Vlada Crne Gore je donijela odluku da iz džepova poreskih obveznika izdvoji 3,5 miliona eura za zakup protivpožarnog aviona nosivosti između 5.000 i 10.000 litara. Lijepo, hvala im. Ali prije nego što novinar ili građanin reaguje s odobravanjem ili slegne ramenima uz komentar: „Pa treba nam protivpožarni avion“, vrijedi se zapitati jedno jedino pitanje: A što je sa onima koje već imamo?

Crna Gora ima tri Air Tractora AT-802. Ima ih još od ere DPS-a, ere koje se svi odriču, alʹ za bolju niti znaju, niti nam je umiju priuštitʹ. Ima ih ali samo teorijski, jer u praksi - dva od ta tri aviona već šestu godinu leže u hangaru MUP-a na aerodromu u Golubovcima, toliko dugo da bi mogli početi plaćati ležarinu. 

Jedan je prizemljen u novembru 2020, drugi u junu 2021. Dok su šume i imovina građana gorjeli, dok su se gubili ljudski životi, kroz više uzastopnih katastrofalnih požarnih sezona, dok smo molili za pomoć u komšiluku i šire po Evropi i gledali požare od Durmitora do mora - dva crnogorska Air Tractora čekala su na popravku krilnog sklopa.

Prema dostupnim podacima, oba aviona su pretrpjela udese u kojima su oštećena krila. Avion 4O-EAB - novembra 2020. Avion 4O-EAC - juna 2021. Nijesu gorjeli i nijesu se srušili da bi se trebali otpisatʹ. Oštećena su im krila - što je u avioindustriji, inače, kategorija kvara koja se otklanja u roku od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, zavisno od težine oštećenja i dostupnosti djelova. Nama je i šest godina malo.

Air Tractor Europe, ekskluzivni distributer i servisni partner za ovaj tip aviona u Evropi, ima uspostavljenu logističku mrežu sa zalihama djelova. Španija, zemlja sa kojom Crna Gora ima ugovorenu saradnju upravo kroz Air Tractor Europe, redovno servisira vlastitu flotu ovog tipa. Slovenija je 2023. kupila četiri nova AT-802, uz odredbu o trenutnom uspostavljanju tehničke podrške i obuke tehničkog osoblja i nema ovakvo isksutvo. Hrvatska - koja ima šest Air Tractora - svake godine ih uredno servisira i priprema za sezonu. Hvatska kompanija Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) ima EASA certifikat za servisiranje Air Tractora i hvali se da ih vraća sa popravke prije roka.

A mi? Mi šest godina čekamo da se krilo popravi, alʹ kad će ne znamo! Šesta sezona, tri stotine i nešto neđelja u kojima su avioni ležali, dok su požari bjesnili i to ne zbog nekog egzotičnog kvara na eksperimentalnom sistemu za koji ne postoji servis u poluprečniku od 5.000 kilometara - nego zbog oštećenja krilnog sklopa na avionu koji se proizvodi i servisira masovno širom Evrope i Amerike, a servis postoji na samo 300 kilometara rastojanja, nekoliko sati automobilom.

Neko će reći: pa možda nije bilo para za popravku. I tu dolazimo do suštinskog problema. Vlada daje ne cincari sa tuđim parama, a Agencija za civilno vazduhoplovstvo (ACV) Crne Gore svake godine izdvaja sredstva iz svojih viškova, a oni su milionski, ako je vjerovatʹ zvaničnim izvještajima, namijenjena između ostalog, održavanju i opremanju službe traganja i spašavanja u čijem sastavu je i crnogorska protivpožarna flota. 

Državna revizorska institucija (DRI) je prilikom skorašnje kontrole konstatovala, upravo ono što se u ovakvim sistemima ne bi smjelo naći. Novac koji prolazi kroz ove kanale ne prati se na način koji bi omogućio jasnu i transparentnu sliku trošenja. Jednostavno rečeno - milioni idu, avioni leže umjesto da lete, a odgovor na pitanje đe je novac za njihovu operativnu spremnost ne postoji u formi koja bi zadovoljila ni elementarne standarde finansijskog nadzora.

