Juče je, sudeći po iskustvu medija Antena M, izvršen klasičan udar na slobodu novinarstva u Crnoj Gori s potencijalno razarajućim posljedicama po slobodu govora.

Iako ovaj vrijednosni sud može zvučati kao emotivno iskazana empatija prema Anteni, dva odvojena slučaja - presuda Osnovnoga suda u Bijelome Polju i odluka Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge (AMU) - definitivno će otkloniti takav utisak. U svakom slučaju, ne znamo što je gore.

Prvo je sutkinja Osnovnoga suda u Bijelom Polju, Danka Čović, donijela zabrinjavajuću presudu protiv Antene M. U pitanju je postupak pokrenut 2024. a zbog događaja iz 2021. kad je Antena pisala o sramnom slučaju oficira Vojske Crne Gore koji je pozirao ispod fotografija ratnih zločinaca. Sutkinja je odlučila da je pišući o tome Antena M nanijela duševnu bol „oštećenome“.

Pročitavši Antenin tekst o slučaju oficira koji se fotografiše ispod portreta presuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića te aktuelnog agresora na Ukrajinu, ruskoga predśednika Vladimira Putina, nijesmo pronašli nikakve uvrede ni kvalifikacije koje bi oficira Vojske Crne Gore mogle povrijediti.

Naprotiv, našli smo u Anteninom pisanju vrlo poučne, etičke i obrazovne činjenice, te pozivanje na zakone države Crne Gore, đe se jasno naznačavaju uloge i obaveze vojnih službenika. Ako je sutkinji Danki Čović normalno da oficir Vojske Crne Gore pozira pod portretima ratnih zločinaca, onda je pitamo — kako namjerava dozvoliti medijima slobodu da o tome izvijeste? Da mediji taj čin pozitivno kvalifikuju? Jer u suprotnome, zbog ljudi poput Vas, mogu biti tuženi i osuđeni? Jesu li nas tome naučile konvencije o ljudskim pravima?

U duhu igara pravne prakse koje se daju studentima, da Vam ponudimo i jedan mogući pravni slučaj: Oficir Bundesvera, njemačke vojske, pozira ispod slike Hitlera i Geringa. Dojče vele o tome napiše kritički članak. Kako biste presudili? Jer između Hitlera i Geringa, Mladića i Karadžića nema razlike — svi oni su počinili ili svojim radnjama inspirisali genocid.

Kao što to obično biva, kad ste meta, poslije delegitimizacije slijedi diskvalifikacija. Za to se u istome danu (kao da su se dogovarali) potrudio dio Savjeta AMU, velika četvorka stručnjaka koji pravo tumače kao da su ga učili kod najboljeg studenta prava Borisa Raonića.

Naime, 4 člana Savjeta AMU su na jučerašnjoj śednici odlučila da je Antena M nedostojna Fonda za podršku komercijalnim emiterima. Kako je napisao glavni i odgovorni urednik Antene M, Darko Šuković: „Taj državni novac Agencija za audiovizuelne djelatnosti (AMU, bivša AEM), na osnovu dostavljenih projekata i po jasno definisanoj proceduri i uslovima, raspoređuje privatnim radio i tv kućama.”

Zbog greške Poreske uprave Crne Gore, što je i sama Poreska uprava priznala, AMU je problematizovao konkurisanje Antene M zbog navodnih neizmirenih poreskih dugova. Iako je PU CG nedvosmisleno obavijestila AMU da je Antena potpuno izmirila dugovanja za koja je mogla znati, Savjet AMU je odlučio da tu činjenicu ne uzima u obzir. Štoviše, konsultovao je advokata čije mišljenje je konsultativnog a ne obavezujućeg karaktera.

Interesantno, zaista, doslovno situacija podśeća na transparentne i dostojanstvene pravne poslove u Radio televiziji Crne Gore, koji po svojoj dubini prijete pravničkoj misli jednoga Karla Šmita. Uprkos očitim namjerama Savjeta, ne smijemo zanemariti hrabrost i principijelnost Andrijane Nikolić. I ova skaredna odluka Savjeta potvrdila je da i u Savjetu AMU postoje ljudi koji postupaju u skladu sa savješću, umjesto u skladu s političkim i parapolitičkim direktivama.

Na koncu, svima je jasno da je riječ o progonu slobodnog crnogorskoga medija. Već godinama se novinari, kolumnisti, saradnici i urednici Antene M razvlače po sudovima zbog javnih stavova, što je vid pritiska nedostojan buduće članice EU. Zato ovo nije samo pitanje Darka Šukovića i Antene M, već cijele zajednice koja funkcioniše u javnoj sferi. Presuda sutkinje Čović śutra će prouzrokovati praksu da niko neće smjeti kritikovati ekstremizam, etnonacionalizam i rehabilitaciju četništva i ratnih zločinaca. Čin Savjeta AMU śutra će u praksi za posljedicu imati totalno čišćenje sistema od kritičkih glasila.

Zato je ovo društveni, a ne individualni problem. Ovo je realnost na koju EU stalno ukazuje. Bez slobodnih medija nema slobodnog društva. Ne želimo srpsko iskustvo kakvo je u našem komšiluku režim Aleksandra Vučića ustanovio kao normalan obrazac ponašanja.