Američki predsjednik Donald Tramp posmatra teritorije na planeti kao nekretnine koje su potrebne njemu, ali i samoj Americi, ocijenio je na Anteni M Boro Vučinić, ekspert za pitanja bezbjednosti, nekadašnji ministar odbrane i direktor ANB-a.
Ističe da za razliku od ranijeg perioda, kada se više govorilo o tome koliko se novca izdvaja za odbranu, danas nije toliko izražen problem koji se tiče izdvajanja finansijskih sredstava.
„Danas imamo problem druge vrste. Više je problem Sjedinjenih Američkih Država, ili vođstva SAD u liku republikanaca i njihovog prvog predstavnika Donalda Trampa, da se prekomponuje globalna politička scena, da se globalni odnosi učine drugačijim, da međunarodni poredak kakav je postojao više ne postoji.
I potpuno je legitimno da imamo ne samo Grenland sa kojim je počela neka priča. Imamo i Venecuelu, iz koje je zarobljen i bukvalno otet predsjednik. Na stranu kako i na koji način je on tamo vladao, i koji je to oblik vladavine bio, i koliko je to bio demokratski ili nedemokratski oblik vladavine. Ali da li je to bio način, da se otima predsjednik jedne države, da se pakuje i da se nosi, i da kaže – e sada smo riješili, mi smo njega ponijeli i mi ćemo sada da vidimo tu teritoriju.
U osnovi svega je, i iza svega stoji ekonomska potreba. Venecuela je kao što znamo bogata naftnim nalazištima. Situacija sa Venecuelom je trenutno mirna. Kuba je sljedeća prema kojoj se vjerovatno priprema neka dalja aktivnost, ili neka kampanja koju će Sjedinjene Američke Države sprovesti“, naglašava Vučinić.
Gost Drugačije radio veze podvlači da je operacija u Iranu veliki izazov i avantura, u koju je Tramp ušao bez bilo kakve strateške procjene.
„Kada su mu u Bijeloj kući iznijeli dogovor koji je uslijedio prije nego što se krenulo u američko-izraelsku kampanju prema Iranu, ubjeđivanja Izraela su bila da će to biti veoma lako. Bilo je i onih koji su se tome suprotstavili iz Trampovog kabineta. Među njima je bio i šef bezbjednosne službe, koji je ukazao na opasnosti koje takva operacija nosi sa sobom. Međutim, prevagnula je očigledno ova izraelska strana, i taj uticaj je toliko bio jak, da je on na kraju ipak, iako poslije dosta razmišljanja i šetnje kroz Ovalni kabinet donio odluku i tu već nije bilo povratka. Pravljene su tu mjesecima neke, očigledno loše procjene“, ukazuje Vučinić.
Prema njegovim riječima, od izbora za Kongres u velikoj mjeri zavisi hoće li biti prihvaćena Trampova politika prema Americi, ali i prema svijetu, koja daje legitimitet svima koji žele da vladaju osvajanjem teritorija, poput Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua.
„Situacija i odnosi će se globalno i iz temelja promijeniti. Formiraće se novi savezi. Pretpostavljam da NATO neće nestati, iako neće postojati u sadašnjem obliku i njegova transformacija je neminovna. Vidjeli ste i Mercovu izjavu u kojoj je dao precizan stav, sa jasnim pozicijama da će se snažiti vojne snage Njemačke. Imamo i kroz odbor za mir koji je Tramp formirao jasan stav Velike Britanije i Francuske, koji su kazali da oni ne podržavaju jednu takvu kampanju“, napominje Vučinić.
Govoreći o koaliciji voljnih, gost DRV kaže kako taj savez može da bude neki novi embrion evropske bezbjednosne arhitekture, u jednom hibridnom obliku.
"Evropska unija je sada u nekakvim razmišljanjima evropskih i američkih analitičara koji ozbiljno prate stvari – da su tu moguća čak dva scenarija. To može biti reformisani NATO, u kojem će ostati Sjedinjene Američke Države, vjerovatno ne sa takvom dominantnom ulogom kao do sada, što znači da Amerikanci neće više imati, makar ne za Trampovog mandata, potrebu ili želju da budu vodeća sila ili stub transatlantske strukture.
Druga je evropska strateška autonomija, i to bi mogla da bude uvertira za stvaranje nekakvog eurocentričnog NATO-a. Lično mislim da će NATO opstati kao organizacija. Nije konačno ni interes Amerike da NATO nestane. Budimo realni, u ovom trenutku je Amerika pokazala kroz kampanje koje vodi na Bliskom istoku zavidan nivo ranjivosti“, ističe Vučinić.
Upitan ima li u kontekstu odbrane malih zemalja uopšte smisla nadati se u poštovanje famoznog člana 5 NATO Statuta, Vučinić ističe da su tumačenja člana 5 dosta fluidna.
„Nedavno je bilo otvoreno to pitanje. Mislim da su ga SAD otvorile, odnosno državni sekretar Marko Rubio, kada je kazao da primjena člana pet ne znači doslovice odmah i neograničeno stupanje u rat sa onim ko bude napao jednu državu članicu i pitanje je u kom će obimu to biti.
Svega toga moramo biti svjesni ovdje u Crnoj Gori. Definitivno mi bez unutrašnje svoje zaštite, bez unutrašnje demokratske konsolidacije smo morali potražiti prostor za spas unutrašnje situacije vani. I dobro smo ga odabrali.
Dobro smo postavili te ciljeve. Šteta je što ne idemo dobrim putem ka tim ciljevima, nego ja bih rekao malo više svjesno idemo pogrešnim putem ka ciljevima naše jasnije participacije i u koaliciji voljnih, sjećate se da se nijesmo ni u Parizu pojavili, i prema Evropskoj uniji se moramo mnogo jasnije određivati“, naglašava Vučinić.
Odgovarajući na pitanje koliko su regionalni savezi značajni u osnaživanju odbrambenih kapaciteta i sigurnosti, poput onoga koji su sklopili Zagreb, Priština i Tirana, posebno imajući u vidu reakciju Beograda, Vučinić ističe da je svaki oblik regionalne saradnje dobrodošao.
„Vidimo da se danas kroz regionalne ratove vodi jedan svjetski rat na tri kontinenta. Mi smo imali Amerikance za strateške partnere u Crnoj Gori, ali sada bih rekao da se treba držati onoga kako će se od strane evropskih zemalja postaviti taj odnos bezbjednosne arhitekture, pa i same pozicije NATO-a, i same pozicije Evrope u okviru NATO-a. Nema dileme da treba ostati čvrsto vezan prema NATO-u u obliku kakav ostaje, posebno za male zemlje.
Isto tako, mnogo više nego do sada treba se vezivati za bezbjednosnu politiku Evropske unije. Ona neće imati izbora i moraće da se razvija. Vojna industrija će morati da jača. Male zemlje treba da se vežu za integracione cjeline ka kojima teže. To su naši strateški ciljevi.
Jako je važno da nas neko ne povuče za rukav do te mjere da nam onemogući da preskočimo prag članstva u EU, a vući će nas stalno. Kad kažem neko sa strane znamo da je to sa strane odavde, jer imamo tu transverzalu koja se kreće od Moskve, pa preko svoje podcentrale u Beogradu i preko možda trenutno najjače operativne strukture oličene u crkvama, počev od Ruske, preko Srpske, odnosno Crkve Srbije u Crnoj Gori, koja ima značajnu ulogu posebno u bezbjednosnom dijelu“, poručuje Vučinić.
Današnju Drugačiju radio vezu možete pogledati na našem YouTube kanalu.