Podsjećaju da je Vlada u martu 2026. intervenisala na tržištu goriva smanjenjem akcize na eurodizel, jer je cijena prijetila da probije psihološku i ekonomski osjetljivu granicu od 2 €/l. 

„Intervencija je imala jasan efekat: početkom aprila, umjesto cijene od oko 2,05 €/l, eurodizel je zadržan na nivou od 1,78 €/l“, napominju iz Fideltija.

Time je, kažu, cijena privremeno umanjena za oko 26–27 centi po litru.

„Međutim, ta mjera nije zadržana. Akciza je postepeno vraćana, a od 2. juna dizel je ponovo bio pod režimom pune akcize. Time je Vlada odlučila da se odrekne daljeg amortizovanja cijene dizela i da fiskalni teret ponovo prebaci na krajnje potrošače“, istakli su iz Fidelitija.

Navode kako bi da je početni nivo umanjene akcize ostao na snazi, cijena eurodizela bi 2. juna bila oko 1,39 €/l, umjesto stvarnih 1,66 €/l. 

„Danas (9. juna) bila bi oko 1,43 €/l, umjesto 1,70 €/l. Razlika je, dakle, približno 27 centi po litru“, kazali su iz Fidelitija.

Ekonomski gledano, navode oni, Vlada je imala izbor između dva cilja: zaštite standarda građana i očuvanja budžetskih prihoda. Izabrala je, kažu, drugo.

„Fiskalno, razumljivo je da država želi stabilne prihode. Akciza na gorivo je jednostavna za naplatu, predvidiva i brzo puni budžet. No, političko-ekonomski problem je u tome što je Vlada najprije priznala da visoka cijena dizela ugrožava građane i privredu, a zatim je, čim se tržišni pritisak djelimično smirio, vratila puni poreski zahvat“, istakli su iz Fidelitija.

Zaključak je, kažu, jednostavan. 

„Vlada nije bila nemoćna pred cijenom dizela; imala je instrument i već ga je koristila. Odlukom da ne zadrži nižu akcizu, svjesno je izabrala veći budžetski prihod umjesto niže cijene goriva za građane i privredu. U praksi, to znači da rast cijene nakon vraćanja pune akcize nije bio samo posljedica tržišta, već i posljedica fiskalne odluke države“, zaključili su iz Fidelitija.