Slučaj je zabilježen i u Gomi, najvećem gradu na istoku DR Konga, koji ima oko 850.000 stanovnika i takođe je pod kontrolom EESE-23.

Šta se radi u DR Kongu da bi se suzbilo izbijanje?

Vlada Konga pojačala je testiranje i poslala zdravstvene timove u epicentar sa zaštitnom opremom. Organizacije poput SZO i Ljekara bez granica uspostavile su centre za liječenje u pogođenim područjima. SZO je izdvojila 3,9 miliona dolara za borbu protiv izbijanja, dok je Afrika CDC najavila budžet od 319 miliona dolara. Predsjednik Južne Afrike Siril Ramafosa obećao je početnih pet miliona dolara za podršku ovom planu.

Za zdravstvene vlasti DR Konga praćenje kontakata postalo je ključni prioritet. Oko 3.600 ljudi identifikovano je kao kontakti zaraženih i pod strogim su nadzorom.

Uveden je i besplatan broj 151 za prijavu simptoma, a građanima se savjetuje da izbjegavaju kontakt sa tijelima preminulih koji su imali simptome, kao i sa uginulim životinjama, da ne konzumiraju sirovo meso i da održavaju fizičku distancu.

Kako su reagovali pobunjenici?

Grupa EESE-23 saopštila je da formira tim za odgovor na ebolu kako bi spriječila širenje bolesti na teritorijama koje kontroliše.

Portparol Lorens Kanjuka rekao je 17. maja da su „odmah aktivirani“ mehanizmi odgovora u saradnji sa zdravstvenim službama i lokalnim medicinskim ustanovama. Ni vlada ni pobunjenici nijesu jasno rekli da li su spremni na saradnju u borbi protiv izbijanja.

Ipak, slučaj u Gomi potvrdila je državna institucija INRB.

Kejtlin Brejdi, direktorica Danskog savjeta za izbjeglice u toj zemlji, trenutno boravi u Gomi kako bi pripremila odgovor svoje organizacije. Ona kaže da su je pobunjenici obavijestili da primjenjuju praćenje kontakata i sve odgovarajuće mjere za suzbijanje virusa.

Za BBC je izjavila da su „mnogi zdravstveni zvaničnici i radnici ostali i nastavili da rade“ nakon što su pobunjenici zauzeli grad, što znači da je „kapacitet za odgovor ostao očuvan“.

Šta rade Ruanda i susjedne zemlje?

Ruanda je zatvorila granicu sa DR Kongom, dok je Uganda privremeno obustavila letove, autobuse i sav drugi javni prevoz preko granice sa DR Kongom.

Vlasti u Ugandi pozvale su građane da izbjegavaju grljenje i rukovanje. Predsjednik Joveri Museveni odgodio je i hodočašće povodom Dana mučenika, koje se održava 3. juna i obično okuplja hiljade državljana Konga.

Više afričkih zemalja pojačava kontrole na granicama i jača zdravstvene kapacitete.

Afrika CDC upozorava da su i druge zemlje na kontinentu – uključujući Angolu, Burundi, Centralnoafričku Republiku, Etiopiju, Keniju, Ruandu, Južni Sudan, Tanzaniju i Zambiju – u riziku od širenja izbijanja.