Knjiga Lovćenski Feniks – ogledi o političkom i kulturnom identitetu Crne Gore nova je zbirka političkih i kulturnih eseja Milorada Popovića, u izdanju Matice hrvatske, predstavljena sinoć u Zagrebu na 5. Festivalu knjige Matice hrvatske.

Dražen Budiša, hrvatski političar, nekadašnji predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke i sudionik Hrvatskog proljeća 1971., koji je napisao predgovor i bio jedan od predstavljača knjige na zagrebačkoj promociji, za Milorada Popovića prvi je među hrvatskim političarima koji su pružili ruku potpore Crnoj Gori u smislu o kojem govori autor Lovćenskog Feniksa.

Analiza povijesti i savremenog trenutka Crne Gore

Govoreći o Lovćenskom Feniksu i ukupnom Popovićevu radu, Dražen Budiša efektno je poentirao riječima kako ga je odgovornost prema precima, ali i prema crnogorskim seljacima i ratnicima kroz stoljeća, uvijek vodila da pronalazi snagu i nastavi, na svoj način, prije svega pisanom riječju, borbu za prava crnogorskog naroda.

„Nacionalno pitanje za njega je par excellence demokratsko pitanje i to će ostati trajna orijentacija njegova stvaralaštva. U svojim će djelima ponavljati temeljne stavove o crnogorskom pitanju, ali će ona istodobno nastajati u prijelomnim trenucima novije crnogorske povijesti, a Crnogorci su narod bogate povijesti. Zato su sve njegove knjige ujedno i analize konkretnog povijesnog trenutka u kojem nastaju, vremena u kojem se život odvija i događaji oblikuju stvarnost. Ova knjiga, u određenom smislu, predstavlja i rekapitulaciju njegova cjelokupnog dosadašnjeg djela“, istaknuo je Budiša, koji je svoje izlaganje započeo čestitkom svim Crnogorcima i Crnogorkama na 20. godišnjici neovisnosti, što je izazvalo veliki pljesak okupljenih.

Lovrenović: Ovo je najosobnija Popovićeva politička knjiga

Za istaknutog novinara i književnika Ivana Lovrenovića Lovćenski Feniks je, kako je i sam napisao u pogovoru, najosobnija Popovićeva politička knjiga. Na pitanje što ga je motiviralo da autora nazove „cetinjski antibarbarus“, Lovrenović spremno odgovara:

„Preciznije govoreći, lovćenski i cetinjski antibarbarus odnosi se na knjigu u užem smislu, ali bi se zapravo mogao odnositi i na cjelokupan Popovićev esejističko-publicistički opus, pa tako i posebno na ovu knjigu. Naravno, aluzija je više nego jasna. Tu je sintagmu u naš prostor, naš govor i našu književnost davno uveo Krleža svojim Dijalektičkim antibarbarusom. To je gotovo nepotrebno i spominjati, ali pokazalo se, nakon sedamdeset i više godina, koliko je ta Krležina sintagma i dalje živa, koliko posjeduje potencijala te kako se bez ikakve prisile može primjenjivati u različitim situacijama i na različite knjige, a da pritom zadrži puno značenje.

Milorad Popović napisao je, ako me računica dobro služi, s ovom knjigom ukupno devet knjiga ovoga tipa. Sve su to prije svega esejističke knjige, ali po tematici izrazito političke. Dakle, riječ je o političkim esejima, ponekad i političko-historiografskim tekstovima. No ova se knjiga od ostalih ipak donekle razlikuje. Ona pripada tom krugu, ali se izdvaja jednom posebnom dimenzijom koju ćete lako prepoznati tijekom čitanja.

Popović u ovoj knjizi na vrlo produktivan, književno snažan način uspijeva spojiti svoju trajnu tematsku preokupaciju, Crnu Goru, njezin identitet i sve probleme koji uz to dolaze, sa svojim najintimnijim svijetom.

Kako tekst odmiče prema kraju, knjiga se gotovo neprimjetno iz publicističko-esejističkog diskursa preobražava u pjesničko-profetski. Sve to podsjeća na onu energiju koja je istodobno politička i pjesnička, a koju Krleža tako moćno demonstrira u svom Dijalektičkom antibarbarusu. Nešto od te snage posjeduje i Popovićeva knjiga“, zaključio je Ivan Lovrenović, dodajući kako ne treba zaboraviti da je Milorad Mijo Popović prije svega moćan pjesnik.

Popović: Obrana crnogorskog identiteta za mene je moralno pitanje

Nakon Dražena Budiše i Ivana Lovrenovića red da publici predstavi svoju knjigu došao je i na samog autora, koji je odmah, kako ne bi bilo nikakve dileme, rekao da je postao crnogorski nacionalist onoga trenutka kada je, kako kaže, krenula negacija crnogorskog identiteta od strane velikosrpske politike.

