Krivi toranj u Pizi jedna je od najprepoznatljivijih znamenitosti u Italiji.

Ali to nije jedina građevina koja se krivi na jednu stranu - od Kuća koje plešu u Holandiji do kineske Pagode Tigrovog brda, one predstavljaju 'klimave' znamenitosti iz čitavog svijeta piše BBC. 

Zašto se one uopšte krive?

I zašto to nužno ne znači da će pasti?

Zašto se neke građevine krive?

Postoji nekoliko razloga zašto se građevine krive na jednu stranu, prema doktorki Mendi Korf, docentkinji iz geotehničke prakse na Tehnološkom univerzitetu Deft u Deltaresu, u Holandiji.

U nekim slučajevima, kao što su holandske legendarne Kuće koje plešu, to je zbog tipa upotrebljenog temelja.

„U centru Amsterdama, većina kuća građena je uz pomoć drvenih stubova", kaže Korf.

Ona objašnjava da su stubovi postavljeni u parovima ispod zidova i fasada zgrada.

Oni su ukopani 12 metara u zemlju, koja se sastoji od meke gline, treseta ili pijeska.

„Ako stubovi ostanu čitavi, onda se ništa neće desiti tim kućama", kaže ona.

Ali ona kaže da ako stubovi počnu da propadaju ili trunu, počnu da se javljaju pukotine, neravnomjerno propadanje ili raspoređivanje težine može da dovede do toga da se građevine vremenom nakrive.

Slučaj Pize

Stanje tla može da dovede i do naginjanja građevine na jednu stranu, što je slučaj sa legendarnim tornjem u Pizi.

Nunciante Skvelja, profesor mehanike tla i temelja na Univerzitetu u Pizi, dio je tima koji nadzire naginjanje tornja.

„Toranj je počeo da se krivi od samog početka izgradnje zbog ekstremne mekoće tla.

„Potonuo je za između tri i četiri metra“, rekao je Skvelja za radio emisiju BBC-ja.

Građevine mogu da se nakrive i zbog čovječjih izmjena na tlu, na primjer, toranj Oude Kerk, iliti Stara crkva, u Delftu.

„Mnogo je manje poznat, ali se krivi na isti način kao i toranj u Pizi“, kaže Korf.

„Krivi se prema kanalu, zato što je zemlja na jednoj strani iskopana iz kanala i mekša je sa te strane.

„Dakle, manje je pritiska koji ga drži uspravnim i kad su ga izgradili, počeo je da se krivi.“

Promjene u podzemnim vodama takođe mogu da dovedu do toga da se zgrada iskrivi.

A ponekad, kaže Korf, zgrade mogu da se krive planski.

„Mnoge kuće u Amsterdamu napravljene su tako da se krive prema napred, zato što su na taj način trgovačke kuće bile građene u prošlosti“, kaže ona.

„Često su bile građene duž kanala radi skladištenja i za lakši transport do kuće, bile su zapravo građene tako da se naginju prema naprijed.

„Dakle, ako se krive prema naprijed, to ne znači da tu postoji neki problem.

„Ali kad se krive postrance, onda zasigurno znate da to nije bila namjera.“

Kako se ispravlja nakrivljenost?

Dakle, sa svim tim građevinama koje se krive, zašto nijesmo više zabrinuti?

Zgrada koja se krivi ne znači nužno da nije građevinski čvrsta, prema doktorki Korf.

„Mora poprilično da se iskrivi da bi bila građevinski nestabilna“, kaže ona.

Ali ponekad naginjanje mora da se koriguje, kao što je bio slučaj sa Krivim tornjem u Pizi.

Iako je toranj počeo da se krivi vrlo rano, mjerenja su pokazala da se sve pogoršalo u 20. vijeku, sa krivljenjem koje se postojano povećavalo.

„Situacija je bila veoma zabrinjavajuća“, kaže Skvelja.

A onda se, 1989. godine, Gradski toranj u italijanskom gradu Paviji srušio.

Prema Skvelji, to je bio „okidač“ i toranj u Pizi je zatvoren naredne godine.

Bilo je mnogo ideja kako neznatno ojačati Krivi toranj u Pizi da ponovo postao bezbjedan.

„Tehnika koja je izabrana bila je izvlačenje tla“, kaže Skvelja.

„Bez dodirivanja samog tornja, sa sjeverne strane građevine izvučeno je 37 kubnih metara zemlje.“

Toranj je ponovo otvoren 11 godina kasnije.

'Poseban' slučaj

Ali ovaj metod ispravljanja zgrade nije uobičajen, kaže Korf.

„On je veoma poseban za Pizu. U normalnim okolnostima, ne biste to radili“, dodaje ona.

Ako zgrada koja se krivi ima drvene stubove kao kuće u Amsterdamu, zamjenjivanje temelja može da spriječi da se naginjanje pogorša, ali to je „invazivno“ i podrazumjeva uklanjanje čitavog prizemlja.

Moguće je i korigovati krivljenje podizanjem kuće na isti način na koji biste podigli auto da mu zamijenite točak, kaže Korf.

Ali, dodaje, to ponekad može da napravi više štete nego koristi.

„Ako je mnogo kriva, veoma je opasno ispraviti je zato što se kuća na neki način prilagodila na to što se iskrivila“, kaže ona.

„Morate da budete veoma oprezni da makar ne pogoršate stvari.“

I dok neke zgrade mogu da se stabilizuju, tu postoje i mane.

„Ljudi mogu da urade svakakve stvari sa zgradama - sve je moguće“, kaže Korf.

„Ali košta poprilično mnogo i komplikovano je.“

Uticaj klimatskih promjena

Istraživanje doktorke Korf je pokazalo da samo u Holandiji ima oko 75.000 kuća koje su izgrađene na stubovima i u opasnosti su od oštećenja, sa skoro tri puta toliko njih koje su ugrožene zbog plitkih temelja.

Ovi problemi bi mogli da postanu još gori.

„Uz klimatske promjene i promjene podzemnih voda, ponekad se dešavaju brže promjene“, kaže Korf.

Ako se gornja granica podzemnih voda spušti niže, drveni stubovi postanu izloženi vazduhu, što može da ubrza njihovo oštećenje.

Promjene podzemnih voda mogu da utiču i na slojeve tla, što ima domino efekat na kuće sa različitim vrstama temelja.

Ali, dodaje, to je veoma spor proces.

Nakrivljenost Krivog tornja u Pizi smanjila se za više od 40 centimetara poslije 11 godina radova, koji su završeni 2001. godine.

Inženjeri vjeruju da je za nju budućnost bezbjedna za najmanje narednih 200 godina.