Identitetske podjele u Crnoj Gori su nametnute i pitanje je da li će ti narativi izgubiti na snazi ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju, zaključak je prvog današnjeg panela „Dvadeset godina poslije: reinterpretacija nedavne prošlosti“ u okviru konferencije „Crna Gora 20 godina kasnije – između obećanja i očekivanja“ koja je počela sinoć u Podgorici.

Istoričar Dragutin Papović ocijenio je, osvrćući se na referendum iz 2006. godine, da, iako je to bila istorijska prekretnica, još uvijek nedostaje to da poražena strana eksplicitno prizna rezultat iako je to učinio cio svijet. 

„To je značajno za unutrašnju dinamiku. Poslije 20 godina mi još uvijek nemamo to priznanje da je rezultat referenduma prihvatljiv Bloku za zajedničku državu. Njihovim učešćem u vlasti se podrazumijeva da su to prihvatili, ali to nikad nije eksplicitno rečeno. Oni su se stupanjem na funkcije zakleli na Ustavu koji je proizišao iz referenduma, ali to nije dovoljno jer nikad nisu to rekli. Narativ je, od tada do danas, u tom bloku da referendum nije bio legitiman“, podsjeća Papović. 

Njegov kolega iz Srbije Milivoj Bešlin podsjetio je da je obnova crnogorske nezavisnosti bila demokratska i da je referendum sproveden u demokratskim uslovima. 

„Obije strane su bile ravnopravne, čak ova koja je bila za zajedničku državu možda i malo ravnopravnija prema uslovima koje je postavila EU. Ipak, to nije samo bilo glasanje za obnovu nezavisnosti crne Gore već i glasanje za stratešku orijentaciju ka zapadnom svijetu i evropske vrijednosti“, naglasio je on.

Bešlin: Obnova crnogorske nezavisnosti značila je kraj velikodržavnog projekta Srbije

Kada je riječ o odnosu Srbije prema obnovi crnogorske nezavisnostui, Bešlin ističe da je značajno razlikovati stav društva u Srbiji i stav zvanične Srbije. 

„Društvo je prihvatilo crnogorsku nezavisnost dok političke elite to odbijaju da prihvate. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prvih godina svoje autokratske vlasti djelovao kao da prihvata nezavisnost, ali je brzo počeo da mijenja narativ od toga da se Crna Gora odvojila od Srbije kao da je bila njen dio do toga da bi, da je on bio na vlasti, spriječio to. Nije ni sam Boris Tadić bio, naročito posljednjih godina vladavine, prihvatio tu realnost“, podsjeća srpski istoričar. 

Prema njegovom mišljenju, obnova crnogorske državnosti suštinski je značila kraj velikodžavnog projekta Srbije.

Taj projekat nema svrhe bez Crne Gore u svom središtu i zato srpski nacionalisti ne mogu da se pomire sa tim. Ipak, mnogo kompleksnije od priznavanja nezavisnosti je priznavanje crnogorskog nacionalnog identiteta. Srpski nacionalisti ne prihvataju postojanje crnogorskog nacionalnog identiteta jer, u suštini, zasnivaju svoju tezu na tome da ako Crnogorci nisu poseban identitet ne treba im ni država. To je njihova logika“, kaže Bešlin.

Sead Turčalo, politikolog i profesor na Univerzitetu u Sarajevu, kazao je da ima utisak, kada razgovara sa predstavnicima tadašnjeg suverenističkog bloka, da oni i dalje ne vjeruju da je proces crnogorske nezavisnosti završen jer su, kako kaže, poslednje godine otvorile novu dimenziju. 

„Borba oko značenja još uvijek nameće narativ da obnova nezavisnosti nije završena što, u suštini, nije tačno. Po meni je pitanje statusa okončano. Ipak, proces obnove nezavisnosti nije bio linearan jer je 1992. godine sproveden prvi referendum sa drugačijim ishodom. Zato poražena strana nije priznala rezultate jer je dobar dio njih zaglavljen i dalje u toj 1992, ali i u 1918. godini“, kazao je Turčalo.

Programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović kazao je da se crna Gora, dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti, nalazi u paradoksalnoj situaciji. 

„Pred vratima smo EU, samo što nismo postali punopravna članica, a sa druge strane se u društvu pojavljuju narativi revizije istorije u političke svrhe koji ruše temelje na kojima Crna Gora jedino može da postoji - temeljne vrijednosti antifašizma. Ne radi se samo o političkoj eliti koja to ističe već i o političkoj eliti iz vlasti koja to prećutkuje. Ovaj proces teče tako da EU žmiri na oba oka na taj segment koji se tiče vrijednosti, a ne tehničke ispunjenosti uslova, ali mislim da to neće biti tako u trenutku kada o ratifikaciji sporazuma za pristupanje budu odlučivali parlamenti zemalja članica. Još uvijek u Evropi ima društava koje drže do antifašističkih i evropskih vrijednosti“, upozorava Đukanović. 

