"Crna Gora - opsesija", monografija (Galerija "Gams" - Cetinje, 1998) o slikarskom opusu, Miodraga Latkovića-Lata, na najuvjerljiviji način govori, ne samo o umjetničkoj inspiraciji - motivu, već istovremeno i o paradigmi njegovog sveobuhvatnog životnog, etičko-estetskog, vrijednosnog i kulturološko-duhovnog svjetonazora.

Nalik Orhanu Pamuku, u čijem romanu boja priča, Latković je svoje prasjećanje pretočio u vječne boje svog osobenog likovnog rukopisa u kojem boja postaje jezik. Boja kruži, diše i priča priču u kojoj se emocija i prostor prepliću. Nijanse se miješaju i prepliću otkrivajući ne samo spoljašnje, već i unutrašnje pejzaže i organske ritmove univerzuma čovjeka i prirode.

Sjećanje se potvrđuje i ispoljava i kao bivstvo i kao sopstvo, jer onaj koji se u mislima vraća, u tom povratku i postoji, što nam zornopotvrđuje Latkovićev opus. Postojanje kao trajanje. Potvrđujući staru istinu da umjetnost potire zaborav, Latkovićevo djelo izraz je pothranjenog sjećanja predjela, prirode, ljudi... Sentiment i ambijent. Tradicionalni simbolizam. To je i način osobenog povratka njegovoj opsesiji - Crnoj Gori u kojoj svaki dio te cjeline odražava i umjetnički izražava samu cjelinu, samu suštinu.

A ta cjelina izraz je mnogostrukog Latevog ontološkog izraza i bića koje se je višedimenzionalno duhovno, kreativno i životno izražavalo. I sve to opet u paleti motivskih boja prenosilo u prostor kolektivnog nasljeđa. Kao opsesija. Trajna i neprekinuta. Opsesija u motivskim krugovima našeg postojanja. "Motiv sa Duklje", "Lovćen"...

Late, nalik princu, senzibilan, suptilan i postojan, i etičan i estetičan, renesansnouman i duhovan, slikarskom erudicijom izražavao je dijalektiku bića svog. Tamo gdje je prestajala muzika, ako je uopšte u njemu mogla prestati, počinjao je kosmos palete opsesivnih boja, tamo gdje su bile granice košarkaških visina, rasla je moć praideje neizrecivog slikarskog platna.

Ostavio je Late taj amalgam upitanosti - promišljanja nad svojim djelom, sugestivno intonativan ka ličnim i kolektivnim spoznajama opsesivnosti kao trajnim crnogorskim toposima vremena, prostora i bića.

Metafizička čulnost na polovima realnog i nadrealnog. Jezik nutrine bića. Opsesivnog jezika - njegove ritmike i poetike, pajzaža i kolaža, etnografije i geografije. Od stolovače i ognjišta, do kolijevke i veriga, guvna, međaša i vrtače, crnogorske majke i kuće, zapisa sa kamena, jezera i gora...

Latkovićevi motivi nijesu samo ideje, nego i stilsko obilježje koje se uzdiže u jezik djela kao osobene poetike prostora. Filozofije prostora. Inspiracija prostornim dimenzijama istraživanja granica omogućava nam metafiziku pejzaža u kojima svako od nas ostvaruje i gradi svoje intuitivne međuprostore.

Late nam je omogućio da snovidimo te impulse vremena sa kojima srastamo i saživljavamo u nevidljivim kretanjima. Dojmi nam se da je ta Lateva slikarska ritmika osobeno muzičko razmišljanje kroz boju.A na boji, mitopoezis i memoar kao uzvišeni umjetnički čin idiličnog motivskogkataloga kulturološkog sentimenta.