U vremenu postistine, kada je borba za narativ važnija od same istine, monopolizacija prozapadnog narativa postaje centralna tema crnogorskog političkog diskursa. Urušavanje geopolitičke statike, izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu, sa spremnošću Brisela da Crnoj Gori otvori vrata punopravnog članstva, otvara front političke mobilizacije. 

Umjesto borbe za monopol nad prozapadnim narativom, mnogo je važnije ponuditi alternativne modele unutrašnjeg društvenog razvoja

Politički konvertiti iz vladajuće koalicije preko noći su promijenili vlastiti vrijednosni sistem, simbolički okvir i javni diskurs. Fotografije Vladimira Putina, simboliku i ikonografiju ruske imperijalističke politike zamijenili su plavim zastavicama Evropske unije. Malo teže ide sa zastavama NATO alijanse, ali nema nikakve sumnje da će udobnost fotelja u koje su se smjestili ispeglati i taj segment njihovog političkog konvertitstva. 

Teza da vlast najbolje mijenja ljude dobila je apsolutnu potvrdu u slučaju političkih promjena iz 2020. godine. Bez obzira na stepen suštinske posvećenosti, korisno je da u javnom prostoru imamo formalnu saglasnost oko euroatlantskih integracija i uvjerenja da ova zemlja treba da bude dio takozvanog „zapadnog“ civilizacijskog okvira. 

Naravno, oni koji su politički pismeni ne vjeruju u iskrenost i posvećenost proruskih i prosrpskih igrača u crnogorskoj vlasti tim vrijednostima, ali o tome treba da brinu njihovi birači. Zbog toga slijedi logično pitanje: zašto ovakav razvoj situacije izaziva frustraciju u dijelu državotvorne i prozapadno orijentisane javnosti?

Umjesto da političko konvertitstvo proruskih i prosrpskih stranaka doživi kao pobjedu i legitimizaciju sopstvenog vrijednosnog sistema, dio političkih struktura i intelektualne javnosti upada u istu zamku u kojoj se našao Liberalni savez Crne Gore (LSCG) 2001. godine. Otklonom od politike Miloševića i kasnijem programskom pozicioniranju kao suverenističke i građanske političke partije, DPS je od 1997. do 2001. godine preuzeo ključne narative suverenističkog bloka. 

U savremenom geopolitičkom kontekstu, onaj ko ne razumije da je funkcionalna saradnja važnija od vrijednosne jasnoće ostaje bez realnih izgleda za uspjeh

Za razliku od Socijaldemokratske partije (SDP) koja je ušla u različite političke i vrijednosne kompromise sa DPS-om, LSCG pokušavao se držati na distanci, istrajavajući na ekskluzivnom pravu da samo oni mogu biti autentični tumači građanskog i suverenističkog bloka. Ta politika pokazala se kao naivna i pogrešna, jer je LSCG za svega nekoliko godina marginalizovan i prinuđen da političku relevantnost traži u saradnji sa prosrpskim strankama sa kojima u vrijednosnom smislu nije imao ništa zajedničko, osim antagonizma prema DPS-u.

Aktuelno insistiranje dijela političke i intelektualne javnosti da samo oni mogu biti ekskluzivni tumači i zastupnici prozapadnog narativa u Crnoj Gori, izgleda jednako naivno kao i ono Liberalnog saveza Crne Gore iz 2001. godine. Ukazivati i objašnjavati crnogorskoj javnosti i međunarodnim partnerima da vladajuće stranke ne vjeruju iskreno u prozapadne vrijednosti naivno je i posve neozbiljno. 

U trenutnom geopolitičkom okviru integracije nijesu ni vrijednosni, niti transformativni proces, već politički i bezbjednosni problem. Nije održivo insistiranje na tezi da samo politički akteri koji su decenijama afirmisali prozapadne vrijednosti i oblikovali procese euroatlantskih integracija u aktuelnim okolnostima imaju legitimno učešće. Politički akteri koji u prethodnih pet godina nijesu razumjeli da to ne može biti argument, ponavljaju zablude sa kojima se suočio LSCG. 

Slično je i sa zabludama da u Briselu ili Vašingtonu ne vide suštinu i obim političkog konvertitstva vladajućih stranaka. Neozbiljna su očekivanja da će neko na tim adresama insistirati na vrijednosnom okviru sve dok vladajuća koalicija isporučuje rezultate. To je princip „konstruktivne dvosmislenosti“ koji je prije više od pola vijeka definisao Henri Kisindžer i koji decenijama najslikovitije objašnjava odnos političkih elita iz Brisela i Vašingtona prema lokalnim predstavnicima vlasti. 

U savremenom geopolitičkom kontekstu, onaj ko ne razumije da je funkcionalna saradnja važnija od vrijednosne jasnoće ostaje bez realnih izgleda za uspjeh. 

Ukazivati i objašnjavati crnogorskoj javnosti i međunarodnim partnerima da vladajuće stranke ne vjeruju iskreno u prozapadne vrijednosti naivno je i posve neozbiljno

Umjesto borbe za monopol nad prozapadnim narativom, mnogo je važnije ponuditi alternativne modele unutrašnjeg društvenog razvoja, ukazati na mogućnost otklona od postojećih i ponuditi drugačije modele upravljanja javnim finansijama, socijalnim i zdravstvenim politikama. Predstaviti održiv model reforme obrazovnog sistema i razvoja nauke, jer ovom društvu nijesu potrebne zamjene, već suštinske promjene u načinu oblikovanja javnih politika. 

Posljednja faza evropskih integracija ograničiće prostor za manipulaciju političkim akterima koji su radi privilegija prihvatili ulogu političkih konvertita. Oni se već sada suočavaju sa nezadovoljstvom sopstvenog biračkog tijela i to potvrđuje i primjer Milana Kneževića i DNP-a.  Kako se proces integracija bude ubrzavao i drugi politički akteri će biti suočeni sa izborom između privilegija koje nosi prozapadna orijentacija i očekivanja sopstvenog biračkog tijela.