Nije to slučajnost. To je sistem, sistem u kome novac ulazi a efekta u formi operativnih vazduhoplova nema, odgovornost ne postoji, a jedini logičan sljedeći korak je - novi odluka o davanju sredstava iz budžeta i tako šest godina u krug dok šume i imovina građana gori i gube se životi bez da iko odgovara.

Nijesam siguran da Vlada ima tim koji može odgovoriti operativnim zahtjevima zakupodavca što se tiče, kako samih letačkih operacija, tako i sistema operativno tehničkog održavanja.

Ali ako mislite da je priča o prizemljenim avionima najapsurdnija stvar koja se može naći u crnogorskom vazduhoplovnom sistemu zaštitite od požara - sačekajte malo.

U hangaru MUP-a na aerodromu Golubovci stoji podvezni rezervoar FAS Simplex za gašenje požara koji je namijenjen helikopteru Bell 412 i 212. Stoji tamo skoro deceniju. Niko ga ne koristi, niko ga ne pominje. A svrha tog rezervoara je tačno ono što nam treba u sezoni požara: prikupljanje vode i precizno ispuštanje na požarište, sa kapacitetom koji je dvostruko veći od onoga što se trenutno koristi. Mogućnosti prikupljanja vode iz kamiona cistijerni u neposrednoj blizini požarišta, a ne zahvatanje vode sa udaljenih vodenih površina, sa nestabilnim Bambi vedrom.

Umjesto podveznog rezervoara FAS Simplex MUP s vremena na vrijeme koristi takozvano bambi bure - duplo manjeg kapaciteta (800l) i duplo manje operativne efikasnosti. Zašto? Niko ne zna ili niko ne želi da pita, a još manje da zna. Možda, jer podvezni rezervoar naruži izgled helikoptera, pa helikopter ne može da vozi ministra? Možda, ipak jer niko nije smatrao važnim da provjeri što leži u hangaru MUP-a i da se upita da li bi to moglo biti od koristi? Ili, što je možda vjerovatnije, o ovom rezervoaru niko nije pitao a darodavca nakon slikanja za široko pučanstvo nije bilo briga što bi sa poklonom. A darodavalac su SAD, odnosno njihova ambasada u Podgorici.

Ako uzmemo u obzir da Vojska Crne Gore takođe koristi helikoptere Bell 412, za koje je taj rezervoar dizajniran, postavlja se pitanje zašto ili ko u MUP-u, ako im već nije bio potreban, nije dozvolio ustupanje vojsci. Umjesto da vojska koristi podvezni rezervoar koji MUP očigledno neće i da sa njim efikasnije gasi požare on i danas skuplja prašinu u hangaru MUP-a, a vojska koristi neefikasno Bambi vedro duplo manjeg kapaciteta od 800l.

Ovo nije tehnički problem, ovo nije problem nabavke, ovo je problem uzrokovan neznanjem, nesposobnošću i izostankom komunikacije između dvije institucije koje se nalaze doslovno na istom aerodromu, udaljene cijelih 50 metara, u istoj državi, osnovane sa istim ciljem da čuvaju dobra i populaciju od svih mogućih nedaća. 

Mi šest godina čekamo da se krilo popravi, alʹkad će ne znamo! Šesta sezona, tri stotine i nešto neđelja u kojima su avioni ležali, dok su požari bjesnili...

I ovaj problem nije od juče, on traje već šest godina, bez rješenja, bez javnog objašnjenja, bez ikakve odgovornosti i u tišini čeka da ovoj zemlji crnogorskoj svane i ova ciča zima što nasta nakon 30. avgusta 2020. godine, te da nestane i svane neka nova majska ili junska zora nad Gorom Crnom.

Da je samo još jedan od prizemljenih AT-802 u funkciji, imali bi smo dodatnih 3.000lčime bismo pojačali odgovor na požarni rizik bez ijednog eura zakupa. Da je podvezni rezervoar za Bell 412 izvučen iz hangara i ustupljen Vojsci Crne Gore, imali bismo dodatnih 1.500l stavljenih u funkciju za gašenja požara, čime bismo značajno pojačali kapacitet helikopterske intervencije u gašenju požara. 

Da je novac ACV išao tamo đe treba – moguće da biismo imali oba aviona. Umjesto „Da je“, imamo odluku Vlade da iz naših džepova i ove godine galantno izdvaja novac, da se troši koliko i kome treba, dok se ne potroši cijelih 3.500.000,00€ za nešto što se, kako kažu zli jezici po Evropi, može naći za 1.600.000,00€.

