Kada bi se hipotetički referendum o nezavisnosti Crne Gore održao danas, i kada bi na njemu mogli da učestvuju samo članovi Vlade, Skupštine, Savjeta za odbranu i bezbjednost i drugih tijela koja danas upravljaju Crnom Gorom, rezultat bi bio negativan. Takozvana državna zajednica Srbije i Crne Gore bi opstala!
Pitanje je šta će ostati od Crne Gore. Upravo zato prvi naredni izbori jesu referendum o Crnoj Gori
Uprkos brojnim istraživanjima javnog mnjenja koja ukazuju na ubjedljivu, dvotrećinsku, podršku projektu nezavisnosti, Crna Gora danas živi politički apsurd u kojem su glavni akteri koji obnašaju ključne državne funkcije u tom periodu bili aktivno ili pasivno uključeni u projekat zaustavljanja crnogorske nezavisnosti.
Logično se nameće pitanje: kako građani koji ubjedljivo podržavaju projekat nezavisnosti povjerenje na izborima ukazuju upravo onima koji aktivno rade na poništenju njene državne samobitnosti?Očigledno istraživanja ipak ne pokazuju pravu sliku.
Jedna od ključnih dilema u postreferendumskoj Crnoj Gori jeste kako tretirati te razlike. Legitimno i legalno pravo, demokratski izraženo, bilo je na referendumu zauzeti stav za „ne“. O moralnom i političkom aspektu tog pitanja nekom drugom prilikom.
Ono što nije legitimno, a još manje legalno, jeste da nakon toga aktivno radite na rušenju Crne Gore. Ta vrsta subverzivne i antiustavne djelatnosti u civilizovanom svijetu je kažnjiva. U Crnoj Gori se, međutim, ona nagrađuje državnim funkcijama, apanažama, sinekurama i privilegijama.
Podvale i konstrukcije različitih narativa kojima se danas tretira pitanje crnogorske nezavisnosti jesu izraz nemoći i frustracije. Međutim, pravo pitanje je kako smo došli u situaciju da aktivni borci protiv crnogorske nezavisnosti danas vode Crnu Goru.
Pojednostavljen odgovor bi bio sklerotičnost i nesposobnost prethodne vlasti da očuva državnu supstancu. Ipak, radi se o mnogo kompleksnijem izazovu kojem ni znamenitiji i sposobniji ne bi lako odoljeli. Taj izazov tiče se konstantnog pritiska i djelovanja hegemona, odnosno „crnog viteza“, koji već decenijama drži mač nad vratom Crne Gore - Srbija i njen pokrovitelj Rusija.
Ključno pitanje je kako dalje. Gdje pronaći unutrašnju političku, društvenu i kulturnu energiju da se izađe iz ove situacije? Koliko god raznim oblicima promišljanja, intelektualizovanja i političkog traganja pokušavali da pronađemo odgovor, ostaje činjenica da crnogorske opozicione partije danas imaju samo jedan zadatak — da prve naredne izbore pretvore u referendum o potvrdi crnogorske nezavisnosti.
Crna Gora danas živi politički apsurd u kojem su glavni akteri koji obnašaju ključne državne funkcije u tom periodu bili uključeni u zaustavljanje crnogorske nezavisnosti
Iskustvo gubitka državnog subjektiviteta, okolnosti u kojima se Crna Gora nalazi, kao i kontinuirana hibridna i otvorena agresija kojoj je izložena, jasno upozoravaju da će, ukoliko se ništa ne promijeni, na narednim izborima, pa i onima nakon njih, bez obzira na eventualno članstvo u Evropskoj uniji, političke strukture koje su 2006. godine bile legitimno i legalno za „ne“, ali nakon toga nastavile subverzivnu i antiustavnu djelatnost, nastaviti da preuzimaju poluge vlasti, čak i ako izbori budu održani prije 2027. godine.
Nakon toga, pitanje je šta će ostati od Crne Gore. Upravo zato prvi naredni izbori jesu referendum o Crnoj Gori.