„Rezultat mađarske opozicije jeste možda iznenađujući po obimu, ali ne i po uzrocima“, ocijenio je u intervjuu za Portal Analitika novinar i profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Dinko Gruhonjić, komentarišući ubjedljiv poraz Viktora Orbana nakon 16 godina vlasti.

On je istakao da se radi „o akumuliranom nezadovoljstvu autokratskim modelom vlasti koji je Orban godinama gradio kroz kontrolu medija, slabljenje institucija i klijentelističke mreže“. 

„Na kraju mu se to obilo o glavu, kao što obično i biva. A naročito mu se obio o glavu izborni model koji je sam uspostavio, misleći da će vječito vladati“, kazao je Gruhonjić. 

Ukazao je i da ključna lekcija za opoziciju u regionu jeste da promjena postaje moguća tek kada se prevaziđu unutrašnje podjele i kada se biračima ponudi jasan, jedinstven politički okvir. 

„U Mađarskoj nije pobijedila samo opozicija - pobijedila je ideja da je smjena vlasti moguća“, ocijenio je naš sagovornik. 

Orban bio ikona globalne šovinističke desnice

ANALITIKA: Vjerujete li da će doći do promjene stava Budimpešte prema Ukrajini i Rusiji, s obzirom na to da je Orbanova vlada često bila kočničar sprovođenja briselskih mjera kada je u pitanju ratni sukob na istoku Evrope? Može li se dogoditi da u ovom kontekstu ulogu Mađarske preuzmu Slovačka i Češka čije vlasti ne kriju da žele otopljavanje odnosa s Moskvom uprkos agresiji na Ukrajinu?

GRUHONJIĆ: Promjena vlasti u Mađarskoj sigurno će značiti i promjenu spoljnopolitičkog kursa, prije svega u pravcu veće usklađenosti s Evropskom unijom i evropskim dijelom NATO-a. 

Orbanova politika je bila izuzetak unutar EU, a ne pravilo. Za razliku od prije svega Slovačke, Mađarska je imala specifičnu težinu kao članica EU koja je otvoreno blokirala zajedničke politike. Sa njenom promjenom, prostor za takve manevre će se suziti. Takođe, ne smijemo zaboraviti da je Viktor Orban bio tvorac oksimoronskog pojma „iliberalna demokratija“ i ikona globalne šovinističke desnice. Ovo je veoma ozbiljan udarac za njih, kao i za Putina i Trampa. 

Vučić više neće imati ideološki bliskog partnera

ANALITIKA: Aleksandar Vučić već je uspio ući u konflikt s Peterom Mađarom, liderom opozicione Tise i najvjerovatnije novim premijerom. Povod je bila izjava Mađara da "pretpostavlja ko 'kumuje' velikom prijateljstvu Vučića, Orbana i Roberta Fica". Može li Vučić u odnosima sa Budimpeštom dozvoliti sebi bahatost koju pokazuje kada su u pitanju drugi manje moćni susjedi Srbije?

GRUHONJIĆ: Vučić je navikao da djeluje u okruženju političkih saveznika koji dijele sličan model vlasti. On je doslovno prepisivao sve što je Orban radio u Mađarskoj. Sada je ostao bez te vrste „inspiracije“, jer će se sa novom vlašću u Budimpešti taj odnos nužno promijeniti.

Za razliku od odnosa prema manjim susjedima, gdje često demonstrira nekakvu političku dominaciju, u ovom slučaju će morati pokazati znatno više opreza. Jer više neće imati ideološki bliskog partnera, već političkog aktera koji dolazi iz sasvim drugačijeg okvira. 

A znamo svi ko kumuje prijateljstvu Vučića, Orbana i Fica. Taj sjedi u Kremlju. 

Mađarski scenario nije moguć u Srbiji 

ANALITIKA: Mađar je karijeru počeo u Orbanovom Fidesu, čiji je član bio sve do prije nekoliko godina. Mađarova bivša supruga bila je čak ministarka u Orbanovoj vladi. Smatrate li da se nešto slično može dogoditi u Srbiji, da bivši član SNS-a porazi Vučića na parlamentarnim izborima? 