Identitetstka pitanja kao kvadratura kruga

Kada je riječ o identitetskim pitanjima koja dijele crnogorsko društvo, Papović smatra da su ona nametnuta kao problem, a da to suštinski nisu. On je podsjetio da je Crna Gora uvijek bila identitetski raznolika te da je suverenistički blok uoči referenduma to istakao kao prednost i na tome insistirao. 

„Stvar je u tome da se konstituiramo kao suverena politička zajednica koja će donositi odluke bez uticaja spolja. Neke političke grupacije to i dalje ne prepoznaju kao potrebu u Crnoj Gori. Kad predjemo taj prag moći ćemo da kažemo da smo suštinski suvereni. Suverenistički blok je to istakao kao prednost i vodio je kampanju približavanja EU. Blok za zajedničku državu je igrao na kartu širenja straha tvrdeći da ukoliko dodje do obnove nezavisnosti izmedju Srbije i Crne Gore biti podignut Berlinski zid. Suverenistički blok je poslao poruku da Crna Gora sa resursima koje ima može da živi sama bez pomoći jačih sila. I poslali su poruku da je to država za sve i da smo svi pred institucijama države jednaki bez obzira na vjerske i identitetska različitosti. To je i zapisano u Ustavu koji je građanski“, kazao je Papović. 

Mišljenja je i da je država 2006. bila više građanska nego danas. 

„Zato se postavlja pitanje šta se dešava unutar države i to pitanje nam ne može riješiti EU već to moramo sami. I to će nastaviti da bude okosnica našeg političkog života. To kod nas traje vjekovima i ta borba nekad bude “veća od života”“, istakao je Papović. 

Bešlin je podsjetio da, kada se govori o identitetskim pitanjima, govori se, u stvari, o onome što profesori Olivera Komar i Nemanja Batrićević nazivaju društvenim rascjepom. 

„To ne mora nužno da bude loše. Pluralizam, u slučaju Crne Gore, je nacionalni i nameće potrebu građanske države. Zbog izrazite identitetske pluralnosti referendum nije bio samo glasanje o obnovi nezavisnosti već i glasanje o vrijednosnoj orijentaciji. Jedna strana je prodavala strah i prošlost, druga je prodava nadu i budućnost. Ispostavilo se da je strana koja je pobijedila bila, što se kaže, na pravoj strani istorije“, podsjetio je Bešlin.

Smatra da identitetska priča u Crnoj Gori nije završena jer ideološki koncept koji zagovaraju pristalice zajedničke države crpi svoju snagu iz Srbije. 

„Važno je što je Boris Tadić, koji nije samo bivši predsjednik Srbije već i sin Ljube Tadića, koji je bio na čelu Bloka za zajedničku državu, priznao da je dobro što je Crna Gora obnovila nezavisnost. Dobro je da je poslala ta poruka. Vučić stalno šalje poruku da crtanje granica na Balkanu nije završeno i otud i pokušaji državnog udara u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Srbija je doživjela obnovu nezavisnosti Crne Gore kao jedan od svojih poraza i čine sve da taj poraz izbriše“, kazao je Bešlin.

Sead Turčalo mišljenja je da će se ulaskom Crne Gore u EU stabilizovati pitanje državnosti. Smatra i da je sam referendum o nezavisnosti produbio identitetskih pitanja u trenutku kada je državnost postala pitanje kojim jezikom se govori i koja crkva je zvanični. 

„Sve pokušava da se prevede u sakralni prostor koji ima veći mobilizacijski kapacitet jer se obraća ljudima na jednom drugom, ličnijem, nivou. Nisam uvjeren da li će se to riješiti ulaskom u EU. Da se to tako rješava, ne bismo unutar EU imali toliko nacionalnih i fobičnih pokreta i ideja. Ono sto se može uraditi je da se identitetska pitanja vrate iz sakralnog u politički prostor i da se tu rješavaju“, istakao je Turčalo.

Na pitanje kako riješiti problem identitetskih podjela u Crnoj Gori i konačno naći model za njihov skladan život, istoričar Papović kazao je da u teoriji postoje dvije opcije - federalizacija ili centralizacija. 

„U slučaju Crne Gore izabran je model građanske decentralizacije u kojoj je identitet zasnovan na pripadnosti državi, a onda slojevito se dijeli na pripadnost naciji, religiji i slično. To je bio racionalni model da su ga svi prihvatili. Ali nisu. Moramo sami pronaći način, nema idealnog, ali je taj građanski model bio ponajbolji. Ipak, kada gledamo ovo što se dešava posljednjih godina čini se da smo precijenili naše društvo. Naši građani ističu nacionalnu pripadnost ispred građanske“, upozorio je Papović. 

