Povodom godišnjice stradanja učesnika Belvederskih demonstracija iz 1936. godine, danas je na Belvederu položen vijenac na spomen-obilježje u znak sjećanja na šestoro stradalih demonstranata i sve učesnike jednog od najznačajnijih događaja crnogorske istorije.

Vijenac su položili gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković, predsjednica Skupštine Prijestonice Cetinje Milena Vujović i predsjednik UBNOR-a Cetinje Borislav Pravilović.

Obraćajući se prisutnima, Pravilović je istakao da Belvederske demonstracije predstavljaju simbol građanskog i nacionalnog otpora protiv nepravde i pokušaja ugrožavanja dostojanstva Crne Gore.

“Danas stojimo na mjestu istorijskog pamćenja i građanske časti da odamo poštu učesnicima Belvederskih demonstracija – ljudima koji su imali hrabrosti da ustanu protiv nepravde, poniženja i ugrožavanja dostojanstva Crne Gore. Zato Belvederske demonstracije nijesu bile običan protest. Predstavljale su snažan izraz građanskog i nacionalnog otpora u vremenu kada su se odlučivala pitanja položaja Crne Gore i identiteta njenog naroda”, kazao je on.

Podsjetio je da je na Belvederu prolivena crnogorska krv.

“Šest demonstranata izgubilo je život, a petnaest ih je ranjeno. Njihova žrtva bila je cijena odbrane slobode, dostojanstva i prava da budu ono što jesu. Branili su istinu, čast i svoju Crnu Goru. Posebnu težinu ovom događaju daje činjenica da je riječ o jedinstvenom slučaju u tadašnjoj Jugoslaviji da je vojska otvorila vatru na sopstveni narod. Umjesto pokornosti, taj čin je učvrstio uvjerenje da se sloboda i dostojanstvo ne mogu ugušiti silom”, naglasio je Pravilović.

Kako je dodao, Crna Gora tada nije tražila privilegije, već elementarnu pravdu i pravo da sačuva svoje ime, identitet i dostojanstvo. 

“U vremenu snažnih pritisaka, Crnogorci nijesu pristali da se odreknu svoje istorije, kulture i slobodarske tradicije. Belveder je zato ostao simbol otpora politici koja je nastojala da Crnogorce pretvori u narod bez glasa, identiteta i sjećanja. O toj žrtvi dugo se ćutalo, ćutalo se jer je istina bila neugodna. Ćutalo se jer je trebalo sakriti činjenicu da se Crna Gora nije mirila sa poniženjem i da je otpor živio i onda kada je izgledalo da je sve izgubljeno”, istakao je.

Ali, kako je dodao, istorija može biti prećutana, ne i izbrisana.

“Zato danas ne govorimo samo o prošlosti, već i o sadašnjosti. Tada nije bilo lako biti Crnogorac u Crnoj Gori, ali i danas svjedočimo pokušajima osporavanja crnogorskog identiteta, relativizacije naše istorije i potiskivanja kulturnih i državnih temelja Crne Gore. Nažalost i danas je vrijeme kada mnogi ćute. Ćuti se na osporavanju svega što Crnu Goru čini Crnom Gorom –njenog imena, njenog jezika, njene istorije,njene kulture, njene crkve i njenog neotuđivog prava da sama odlučuje o sebi. Ćuti se baš onda kada bi trebalo jasno i glasno braniti ono što nas određuje kao narod i državu”, naveo je Pravilović.

Smatra da je još poraznije što se mnogi i danas ustručavaju da kažu da crnogorski narod ima pravo na svoj nacionalni interes, kao i svaki drugi narodi svijeta.

“Belvederski bunt nije ugašen represijom. Njegov duh nastavio je da živi kroz generacije i iz istog slobodarskog nadahnuća iznikao je i Trinaestojulski ustanak – jedan od najsvjetlijih trenutaka crnogorske istorije i evropske antifašističke borbe. Od Belvedera do Trinaestog jula vodi ista nit – nit slobode, dostojanstva i nepokoravanja. Zato je Belveder svetionik crnogorske istorije. Podsjeća nas ko smo bili kada je bilo najteže i kakvi moramo ostati pred izazovima sadašnjosti.Neka nas sjećanje na Belveder obavezuje da uvijek branimo pravo Crne Gore da bude slobodna, ravnopravna i svoja, da sama odlučuje o svojoj sudbini i čuva svoje dostojanstvo”, zaključio je Pravilović.