Crna Gora treba i mora jačati vazduhoplovne protivpožarne kapacitete, to nije sporno. Požarni rizik raste, sezone su duge i razorne, a aero intervencija je jedini djelotvoran odgovor koji ima smisla na našem terenu.

Na avio tržištu u Evropi danas su dostupni avioni tipa super scooper u kategoriji do 6.000l, CL-415 i CL-215 Canadair koji koristi „Avincis“ – najveći privatni operator protivpožarnih aviona u Evropi. Cijena sezonskog zakupa ovih aviona kapaciteta oko 6.000l, je cca 24.000 dolara dnevno, što za sezonu od 90 dana iznosi, konvertovano u eure oko 1,6 miliona eura. 

Conair Dash 8-400At je protivpožarni avion koji kapacitetom odgovara najavi Vlade Crne Gore o zakupu aviona nosivosti od 10.000l. Ovaj avion je u vlasništvu i operativnoj upotrebi kompanije Conair Group koja je tradicionalni protivpožarni operator koji prodaje avione vladama ili ih stavlja na dugoročni operativni zakup. 

Ono što me čini skeptičnim je činjenica da bi ovim zakupom Vlada preuzela određenu odgovornost za operacije. Nijesam siguran da Vlada Crne Gore ima tim koji može odgovoriti operativnim zahtjevima zakupodavca što se tiče, kako samih letačkih operacija, tako i sistema operativno tehničkog održavanja.

Protivpožarni avion Metrea FireSwift baziran na avionu Dash 8-300 (kraćoj varijanti) s kapacitetom od 5.700 litara, sa kojim požare gasi „Metrea Aero“, koji svoje usluge nudi po modelu „effects as a service“ - zakup usluge s posadom i opremom, bez potrebe za vlastitom tehničkom infrastrukturom, opcija je koja bi se mogla uzet u razmatranje. Za zemlju koja nije u stanju da šest punih godina popravi krilo na avionu koji ima, ovaj bi model zakupa trebao biti posebno interesantan.

Ali suštinska stvar nije koji avion će biti zakupljen i od koga. Suštinska stvar je što Vlada izdvaja duplo više od potrebnog za zakup jednog aviona, odnosno 3,5 miliona eura poreskih obveznika za zakup nečega što u principu ima samo da je neko umije naučitʹ kako da ih popravi, a inače može se zakupiti kod najvećeg privatnog protivpožarnog operatora „Avionics“ koji raspolaže sa 18 Canadera CL-415 i 5 CL-215, za 1.600.000,00€ po avionu za požarnu sezonu.

Ali prije nego što se potpiše ugovor o zakupu za 3,5 miliona eura, koji teško da se može spriječitʹ, građani Crne Gore imaju pravo da dobiju odgovor na nekoliko pitanja. 

• Zašto dva AT-802 stoje prizemljena šest godina zbog oštećenja koja se inače servisiraju u roku od nekoliko sedmica do šest mjeseci? 
• Ko je odgovoran za to stajanje - da li je ili hoće li iko odgovarati? 
• Đe je otišao novac koji je ACV dala i daje, a DRI konstatovala da se ne zna kako se troši? Možda i koje tužilaštvo da se uključi ne bi bilo na odmet.
• Zašto podvezni rezervoar od 1.500l za Bell 412 koji leži u hangaru MUP-a na Podgoričkom aerodromu šest godina nije u funkciji - ni od strane MUP-a, ni od strane Vojske koja ima isti tip helikoptera? 
• Ko je donio odluku da se podvezni rezervoar ne koristi ili preciznije - ko je propuštio da je donese?

Bez odgovora na ova pitanja, 3,5 miliona eura nije investicija u zaštitu od požara, već još jedan egzaktan dokaz da u ovoj državi sistem ne funkcioniše, novac se troši bez kontrole, a jedina operacija koja se izvršava bez kvarova i kašnjenja jeste potpisivanje novih ugovora i galantno zavlačenje ruke u džep crnogorskih građana.

Toliko od mene ovom prilikom, uz pitanje - kad slijeće onaj „Canader“ što trgova Vlada prije neku godinu?