GRUHONJIĆ: Mađarski primjer pokazuje da promjena može doći i iznutra, odnosno od ljudi koji su nekada bili dio sistema. To često daje dodatnu vjerodostojnost opozicionom projektu, jer takvi akteri poznaju mehanizme vlasti iznutra.

Ne vjerujem da je takav scenario u Srbiji moguć, niti na horizontu vidimo bilo koga unutar režima kome ruke nisu prljave od korupcije i krvave od ubistava. Mi smo se ovdje već jednom nasankali sa konceptom bivših Miloševićevih ljudi koji su se priklonili opoziciji pa dočekali ubistvo Đinđića da vrate Srbiju na „fabrička podešavanja“. 

S druge strane, ne treba isključiti mogućnost masovne bježanije sa Vučićevog dobrano izbušenog broda. Ali, većina njegovih najviših funkcionera zaslužuje minimum lustraciju, a krivične procese prije svega. Ljudi su masovno jako bijesni i taj bijes je sada na veoma dobrom putu političke artikulacije. Vidjeli smo to na nedavnim lokalnim izborima. 

Recept koji se može preuzeti od Mađarske jeste da se formira jedinstveni antirežimski front, kojem će postojeće opozicione partije dati podršku, dok same neće učestvovati na izborima. Ako nisu u stanju to da urade, da se odreknu jednog mandatnog perioda, onda će ih to svakako čekati na izborima, gdje neće preći cenzus i politički će umrijeti. Proći će kao Srpski pokret obnove koji nije htio sa DOS-om na izbore 2000. godine. 

Vučić bježi od izbora kao đavo od krsta

ANALITIKA: „Znate li koliko sam premijera Rumunije promijenio? Šest ili sedam. Nemojte da vam pričam da su to isto govorili za Sebastijana Kurca, 2020. o Milu Đukanoviću, Zoranu Zajevu. Svi su govorili sljedeći je Vučić“, kazao je predsjednik Srbije. Zvuči prilično samouvjereno, a ima li razloga da bude? Da li je vlast u Beogradu uspješno prevazišla krizu uzrokovanu studentskim protestima?

GRUHONJIĆ: Takve izjave su dio političke strategije - stvaranje utiska „nepobjedivosti“. Međutim, realnost je znatno složenija. 

Studentski protesti su pokazali da u društvu postoji duboko nezadovoljstvo koje se ne može lako amortizovati. Kriza nije prevaziđena - ona je samo ušla u novu fazu. A u takvim okolnostima, pretjerana samouvjerenost često više govori o nesigurnosti nego o snazi. 

Uostalom, Vučić je do sada raspisivao izbore kad god mu se ćefne. Činjenica da mu se sada nešto baš i ne ćefne, da bježi od izbora kao đavo od krsta je kristalno jasan znak da mu, blago rečeno, političke akcije ne stoje dobro. On je na putu bez povratka. 

Kao što sam rekao, pokazali su to i nedavni izbori u deset manjih lokalnih samouprava, gdje je režim sa svim svojim koalicionim partnerima, batinašima, prebijanjima, predizbornim i izbornim krađama na jedvite jade pobijedio. 

Druga strana, to jest studentski pokret potpomognut građanima i negdje i opozicionim partijama, pokazala je da se veoma ozbiljno priprema za izbore, i u smislu kontrole izbornog procesa i u smislu čak i sopstvene fizičke zaštite od nasilja režima. 

Ne postoji način da se ta lavina zaustavi, ona će samo rasti. A režim je jedva represiju organizovao u deset opština, znaju oni veoma dobro da nemaju snage za to u više od 170 opština, na parlamentarnim izborima. 

Vojvodina se ubrzano prazni od Mađara 

ANALITIKA: Savez vojvođanskih Mađara (SVM) snažno je podržao Orbana. Mislite li da će zbog toga imati problema s novom vlašću u Budimpešti? Očekujete li da ostanu lojalni Orbanu? 

GRUHONJIĆ: Zasad je notorni Balint Pastor rekao da ostaju vjerni Vučiću, a da će razgovarati sa Peterom Mađarom. Međutim, Pastora i njegovu profitersku družinu muči isto što i Vučića i Dodika: najava Petera Mađara da će se beskompromisno obračunati sa korupcijom. 

