Brojna otvorena pitanja iz Memoranduma o razumijevanju nijesu riješena, već su ostavljena za rješavanje u roku od 60 dana, a po potrebi taj rok može biti i duži, rekao je u centralnoj informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E vanjskopolitički analitičar Gordan Akrap.

Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju očekuje se i potpisivanje sporazuma između Irana i Sjedinjenih Američkih Država o okončanju sukoba, ali je, kako kaže Akrap, teško procijeniti da li Memorandum i eventualni sporazum vode ka trajnom miru, jer postoji previše otvorenih pitanja.

Memorandum je već potpisan, podsjeća on, a ovog vikenda trebalo je da bude organizovano i njegovo zvanično potpisivanje između iranske i američke delegacije, što bi bio prvi direktni susret predstavnika dvije države nakon dužeg perioda.

„Izgleda da su Iranci, a potom i Amerikanci, odložili put u Švajcarsku, tako da još ne znamo hoće li do tog sastanka doći. Ako do njega dođe, to bi bio veoma važan pozitivan pomak. Ako ne, to će biti još jedno od brojnih otvorenih pitanja koja vidimo u Memorandumu i koja nijesu riješena, već ostavljena za narednih 60 dana, uz mogućnost produženja tog roka. Ono što je dobro jeste da su zaustavljena ratna dejstva i da je Hormuški moreuz otvoren, kao i da se otvaraju procesi direktnih i posrednih razgovora preko Pakistana, Turske i Saudijske Arabije“, rekao je Akrap.

Na prvi pogled, dodaje on, pojedini djelovi sporazuma djeluju povoljno za Iran, ali smatra da Teheran neće moći da izvuče značajniju korist bez odgovora na brojna otvorena pitanja.

„Prije svega, Iran mora otvoriti Hormuški moreuz, čime se odriče jedinog elementa kojim je mogao uticati na ishod sukoba. Istovremeno se odriče i dijela vojnog potencijala, odnosno nuklearnih kapaciteta. S druge strane, američka diplomatija je, čini se, uspjela da udalji Kinu od Irana, pa ostaje pitanje da li će Peking nastaviti saradnju direktno ili posredno preko Pakistana. Kina će svakako nastaviti kupovinu iranske nafte. Jedna od posljedica sporazuma jeste i intenziviranje nabavke naoružanja iz Rusije, kao i planovi za izgradnju novih nuklearnih reaktora i pokušaji prikrivanja obogaćenog uranijuma kroz poslovne aranžmane sa Rusijom. Nijesam siguran koliko će to biti uspješno, posebno kada je riječ o naoružanju, imajući u vidu situaciju Rusije na frontu u Ukrajini“, istakao je Akrap.

On je dodao da su SAD obećale određene finansijske i poslovne mjere, uključujući ukidanje dijela sankcija, što je, prema njegovim riječima, od ključnog značaja za Iran.

„Iran se nalazi u veoma teškoj finansijskoj i društvenoj krizi. Inflacija je izuzetno visoka, a gotovo 75 odsto BDP-a punio je prihodima od prodaje nafte. Sada se otvara prostor za oporavak, ali biće potrebno vrijeme da se proces stabilizuje i vrati na nivo na kojem je bio ranije“, kazao je Akrap.

Govoreći o obnovi infrastrukture, naveo je da se često pominje fond vrijedan 300 milijardi dolara.

„Taj fond trebalo bi da bude iskorišćen za obnovu kritične infrastrukture, što se može posmatrati i kao svojevrsna ratna odšteta“, rekao je on.

Akrap smatra da su zalivske zemlje svjesne bezbjednosnih rizika koje predstavlja sadašnja situacija u Iranu.

„Zalivske države svjesne su da ovakav Iran predstavlja dugoročan bezbjednosni izazov i da se Hormuški moreuz može zatvoriti u svakom trenutku. Zato intenzivno rade, međusobno i u saradnji sa Izraelom, na izgradnji novih naftovoda, gasovoda i željezničkih pravaca kojima bi energente i drugu robu transportovali mimo Hormuškog moreuza, prema Crvenom moru ili Mediteranu“, naglasio je Akrap.

Govoreći o Hezbolahu, ocijenio je da ta organizacija više nema kapacitete za ozbiljnije vojne operacije protiv Izraela.

„Hezbolah više nema operativne i vojne kapacitete za snažnije napade na Izrael. Njegov uticaj danas se prije svega ogleda kroz informaciono djelovanje i nastojanje da Izrael predstavi kao agresora i negativnog aktera u međunarodnoj javnosti“, rekao je Akrap.

Podsjetio je i da je Evropska unija donirala više od 100 miliona eura Vladi Libana.

„Evropska unija je svjesna složenosti situacije i zato je Vladi Libana, a ne Hezbolahu, donirala više od 100 miliona eura kako bi pomogla proces razoružanja Hezbolaha“, zaključio je Akrap.