„Posebno ukazujemo da novinarke po ovakvoj prijavi nijesu ni smjele biti saslušavane, jer se takvim postupanjem nepotrebno angažuju državni organi, troše vrijeme i resursi nadležnih institucija, kao i sredstva iz državnog budžeta, iako je već iz same sadržine prijave jasno da ona mora biti odbačena“, poručili su oni.

Institut za medije Crne Gore je najoštrije osudio podnošenje krivične prijave protiv novinarki jer, kako su kazali, takvo postupanje predstavlja ozbiljan institucionalni pritisak, imajući u vidu poziciju koju Janović pokriva i može, ističu oni, imati zastrašujući efekat na njihov rad, ali i na rad svih novinara i medija koji se bave temama od javnog interesa. 

„Na istraživački tekst novinarki „Bezbjednosne provjere u ANB-u: Zapošljava li se više po volji moćnih”, u kojem Perišić i Radulović, utemeljeno i uz poštovanje profesionalnih standarda, problematizuju kadrovsku politiku bezbjednosne službe, direktor ANB-a odgovorio je krivičnom prijavom i zahtjevom da novinarke otkriju svoje izvore. To predstavlja direktan institucionalni pritisak na novinarke, redakciju CIN-CG-a, sve medije, ali i potencijalne izvore koji javnosti mogu ukazati na zloupotrebe ili nepravilnosti u radu institucija“, poručili su oni.

Ističu da kada direktor tajne službe podnosi krivičnu prijavu protiv istraživačkih novinarki, to je demonstracija institucionalne moći prema onima čiji je posao da tu moć kontrolišu.

„Umjesto javnog odgovora na pitanja od očiglednog javnog interesa, prvi čovjek Agencije posegnuo je za krivičnopravnim mehanizmom. Time je pokazao nerazumijevanje uloge istraživačkog novinarstva, značaja javne debate i prava građana i građanki da znaju kako funkcioniše institucija koja mora biti lojalna državi, zakonu i javnom interesu“, navode oni. 

Kažu kako takav postupak ugrožava nekoliko elementarnih vrijednosti i prava zaštićenih domaćim zakonima, međunarodnim konvencijama i praksom Evropskog suda za ljudska prava: pravo javnosti da zna, pravo novinara da zaštite svoje izvore i pravo medija da, u demokratskom društvu, obavljaju ulogu kontrolora vlasti i nosilaca javne odgovornosti.

„Zaštita novinarskih izvora nije privilegija novinara, već jedan od osnovnih uslova slobode medija. Bez povjerljivih izvora nema istraživačkog novinarstva, nema otkrivanja zloupotreba moći i nema djelotvorne javne kontrole institucija. Napominjemo da Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi naglašava da se miješanje u zaštitu izvora može opravdati samo u izuzetnim okolnostima, uz stroge garancije zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti“, istakli su oni. 

Posebno upozoravaju da krivičnopravni mehanizmi ne smiju biti korišćeni kao sredstvo zastrašivanja novinara, niti kao način da se zaobiđe zakonska zaštita novinarskih izvora.

„Ukazujemo i da se u nedavno usvojenom izvještaju Evropskog parlamenta izražava zabrinutost zbog pribjegavanja „neformalnom pozivanju i istražnom ispitivanju novinara, kolumnista i aktera iz sektora civilnog društva po osnovu njihove kritike javnih funkcionera”, uz snažne poruke zvaničnih institucija iz Brisela da medijski prostor mora biti zaštićen od uticaja centara moći“, podsjećaju oni.

Pozivaju Tužilaštvo da ovaj slučaj tretira sa naročitom pažnjom i u skladu sa evropskim standardima zaštite slobode izražavanja, medijskih sloboda i novinarskih izvora. 

„Tužilaštvo mora imati u vidu da krivičnopravni mehanizmi ne smiju biti korišćeni za zastrašivanje novinara, niti za posredno otkrivanje njihovih izvora“, poručili su oni.

Takođe, pozivaju Vladu, Skupštinu i nadležna kontrolna tijela da jasno potvrde da bezbjednosni sektor ne smije biti prostor izvan demokratske odgovornosti, javne kontrole i novinarskog nadzora. 

„U demokratskom društvu bezbjednosne institucije ne smiju zastrašivati novinare — one moraju biti predmet legitimnog novinarskog preispitivanja. Napad na istraživačke novinarke CIN-CG-a je napad na pravo javnosti da zna, na zaštitu novinarskih izvora i na samu ulogu medija u kontroli moći“, zaključuje se u reagovanju Instituta za medije.