Nema sumnje da su navedeni regionalni političari bili uvezani sa Orbanom kao vreće i da će i te kako biti materijala za krivične istrage. A Pastor i kompanija su preko Fondacije Prosperitati kontrolisali sve ove godine priliv novca iz Mađarske u Vojvodinu. Taj novac je navodno bio namijenjen za ekonomsko osnaživanje Mađara, ali svi znaju da je iskorišten za ekonomsko osnaživanje SVM-a i za gušenje svake moguće alternative unutar mađarskog korpusa u Vojvodini. 

Dakle, ne sumnjam da će akcionarsko društvo SVM sada pokušati da se „umili novom godspodaru“, ali nisam siguran da će „gospodar“ uslišiti njihove molbe. Politika koja se zasniva na jednoj ličnosti ili jednom režimu dugoročno nije održiva, a to je bila Pastorova politika. Dalje, njegovo pristajanje na Vučićeve priče da odnosi Srbije i Mađarske nikada nisu bili bolji zapravo je katastrofalno spram vojvođanskih Mađara. 

Demografski pokazatelji su kao i devedesetih godina prošlog vijeka, kada su Vučić i ostali radikali učestvovali u protjerivanju nesrba iz Vojvodine. Vojvodina se posljednjih godina, uprkos tim „najboljim odnosima“ ubrzano prazni od Mađara. Politika je egzaktna djelatnost i njeni se učinci mjere po rezultatima, a ne po praznim parolama. 

Građani vrlo dobro pamte političke poteze i savezništva

ANALITIKA: Iako je Vlada Crne Gore predvođena Pokretom Evropa sad (PES) njegovala bliske odnose s Vladom Viktora Orbana, poslanici ove stranke pozdravili su pobjedu Mađara uporedivši je sa njihovim trijumfom na izborima 2023. Ove izjave naišle su na podsmjeh velikog djela javnosti. Kako biste ih vi ocijenili? Mislite li da funkcioneri PES-a potcjenjuju pamćenje građana?

GRUHONJIĆ: Takve izjave prije svega govore o političkom oportunizmu. Nije sporno pozdraviti promjene, ali je problem kada se one pokušavaju retroaktivno prisvojiti, uprkos ranijim političkim pozicijama.

Građani vrlo dobro pamte političke poteze i savezništva, i teško je uvjeriti ih u nagle ideološke zaokrete bez jasnog objašnjenja. Ukoliko se, naravno, kada je PES u pitanju uopšte može govoriti o nekakvom ideolokom profilisanju. 

Vanjska politika Crne Gore djeluje konfuzno 

ANALITIKA: Čini li vam se vanjska politika Podgorice konfuznom s obzirom na to da uprkos retorički iskazanoj posvećenosti članstvu u EU, međunarodna partnerstva gradi s akterima koji su s Briselom „na ratnoj nozi“, gdje se ističu administracija Donalda Trampa, Mađarska Viktora Orbana i Izrael Benjamina Netanjahua?

GRUHONJIĆ: Vanjska politika koja pokušava balansirati između deklarativne posvećenosti Evropskoj uniji i paralelnih odnosa sa akterima koji su u konfliktu s tim vrijednostima, nužno djeluje konfuzno.

To nije samo pitanje retorike, već strateškog opredjeljenja. Dugoročno, takva politika može dovesti do gubitka kredibiliteta - i u Briselu i kod sopstvenih građana. Mada, ima neke istorijske pravde u tome da baš oni koji su se toliko upinjali da Crnu Goru udalje od EU potpišu pristupni ugovor sa EU. 

Kao što je Milošević potpisao kapitulaciju u Kumanovu nakon masovnih ratnih zločina nad Albancima, a Vučić je ovjerio tokom ovih godina. Tako da mogu zamisliti tu scenu. Kao što mogu zamisliti i njihov pad sa vlasti neposredno nakon te „izdaje“ sopstvenih birača, koje su pokušali zadojiti pričama o „srpskom svetu“, toliko da umalo nisi izazvali i građanski rat u Crnoj Gori.