Bešlin je mišljenja da je u toliko identitetski pluralnom društvu teško razvijati bilo koji identitet ako nije državni. 

„Kako razvijati državni identitet, a onda u okviru njega razvijati nacionalne identitete? Crna Gora se koncipirala kao građanska država, ali su kasnije osnovani nacionalni savjeti Albanaca, Bošnjaka i Srba. Postavilo se pitanje zašto nije osnovan i nacionalni savjet Crnogoraca. U vrijeme vlasti Borisa Tadića u Srbiji nametnuta je ta ideja Srba kao dijaspore i Srbije kao matice svih Srba. Srbi nisu dijaspora, Srbija nije matica. Kroz tu priču su Srbi u Crnoj Gori ekstremizovani i njima je prodavan srbijanski identitet“, podsjeća on.

Kako dodaje, uz to je Srbija aktivno radila na negiranju crnogorskog identiteta. 

„Uložena su ogromna sredstva u trajanju od vijek i po da se crnogorski identitet negira i to je danas državna politika Vučićević režima. U tom kontekstu bilo je teško riješiti tu kvadraturu kruga i slažem se sa kolegom Papovićem da je građanski koncept bio najbolji način“, poručio je Bešlin. 

Đukanović: Mladi nemaju poseban osjećaj za obnovu nezavisnosti jer smo propustili da ostvarimo viziju

Govoreći o odnosu mladih prema referendumu iz 2006. godine i tekovinama obnove nezavisnosti, Đukanović je podsjetio da istraživanja pokazuju da mladi koji su imali maksimum 10 godina kada se referendum desio znaju činjenice, ali nisu previše vezani za taj datum jer nisu osjetili tu viziju kroz sopstveni iskustvo. 

„Danas su mladi ljudi jedna od najmarginalizovanijih grupa u Crnoj Gori i zato ne osjećaju tekovine referenduma kao stvarne. Podaci govore da su mladi ljudi sve konzervativniji, da je etička distanca sve izraženija, da najobrazovaniji mladi imaju potrebu da odu iz države. U tome se čita odnos mladih prema viziji države koju smo imali nakon referenduma i da smo propustili mnoge prilike da tu viziju ostvarimo i vežemo mlade ljude da budu nosioci te vizije. Nismo još sposobni i svjesni da samo objektivno mjerenje onoga što smo propustili i što su bile greške može da nas pogura naprijed“, kaže Đukanović. 

Bešlin je podsjetio da je Mađarska dobar primjer gdje su mladi nosili izbornu revoluciju u atmosferi nametanja nacionalističkih pitanja od strane premijera Viktora Orbana. 

„Srbija može imati istu situaciju sa studentskim pokretom. Mladi mogu nositi promjene.

Đukanović je dodao da podaci koji govore o procentu građana koji podržavaju ulazak Crne Gore u EU nije nikad shvatao kao potpuno tačne. 

„Mislim da će temeljne vrijednosti doći na red kada se u nacionalnim parlamentima bude glasalo za ulazak Crne Gore. Bitno je što naši ljudi percipiraju da ulazak u EU donosi ekonomske benefite i zato je visoka podrška, ali ne razumiju svi vrijednosni okvir koji to podrazumijeva. Mislim da ćemo sa tim imati problema kad uđemo u EU“, upozorava on. 

Govoreći o odnosu neke buduće vlasti u Srbiji, koju bi činio studentski pokret, prema pitanju crnogorske nezavisnosti Bešlin je podsjetio da je, kada su radikali u Srbiji došli na vlast 2012. godine, istoričarka Latiska Perović rekla da će oni promijeniti krvnu sliku društva. I to se, kaže, i desilo. Promjene, napominje on, moraju da krenu iz registra koji nije direktno suprotstavljen trenutnoj vlasti. 

„To se desilo u Mađarskoj, slično je u Srbiji. Nemoguće je dobiti izbore iz lijevo- liberalnih narativa pa zato razumijem desničarske narativa u studentskim redovima. Za njih će dominantno glasati lijevo - liberalno orijentisani građani, ali ta promjena mora krenuti iz ovog narativa. Ta pretpostavljena vlast koja će doći neminovno će biti otvorenija prema regionu pa i prema Crnoj Gori nego što je to Vučić“, mišljenja je Bešlin. 

Međunarodnu konferenciju "Crna Gora dvadeset godina kasnije - između obećanja i očekivanja“ organizuju podgorički Centar za geopolitiku i kancelarija Fondacije "Hajnrih Bel" iz Beograda.