Poštovani poslaniče Božoviću,

Dopustite mi da Vam se obratim s onim poštovanjem koje zaslužuje čovjek Vašeg obrazovanja — dakle, s maksimalnom pažnjom prema svakoj riječi, jer Vi, za razliku od običnih građana, nemate alibi neznanja. Nemate Vi g. Božoviću još puno toga što bi, kao mlad čovjek i političar valjalo da imate, ali to neka ostane da Vi sami uočite. 

Obrazovanost je privilegija, ali i teret, i to je Vaš najveći problem. Onaj ko ne zna — griješi iz neznanja i to mu se može oprostiti. Ali Vi znate. Vi ste, pretpostavljam, pročitali dovoljno knjiga, položili dovoljno ispita i śeđeli dovoljno dugo u dovoljno ozbiljnim odborima da biste razumjeli razliku između činjenice i želje, između istorije i propagande, između analize i servilnosti.

Kao član Ustavnog odbora, Vi svakodnevno radite s pojmovima poput legaliteta, legitimiteta, suvereniteta i ustavnog poretka. To su Vaši alati. Vaš zanat. I upravo zato Vas ne mogu razumjeti.

Kako je moguće prećutat ono šta svaki student prve godine prava zna, zna čak i svaki student istorije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, rasadniku ljudi vaše naučne i političke provenijencije.

Dozvolićete da Vas podśetim na neke činjenice, ne zbog vas — jer Vi ih znate — već zbog protokola, ovog teksta i onih koji će ga pročitati.

1918. godina. Crna Gora nije bila istorijska magla, nije bila ni „terra nullius“, da bi neko povukao kolonijalno pravo na okupaciju i prisvajanje njene teritorije. 

Crna Gora je bila suverena država sa:

• Ustavom — konkretnim i važećim;
• Zakonima koji su funkcionisali i primjenjivali se;
• Legalno izabranim poslanicima — na pravno valjanim izborima;
• Legalnom vladom koja je imala važeći, od skupštine i kralja odobren mandat;
• Crkvom koju su priznavali kao autokefalnu Vaseljenski patrijarh i sve pomjesne pravoslavne crkve, i koja je u svom imenu nosila odrednicu države u kojoj je upražnjavala vjeru - Crnogorska - pravoslavna crkva;
• Kraljem Nikolom I kojeg su priznavale sve države svijeta.

Nadam se da nećete zamjerit što Vas na ovo podśetih, jer mi se na trenutak učinje da ste ove istorijske činjenice smetnuli s`uma, jer ovo nijesu sporni podaci, pa čak ni za osobe Vašeg obrazovnog nivoa i Vaše političke provenijencije. Ovo su arhivski dokumenti. Ovo je ono što se zove istorijska činjenica I reda — kategorija koja bi trebala biti sveta, osobito onima koji śede u odborima koji se bave ustavnim pitanjima.

Gospodine Božoviću, da li razumijete razliku između „Ujedinjenja“ dvije Njemačke 1990. godine i „Aneksije“ Austrije od strane nacističke Njemačke 1938? U oba slučaja radilo se o narodima koji govore veoma sličan i međusobom potpuno razumljiv jezik i dijele dio kulturne i istorijske tradicije, ali je razlika bila suštinska — jedno je bilo dobrovoljno „Ujedinjenje“ dvije države, a drugo nasilno „Aneksija“ jedne države drugoj.

Zato Vas pitam: Da li su se Srbija i Crna Gora 1918. spojile, kao dvije Njemačke 1990, pa da govorimo o „Ujedinjenju“ kako Vi u svom amandmanu tražite, ili je Crna Gora tada prošla ono što je Austrija prošla 1938, zbog čega i u zakonu o dinastiji Petrović Njegoš zakonodavac prije Vas napisa nasilna „Aneksija“? 

Činili Vam se g. Božoviću da su srpske trupe u jesen 1918. ušle u Crnu Goru nepozvane, protivno obećanju francuske vlade datom kralju Nikoli I, da srpske trupe neće ući u Crnu Goru? Znači na isti način kao trupe nacističke Njemačke što su ušle u Austriju 20 godina kasnije i pored obećanja Društva naroda da to neće uraditi. 

Crna Gora 1918, kao i Austrija 1938. su bile suverene i međunarodne priznate države koje su imali važeći Ustav, zakone, legalno i legitmno na slobodnim izborima izabran Parlament i Vladu. Crna Gora je imala i legitimnog suverena kralja Nikolu I i niko od navedenih subjekata nije pozvao, ili na bilo koji drugi legalan i legitiman način dozvolio srpskim, odnosno njemačkim trupama da uđu u Crnu Goru, odnosno Austrju.

Vi gospodine Božoviću nemate problem da u slučaju Austrije čin Njemačke nazovete kao što ga zove istorijska nauka „Aneksija“ (Anschluss), ali za istovjetan čin Srbije u slučaju Crne Gore Vi kažete, i nije Vas lično ni stid, ni sram da podnosite amandman, da se u izmjene zakonskog teksta upiše „Ujedinjenje“. Čini li Vam se da malo pretjeraste i pobrkaste, mlad a nezgodan, obrazovan a neuk, istinit a spin majstor, patriota ali ne države đe je svijet ugledao, poslanik a manipulator. 

Vi, poslaniče Božoviću, sjedite u odboru koji se bavi Ustavom. Ustavom koji štiti suverenitet, legalitet i institucije države Crne Gore i podnosite amandman koji je suprotan svemu onom što je u opisu tog odbora. U svakoj zemlji svijeta postoji krivično-pravna i moralna kategorija i član krivičnog zakona koji sankcionioše takvo činjenje pa makar i poslanik bili,a takvo činjenje se zove VELEIZDAJA. Ona označava čin kojim se, u korist strane sile, Srbije, radi na štetu interesa sopstvene države, Crne Gore, njenih institucija, njenog suvereniteta, njenog trajanja u vremenu.

Tražiti od građana vlastite države da čin njene klasične, dokumentovane, istorijski potvrđene okupacije, prihvate, slave i nazivaju slobodnim izborom „Ujedinjenja“ — zahtijeva značajnu dozu drskosti, koja inače u nedostatku argumenata provijava u vašim nastupima. Vaše insistiranje i istrajavanje na reviziji istorije shodno vašim željama, nauštrb istorijske istine, predstvalja ruganje svemu onom što bi poslanik u parlamentu jedne države treba biti i sprdanje sa državom i njenim građanima u čijem parlamentu obnašate funkciju poslanika.

Bogdane Božoviću, Vi niste neuk čovjek koji ne zna šta govori. I to je, da ponovim, vaš osnovni problem pred istorijom i pred grđanima crnogorskim i onim koji ovo čitaju. Neznanje se može ispraviti ali svjesnost u istrajavanju na krivotvorenju i prepravljanju istorije sopstvenog naroda ne da se oprostit. Iskreno se nadam, da Vama i Vama sličnim ovaj narod crnogorski nikad to neće oprostiti.

Vaše činjenje ima ime. Ima definiciju, srećom — ima i istorijsku evidenciju, a istorija, za razliku od akata koje usvajate na odborima i plenumu, ne zna za amandmane.

S dužnim uvažavanjem vašeg obrazovanja i dubokim žaljenjem zbog načina na koji ga koristite, želim Vam kao mladom čovjeku poručiti, moguće da nije kasno da se promijenite.

Iskreno Vaš 

Predrag Zakov Boljević