Kome to vi uzimate pravo glasa?

Zar se tako odnosi prema svom narodu? 

Gospodo, neću vam se obraćati diplomatskim jezikom. Nijesam diplomata. Ja sam žena koja govori jezikom običnog čovjeka, a taj jezik razumije poštena Crna Gora.

Obraćam vam se kao žena koja voli svoju domovinu – onu u kojoj sam rođena. Domovinu iz koje sam morala otići, ali koju nikada nijesam napustila.

Ako je osnovno ljudsko pravo svakog čovjeka da tamo gdje je rođen odrasta, školuje se, radi, stvara porodicu i živi dostojanstveno, onda se moramo zapitati zašto hiljade građana Crne Gore nijesu imale tu mogućnost. Zašto su morali otići?

Umjesto da stvarate uslove za njihov povratak, vi danas pokušavate da ih administrativno, politički i tiho izbrišete. Ne iz države, jer to ne možete, već iz biračkog spiska.

A šta je birački spisak nego spisak građana koji imaju pravo da odlučuju o sudbini svoje države?

Ponašate se kao da ste uzeli spisak umrlih lica pa gumicom brišete ljude koji su živi, koji rade, stvaraju, pomažu svojim porodicama i šalju milione eura u Crnu Goru.

Živi smo, gospodo.

Mi smo oni isti ljudi koji su 2006. godine izašli na referendum i rekli istorijsko DA nezavisnoj Crnoj Gori. Mi smo oni koji smo tada branili pravo Crne Gore da bude svoja, slobodna i međunarodno priznata država.

Gdje ste tada bili?

Gdje ste bili kada se odlučivala sudbina naše domovine? Kada smo iz svakog kraja svijeta branili njeno ime, njen identitet i njeno pravo na postojanje?

A danas upravo na nas udarate.

Na svoje državljane.

Na svoju dijasporu.

Na ljude koji se nijesu odrekli Crne Gore i koji je nikada neće napustiti u svojim srcima.

Zašto se odričete onih koji se vas nijesu odrekli?

Ne vidite li da je ovo direktan udar na ustavno pravo građanina Crne Gore? Ne vidite li da se ovakvim potezima šalje poruka da su poželjni novac dijaspore, njene investicije, njena pomoć porodicama i državi, ali da nijesu poželjni njeni glasovi?

To nije reforma.

To nije demokratija.

To nije evropski put.

To je politička diskriminacija.

Mi se nećemo nikome moliti za ono što nam pripada. Pravo glasa nije privilegija koju daje bilo koja vlast. To je ustavno i demokratsko pravo građana Crne Gore.

Zato ćemo podići glas – glasnije nego ikada.

Ne zbog sebe, već zbog dostojanstva svih onih koji su decenijama nosili Crnu Goru u srcu, ma gdje živjeli.

Posebno boli što se danas zaboravlja doprinos dijaspore. Zaboravljaju se godine pomoći porodicama, ulaganja u rodne gradove, podrške državi u najtežim trenucima i nepokolebljive odanosti Crnoj Gori.

A upravo je premijer Crne Gore, Milojko Spajić, nedavno poručio:

“Čovjek može otići iz svoje zemlje, a da je nikada ne napusti.”

I dodao:

“Ljubav i lojalnost dostignu puni smisao onda kada daljina snažnije vezuje nego što razdvaja.”

Ako je to zaista politika Crne Gore prema dijaspori, onda očekujemo da se te riječi pretvore u djela.

Držimo vas za riječ.

Jer našu ljubav prema Crnoj Gori niko ne može izbrisati. Ni iz srca, ni iz sjećanja, ni iz istorije.

A pravo glasa građana ne smije biti predmet političkih obračuna.

Crna Gora je naša država jednako koliko i onih koji danas žive u njoj.

Bili smo uz nju kada je bilo najteže.

Bićemo uz nju i sjutra.

I zato poručujemo jasno:

Ne dirajte dijasporu. Ne brišite građane. Ne dijelite narod.

Jer Crna Gora je jaka samo onda kada su svi njeni građani zajedno.