„U jednoj širokoj lepezi nacija, kultura i identiteta treba postojati i taj mali crnogorski identitet, i to je za mene prije svega moralno pitanje“, istaknuo je Milorad Popović, podsjetivši okupljene kako je crnogorski narod, unatoč svim povijesnim nedaćama, opstao.

„Sama činjenica da je jedna tako malobrojna ljudska zajednica uspjela trajati više od tisuću godina, unatoč ozbiljnim kontroverzama i razdobljima poput Nemanjićke vladavine Zetom, zatim razdoblja od pada Crnojevića do Petrovića, pa i 20. stoljeća, kada je doživjela dvije velikosrpske okupacije, govori o snazi te zajednice.

Naime, činjenica da je tako mala zajednica ljudi, od svega nekoliko stotina tisuća stanovnika, brojčano usporediva s Korzikancima, a manja od Velšana, opstala kroz povijest, doista je iznimna. Međutim, ona se nikada nije do kraja samodefinirala na način na koji su to učinile druge suvremene nacije. Upravo se ta drama nastavlja i danas“, istaknuo je Popović i upozorio na još jednu važnu činjenicu.

„Dakle, kada danas govorim o prošlosti, zapravo govorim o suvremenosti i sadašnjosti. U Crnoj Gori danas se događaju vrlo dramatične stvari koje čak ni u samoj zemlji nisu dovoljno vidljive ni dovoljno jasne zbog stalnog propagandnog i ideološkog pritiska, kao i zbog represije.

Gotovo s nevjerojatnom lakoćom prešlo se preko činjenice da je 2016. godine velika i moćna Rusija planirala puč, odnosno građanski rat u Crnoj Gori kako bi spriječila njezin ulazak u NATO. To nije bila nikakva konstrukcija ni teorija zavjere. Potvrdili su to i Mike Pence, tadašnji potpredsjednik SAD-a, kao i Boris Johnson. Obrazloženje presude imalo je šest stotina stranica“, upozorio je Popović i naglasio kako je svega tri godine nakon pokušaja državnog udara krenula druga nacionalna revolucija kroz takozvane litije, odnosno moleban-revoluciju, koja je, kako ističe, iz temelja promijenila unutarnju nacionalnu politiku Crne Gore te na koncu dovela do promjene vlasti i formiranja Vlade koju je inaugurirao Amfilohije Radović.

„U Crnoj Gori danas se događa potpuno bezvlašće s opasnim namjerama“, upozorio je Milorad Popović.

„Slama se unutarnji suverenitet države. Crnogorce se marginalizira iz svih institucija i ministarstava, osobito iz sustava sigurnosti, obrane, kulture i obrazovanja. Danas gotovo da nema gore pozicije od one nacionalnog Crnogorca koji govori crnogorskim jezikom i pripada Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi“, upozorio je Popović.

Budiša: Provokacije prema Hrvatskoj imaju cilj da blokiraju evropski put Crne Gore

Na aktualne političke prilike u Crnoj Gori, koje su bile sastavni dio zagrebačke promocije, osvrnuo se i Dražen Budiša.

Nije moglo nezapaženo proći djelovanje djelovanje Andrije Mandića, aktualnog predsjednika crnogorskog parlamenta, i Milana Kneževića, koji u posljednje vrijeme u maniri revolveraša s Divljeg zapada „puca“ prema Hrvatskoj. 

Budiša se posebno osvrnuo na Kneževićevu izjavu da bi Hrvatska trebala platiti ratnu odštetu Srbiji, što je izazvalo reakcije u publici. No za njega sve izjave koje dolaze od Kneževića i sličnih imaju jasan cilj.

„To su zapravo stalne provokacije prema Hrvatskoj, a sve s ciljem da se Hrvatsku potakne kako bi sutra svojim vetom spriječila ulazak Crne Gore u Europsku uniju. Međutim, Hrvatska to ne može, niti želi učiniti. Takvi se ispadi neprestano produciraju i provociraju, uvjeren sam, s ciljem stvaranja raspoloženja u Hrvatskoj i unutar hrvatske politike koje bi trebalo zaustaviti ili onemogućiti ulazak Crne Gore u Europsku uniju. A upravo je suprotno naš nacionalni interes.

Naš je nacionalni interes imati jadranskog susjeda koji je čvrsta, stabilna i demokratska država. Isto tako, naš je interes spriječiti ostvarenje temeljnog cilja, odnosno jednog od ključnih sastavnih dijelova velikosrpske politike tijekom posljednjih gotovo dvjesto godina, još od Garašaninova Načertanija, a to je izlazak Srbije na Jadransko more“, poručio je okupljenima Dražen Budiša, na kraju zagrebačke promocije knjige Lovćenski Feniks, autora Milorada Popovića.